Ratne traume osobito su bolne u studenom

U sebi nosimo i ožiljke svojih predaka. Vedrana Dugandžić Miholić liječi ih trčanjem maratona.

Ratovi ostavljaju traume i rane. Osobito su bolne u studenom. Ali sjećanja čuvamo da se ne zaboravi, da se ne ponovi. Upravo je ta misao bila motiv Samoborki Vedrani Dugandžić Miholić.

Djed joj je 1942. stradao u Staroj Gradiški. Početkom 90-ih njezin je otac kao zapovjednik samoborske brigade sudjelovao u teškim bitkama na području Novske. U samo jednom danu izgubio je petoricu suboraca. U spomen na žrtve Vedrana trči maraton i nije usamljena.

Ljepota trčanja je da gotovo uopće nema misli i zbog toga ono čisti. Kada nakon toga vidimo neki trenutak, onda je puno jasnije zašto ti je važan.

Vedrana je informatičarka. Ima uspješnu karijeru, aktivno radi na promicanju STEM područja, često putuje, privatno i poslovno, otrčala je već sedam maratona. Ona, žena budućnosti, sada se, rekli bi neki, okrenula prošlosti.