13:41 / 17.11.2020.

Autor: HRT/Studio 4/HTV

Ranjena beba slomila srca svih u vukovarskoj bolnici

-

-

Foto: - / -

Rada u vukovarskoj bolnici tijekom agresije prisjetila se medicinska sestra Agneza Aleksijević.
Vukovarska bolnica mjesto je koje je, suprotno svim ženevskim konvencijama, svakodnevno gađano stotinama granata tijekom gotovo tromjesečne opsade grada. Mjesto na kojem je medicinsko osoblje u gotovo nemogućim uvjetima zbrinjavalo teške ranjenike, njih oko 4 tisuće, često bez struje, vode, potrebnih lijekova, u podrumu. No najgore je slijedilo nakon sloma obrane Vukovara.

➡️ Obilježavanje Dana sjećanja na Vukovar i Škabrnju
➡️ Posebno teška sjećanja ovih dana i u Škabrnji 
➡️ Vukovar: SNV odao počast žrtvama

- Nalazimo se u bastionu čovječnosti i medicinske etike. Radila sam kao instrumentarka, operacijska sestra, i današnji je dan bio jednako težak kao i svi prethodni u ta tri mjeseca. Na današnji dan primljeno je 13 pacijenata. Među njima i beba od 6 i pol mjeseci, pogođena u trbuh gelerom. Primila je transfuziju od djelatnika bolnice, a anesteziolog je zagrijavao zrak fenom za kosu, prisjeća se medicinska sestra Agneza Aleksijević.



- Ja, kao djelatnik koji je u bolnici ostao do kraja i koji je preživio Srijemsku Mitrovicu, volim kazati da grad nije pao, nego da je slomljena obrana Vukovara. Da je nas imao tko zamijeniti, da nismo bili gladni i žedni, slom se ne bi dogodio, naglasila je Aleksijević. Nakon tog dana, dodala je, slijedili su preteški trenuci.



- Svi smo se nadali da ćemo preko Nuštra i Vinkovaca ići u Zagreb. Međutim, preko Šida smo završili u Srijemskoj Mitrovici. Mi i 120 naših ranjenika. Nakon Mitrovice došli smo u Bosnu gdje smo razmijenjeni u dvorovima, dodaje. Sve nas održala je ljubav prema domovini. Agneza se s obitelji među prvima vratila u Vukovar i danas radi u tamošnjoj bolnici.  

Ranjena beba ganula i one hrabre i one malo manje hrabre

- Za današnji dan me vežu sjećanja na način na koji smo doznali kako je Vukovar predan i pretpostavka što će nam se dogoditi u budućnosti. Ranjenici nisu mogli ništa pretpostaviti, svi smo bili zajedno. To zajedništvo prisutno je u svima nama koji smo tada boravili u bolnici, prisjeća se dr.med. spec. ginekologije i porodništva Mirjana Semenić Rutko, dragovoljac u obrani Vukovara.

Kao posebno tešku situaciju pamti dan kad je bolnica toliko bombarirana, da su svi ranjenici pjevali pjesmu "Glory aleluja" i kad je vidjela ranjenu bebu staru šest mjeseci. I oni najhrabriji i oni manje hrabri, svi su bili ganuti tim prizorom. Za današnji život u Vukovaru kazala je da je "onakav kakvim ga sami postavimo". Možete živjeti u prošlosti ili gledati i živjeti za budućnost,  dodaje Sementić Rutko koja je izabrala život za budućnost.   

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!