Treba pojačati osiguranje u školama i zaposliti više stručnih suradnika

Nakon tragedije u Beogradu hrvatski ministar obrazovanja zatražio je od ravnatelja svih škola u našoj zemlji da s početkom radnog tjedna organiziraju okupljanje učenika koje će biti posvećeno tom tragičnom događaju. Od školskih službi zatraženo je da o tome s djecom otvoreno razgovaraju, uz poruku kako su „naše škole sigurna mjesta i da se u njima svi trebaju osjećati prihvaćeno".

U školskim dvoranama, razredima i zajedničkim prostorijama razgovaralo se jutros s učenicima o tragičnom događaju u beogradskoj osnovnoj školi. HRT-ova novinarka Sunčica Findak u podnevnom Dnevniku HTV-a izvijestila je kako se u OŠ Ksavera Šandora Gjalskog iz Zagreba razgovaralo o tome.

Treba pojačati osiguranje u školama i povećati zapošljavanje stručnih suradnika

Ravnatelj OŠ Ksavera Šandora Gjalskog iz Zagreba Mario Keča rekao je da su se učitelji složili da se mnogo toga navedenog u pismu ministra znanosti i obrazovanja prof. dr. sc. Radovana Fuchsa već provodi.

Danas je održan i sastanak s učenicima OŠ Ksavera Šandora Gjalskog. No na satovima razrednika i predavanjima koja će škola organizirati za roditelje te na raznim radionicama nešto će se dodatno intenzivirati.

Svima je poznato da je u školama manjak stručnih suradnika - psihologa i pedagoga. Keča je dodao da je to velik problem.

- Mi se izuzetno trudimo, čak i izvan naših mogućnosti da uspijemo riješiti sve te probleme. Definitivno da nam uvijek nedostaje kvalitetnih ljudi. Mi smo tražili Ministarstvo da nam odobri zapošljavanje psihologa, za sada još nismo dobili odgovor. No sigurno bi nam to olakšalo situaciju, poručio je.

Treba li pojačati osiguranje u školama?

- Mislim da bi trebalo. Živimo u takvom vremenu kada se vrlo ružne stvari događaju, kada vam puno ljudi ulazi, izlazi iz škole. Mi uz najbolju moguću volju sve te ljude ne možemo znati po viđenju i po imenu. I zato smatram da svaki postupak koji pridonosi podizanju kvalitete zapravo će se sigurno pozitivno vratiti bolje nego da se dogode neke loše stvari, naglasio je ravnatelj OŠ Ksavera Šandora Gjalskog iz Zagreba Mario Keča.

Dakle, treba pojačati osiguranje u školama i povećati zapošljavanje stručnih suradnika, psihologa, pedagoga. I postavlja se pitanje zbog čega se godinama zapravo štedi na zapošljavanju upravo tih kadrova, rekla je Findak.   

Razgovaralo se i o vršnjačkom nasilju, koje je sve više u porastu. U školama su pozvali učenike da im se slobodno jave. Djeca koja proživljavaju vršnjačko nasilje, ističu stručnjaci, o njemu šute.

Iako se u školama provode preventivni programi, ravnatelji poručuju - nedostaje stručnjaka za redoviti rad s djecom.

Škole u Hrvatskoj sigurne su, naglašavaju ravnatelji. No više je nego ikada prije potrebna suradnja s roditeljima.

Sigurnost djece nije samo zaključati vrata i dati detektore. Sigurnost djece je osnažiti učenike i dakako razviti odgovornost roditelja prema djeci, smatra Ljiljana Klinger, ravnateljica OŠ Matije Gupca, Zagreb

Jedino takvom suradnjom škole će zaista i biti mjesta nulte tolerancije na nasilje.

 Morić Kulušić: Treba razgovarati s učenicima

Ravnateljica OŠ Brodarica Maja Morić Kulušić rekla je za HRT da će danas razgovarati s 350 učenika OŠ Brodarica. Govorit će o međuvršnjačkom nasilju te da u školi nema mjesta nasilju.

- Danas ćemo to posebno artikulirati zbog događaja u Beogradu, a imao je veliki odjek i u Hrvatskoj. Djeca nisu lišena tih informacija, poručila je.

Naglasila je da je pismo koje je poslao ministar Fuchs jedno ljudsko obraćanje.

- U njemu nije pisalo ništa posebno ili nešto značajnije od onoga što se svakodnevno, sigurna sam, u školama i radi, dodala je.

Ravnateljica OŠ Brodarica rekla je da vjeruje da će sve škole, ovih dana, porazgovarati sa svojim učenicima. Dodala je da u pojedinim školama nedostaje stručnog tima.

Kuljiš: Postoje određeni znakovi nasilničkog ponašanja

Zašto vršnjačko nasilje nastaje, možemo li ga i kako prevenirati te kako možemo i žrtve i nasilnike osvijestiti koliko je važno i dobro za sve da idemo pravim putem bez nasilja? Osnivač integralne tjelesne psihoterapije i autor programa Roditeljstvo od 0 do 6 Tomislav Kuljiš rekao je u HTV-ovoj emisiji "Dobro jutro, Hrvatska" da postoje određeni znakovi koji mogu upućivati na nasilničko ponašanje.

Osoba koja je nasilna može biti poremećena s težim psihopatologijama.

- No najčešće ti su ljudi bili funkcionalni i normalni. Nisu pokazivali znakove neke velike poremećenosti. Eventualno se govori o povučenosti i introvertnosti. Nama, terapeutima to pokazuje da se radi o problematici u povezivanju između te osobe i svijeta, poručio je. 

"Sustav radi koliko može, ali postoje određeni limiti"

No sve počinje od ranog djetinjstva. Ako se osoba osjećala odbačeno, njezina frustracija u neko doba može eskalirati. Ako osoba radi na sebi, može popraviti ono što se dogodilo u ranom djetinjstvu.

- Ako osoba ima problem u povezivanju sa svijetom, onda dolazi do dubokog nepovjerenja prema svijetu. I teško je potražiti pomoć, dodao je.

Često se proziva sustav da nije na vrijeme reagirao. Kuljiš je poručio da sustav radi koliko može, ali postoje određeni limiti, u Hrvatskoj, primjerice nedostaje psihologa.

Najčešće se pokušava adresirati ili nalaziti korijene problema ondje gdje se problemi iskazuju - u ponašanju. No problemi su mnogo dublji.

Rekao je da je vrlo važna organizacija sustava. 

Vrlo često problem je u srazu stručnih osoba i roditelja

Kuljiš je istaknuo da je vrlo često problem u srazu stručnih osoba i roditelja. Roditelji žele da škole i institucije učine nešto s njihovom djecom, a obično se stručne osobe i institucije ponovno vraćaju na roditelje. Najčešće su roditelji izvor problema.

- Nikako ne želim reći da su oni krivi. Taj isti roditelj je do jučer bio dijete neadekvatnog roditeljstva i nema kompetencije. Mi od njega tražimo da nešto učini, a on nema kompetencije za to. Ali nema osnovne kompetencije, jer i sami nisu dobili te uvjete, poručio je Kuljiš.

Naglasio je da je svaki nasilnik bio žrtva. Lako je nasilnika optužiti, ali zaboravlja se da je taj nasilnik preživio užasne stvari te nasiljem vraća osjećaj ravnoteže.

Roditelji nemaju integraciju s djecom

Slučaj u Beogradu pokazuje isto, jer je i sam bio izložen nasilju. Danas se o nasilju mnogo razgovara, ali nasilja ima sve više.

Roditelji su postali vrlo popustljivi prema djeci, odnosno djeca nemaju granica. Granice su mjesto kontakta.

Roditelji nemaju integraciju s djecom, ne bave se njima. Ako nema te interakcije, djeca se osjećaju usamljeno.