"Jean-Michel Nicolier je imao priliku spasiti se, ali to je uporno odbijao"

Identificirani su posmrtni ostaci četiriju hrvatskih branitelja ekshumiranih na području Vukovara, među njima je i francuski dragovoljac Jean-Michel Nicolier. Za koliko se još nestalih hrvatskih branitelja i civila traga? Gdje se obavljaju probna istraživanja mogućih grobnica? Kako se mogu dojaviti informacije koje mogu pomoći u traženju nestalih osoba?

O tome su emisiji "U mreži Prvog" govorili potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, te ratni zapovjednik HOS-a Bogdanovci, pukovnik HV-a u mirovini Damir Radnić.

Jean-Michel Nicolier nije rođen u Hrvatskoj, ali je za nju ostavio svoje srce i žrtvovao svoj život, rekao je to ministar Medved jučer u Vukovarskoj bolnici, na istom mjestu odakle su, prije 34 godine, Jean-Michel Nicolier i ostali ljudi odvedeni u smrt.

Jučer su, osim Jean-Michela, identificirana još trojica. Bio je to emotivan dan, težak dan za obitelj ponajprije, za suborce, za sve koji sudjeluju u traganju. Za nestalima, ali i za cijelu Hrvatsku.

- Imao sam osjećaj da je Hrvatska na trenutak zastala emotivno usmjerena prema onome što se događalo u Vukovaru. Nakon 34 godine, taj trenutak kada smo pred majku Jean-Michelom Nicoliera, predočili nalaze DNA i kao što je to praksa, kao što smo i prema drugim obiteljima učinili, taj trenutak kada se obitelj izjašnjava da je to to i da nakon pune 34 godine prestaje neizvjesnost, patnja i agonija iščekivanja, ispričao je ministar.

To je trenutak suočavanja s činjenicama, kaže, trenutak kada obitelji, barem u jednoj mjeri vraćaju i mogu vratiti i vratit će, kako se nada, svoj mir. Trenutak kada obitelji preuzimaju posmrtne ostatke i uz potporu ministarstva organiziraju posljednji ispraćaj.

Pokop će biti na Memorijalnom groblju u Vukovaru sljedeći tjedan

- Uz Jean-Michela, jučer smo identificirali još trojicu hrvatskih branitelja. Svi oni ubijeni su slomom obrane 1991. godine u gradu heroja, gradu Vukovaru. Ta brutalnost nad svima njima koja je učinjena, koja je vidljiva na njihovim kostima, pokazuje zaista svu tu brutalnost, svu tu mržnju prema tim ranjenicima, prema tim ljudima koji su bili nemoćni i nakon toga vatrenim oružjem, ubojstvo, o čemu jasno postoji niz pokazatelja na samom mjestu počinjenja, objasnio je ministar.

Trojicu njih pronašli su 25. rujna ove godine u novo otkrivenoj masovnoj grobnici na Ovčari, a jedan od njih je pronađen na masovnoj grobnici Petrovačka dola, donedavnom odlagalištu otpada, najsloženijoj i najzahtjevnijoj masovnoj grobnici s kojom su se do sad susreli.

Pokop Jean-Michela Nicoliera, u dogovoru s obitelji, planira se u Vukovaru na Memorijalnom groblju sljedeći tjedan, a sve detalje komunicirat će obitelj. Kao i za sve druge identificirane osobe, uvijek je obitelj ta koja određuje i mjesto i vrijeme posljednjeg ispraćaja, a Ministarstvo hrvatskih branitelja, pružaju maksimalnu potporu u toj organizaciji.

Suborcima je ostao u sjećanju kao hrabro, veliko dijete

Radnić je istaknuo je kako je jučer bio težak dan. Jučer se skupilo 34 godine nadanja i čekanja Jean-Michela, ali i ostalih.

- Svi oni nama lete pred očima. I one koje smo pronašli i one koje tek trebamo pronaći. I to se sve u tom jednom trenutku gusto zbilo. Normalno je da potekne suza i da se grlo stegne, priznao je Radnić.

Jean-Michel je imao specifičan osmijeh i dječje lice, kaže. Imao je zarazan osmijeh koji se prenosio na sve i koji je davao nadu.

- Sjećam ga se kao jednog hrabrog, velikog djeteta. Unatoč tuzi, možda je dobro da nam je takav ostao u sjećanju. Kao jedan hrabri, nasmijani mladić, rekao je Radnić.

Imao je priliku spasiti se, ali je uporno to odbijao

Jean-Michel je rekao kako je Vukovar njegov izbor u dobru i u zlu, a to je postao jedan od simbola hrabrosti i odlučnosti žrtve koje pamtimo iz Domovinskog rata.

- Jean je imao priliku spasiti svoju glavu, mogao je izaći na više načina, iz bolnice, iz okruženja. Novinari Francuzi su mu nudili mogućnost, a i naš suborac, Viktorin Jurić-Paša nudio mu je mogućnost da ga uprti na leđa i da ga iznese van, djelomice sam, kasnije vjerojatno s pomoći suboraca. Međutim, Jean je uporno to odbijao. On je vjerovao i u Ženevsku konvenciju, kako je rekao, vjerovao je u pravdu. Međutim, na žalost, pravdu nije dočekao ni on, ni svih onih ostalih 265 koji su pobijeni na Ovčari, zaključio je Radnić.

Cijeli razgovor možete pogledati u nastavku: