Puno prostora za poboljšanje rada sa žrtvama nasilja

Psihosocijalna podrška je bazična podrška svim žrtvama nasilja, naravno uz ostale osnovne koje žrtve trebaju i po tome je specifičnost ustanova kao što je dom Duga. Radimo na osnaživanju žrtve kako bi mogle izaći iz kruga nasilja - izjavila je u emisiji Studio 4 Dubravka Radaković Vujnović, psihoterapeut u Domu za djecu i odrasle žrtve nasilja „Duga Zagreb". 

Zaposleni su i rade, kaže u dvije smjene i dežurstva psiholog, socijalni radnici, pravnik, domaćica, domar.

- Radi se s počiniteljem i sa žrtvama. Psihosocijalni tretman je jedna od zaštitnih mjera koja vrlo aktivno pruža suštinski mogućnost promjena počinitelja nasilja a samim time to je najbolja zaštita za žrtve - smatra Radaković Vujnović.

Radi se o počiniteljima kojima je izrečena mjera psihosocijalnog tretmana, oni su upućeni od strane prekršajnih sudova, državnog odvjetništva ili centara za socijalnu skrb. Rad s njima traje okvirno 6 mjeseci, podrazumijeva nekoliko individualnih susreta i 6 grupnih.

- Oni imaju obavezu i zato dolaze, inače u svim godinama našeg rada, imali smo samo nekoliko njih koji su htjeli dobrovoljno doći i raditi s nama - kaže Radaković Vujnović.

Jučer je obilježen Međunarodni je dan borbe protiv nasilja nad ženama i nasilja i počinje kampanja 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama u sklopu koje žene u cijelom svijetu upozoravaju na kršenja ženskih ljudskih prava.

Lana Peto Kujundžić, sutkinja Visokog kaznenog suda i voditeljica tima grada Zagreba za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji je naglasila da je pandemija učinila svoj dio i to najviše zbog toga što su ljudi bili zatvoreni.

- Kada se prvi val stišao i žrtve su mogle doći i do policije i do centre za socijalnu skrb, kada su same sebe osvijestile da više ne mogu to izdržati i da ne mogu od drugog očekivati neku pomoć, onda je krenulo s prijavama. One jesu bile u porastu, bili smo malo o nespremni, svi smo se tražili i nismo imali vizije što i kako treba napraviti - objašnjava.

Ministarstva se, kaže i danas nisu prilagodili novim uvjetima koje ne znamo koliko dugo ćemo morati primjenjivati.

- Želimo obavljati svoji posao i normalno funkcionirati. U nekom trenutku je bilo čak i zabrana nekih suđenja koja su bili veći brojkom od prostorija sudnica koje smo imali. Često nemamo uvjeta za rad uz epidemioloških mjera, ali imamo kaznena djela, imamo žrtve i moramo funkcionirati - poručuje Peto Kujundžić.

Objašnjava da je žrtvi važno predočiti što je sve očekuje u postupku i pripremiti je na to. Moraju joj se dati prava, da zna i da može tražiti jer recimo ima pravo na ispitivanje putem videolinka, na opunomoćenika koji joj može davati savjete, ali ona sve to dobiva samo ako zatraži pa je zato važna informacija. Zato, kaže sutkinja, postoji odjel koji je u pomoć žrtvama i svjedocima, ali i policija također daje pisane upute o njenim pravima.

Kod nasilja u obitelji, žena je najčešće ona koja napušta kuću i bježi od nasilnika, što je dodatna trauma i njoj i djeci, koja su često s njom.

- U Velikoj Britaniji recimo, postoje kuće ne za žrtve, nego za počinitelje. Umjesto da ide u zatvor/pritvor, državu manje košta kada su te osobe u takvim kućama. Smiju ići na svoj posao, imaju neki nadzor u samoj kući kako ne bi počinili daljnja kaznena djela. Samo izdvajanje žrtve i djece može biti vrlo traumatično, oni su žrtve, a kao da ih još više kažnjavamo - napominje Peto Kujundžić.