Sabor: Zastupnici za podizanje cenzusa za besplatnu pravnu pomoć

Saborski zastupnici raspravili su Izvješće o ostvarivanju prava na besplatnu pravnu pomoć za 2025. te pozvali na podizanje imovinskog cenzusa kao kriterija za njezino ostvarivanje kako bi ona postala dostupnija svim građanima. Država je za te potrebe izdvojila najviše dosad - gotovo 1,2 milijuna eura, što je 17 % više nego godinu prije. Radi poboljšanja učinkovitosti u pružanju usluga, najavljene su i izmjene zakona.

- Građani mogu očekivati izmjene u zakonu o imovinskom cenzusu i to ne samo po pitanju visine prihoda koji je jedan od kriterija, nego i po pitanju vrijednosti imovine. Na radnoj skupini razgovaramo o promjeni imovinskog cenzusa kako bi on pratio i troškove života i potrebe građana', rekla je državna tajnica u Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Fadila Bahović.

Navela je da je za sustav besplatne pravne pomoći osigurano više od tri milijuna eura u razdoblju od 2026. do 2028., što je povećanje od 42 % u odnosu na prethodno trogodišnje razdoblje.

Najveći broj pruženih usluga odnosio se na područje radnog i obiteljskog prava, a najčešći oblik pružene pomoći odnosio se na pravne savjete (primarna pravna pomoć).

Oporbeni zastupnici upozorili su na tešku dostupnost sekundarne pravne pomoći (zastupanje odvjetnika na sudu) zbog vrlo niskog imovinskog cenzusa. Naime, na ovu vrstu pomoći ne može računati osoba koja živi u kućanstvu s mjesečnim prihodima većima od 441 eura po članu kućanstva.

- Odvjetnička tarifa za zastupanje u upravnom sporu iznosi 1000 eura, za upravnu tužbu. Za osobu s prosječnom mirovinom, za Romkinju koja traži upis djeteta u školu, za migranta kojemu je uskraćen pristup zdravstvenim uslugama, taj je iznos nesavladiva prepreka', rekao je zastupnik SDSS-a Milorad Pupovac koji predlože da besplatna pravna pomoć u predmetima diskriminacije bude osigurana neovisno o imovinskom cenzusu.

Dubravka Novak iz kluba Možemo! napominje da besplatna pravna pomoć nije socijalna mjera nego instrument ostvarivanja ustavnog prava na pristup sudu i učinkovitoj pravnoj zaštiti.

- Može li osoba koja prima 500 ili 600 eura mjesečno i zbog toga više ne ispunjava uvjete za sekundarnu pravnu pomoć, doista financirati odvjetnika i višegodišnji sudski postupak', upitala je.

- Dok se sredstva za primarnu pravnu pomoć povećavaju za 22 posto, ona za sekundarnu se smanjuju. Taj trend treba preokrenuti, poručio je Mostov zastupnik Ivan Matić.

- Tražimo da imovinski cenzus podignete odmah, a ne na kraju godine, da novac okrenete prema stvarnom zastupanju pred sudom. Pravda koju si može priuštiti samo onaj koji ju može platiti nije pravda, to je povlastica, rekao je.

Zastupnica Centra Marijana Puljak važnim ističe kontinuirano, ciljano i mjerljivo informiranje građana o besplatnoj pravnoj pomoći.

- Posebno na otocima, u Dalmatinskoj zagori i svim područjima gdje građani teže dolaze do institucija. Dostupnost pravne pomoći ne smije ovisiti samo o tome živi li netko blizu Splita, naglasila je.

I HDZ-ov Nikola Mažar podržava povećanje imovinskog cenzusa za ostvarivanje prava na sekundarnu pravnu pomoć. Uz to, pozitivnim ocjenjuje prethodne izmjene zakona o besplatnoj pravnoj pomoći kojima je financiranje projekata produljeno s jedne na tri godine.

- To je donijelo sigurnost udrugama, tako da ne moraju razmišljati za svaku sljedeću godinu hoće li njihov projekt biti sufinanciran od države te doprinijelo puno kvalitetnijem radu s građanima, istaknuo je.

SDP-ov Arsen Bauk očekuje da nove zakonske izmjene ne budu samo administrativne prirode.

- Te bi izmjene trebale proizvesti pozitivne odgovore na konkretna pitanja može li građanin jednostavnije ostvariti svoje pravo, može li postupak biti kraći i može li više toga odraditi digitalno, kazao je Bauk.

Možemo! traži da se omogući pravo na osobne asistente i da im se poveća plaća

Saborska zastupnica Jelena Miloš (Možemo!), govoreći o položaju osoba s invaliditetom, zatražila je od resornog ministra Alena Ružića da odgovori kada će osobe koje su bile zakonski diskriminirane steći pravo na osobnog asistenta i hoće li se i kada povećavati iznos njihove satnice.

Podsjetila je da je prošlo više od šest mjeseci otkako je Ustavni sud srušio dijelove Zakona o osobnoj asistenciji jer su priječili dijelu korisnika, primjerice, osobama s invaliditetom koje imaju roditelje njegovatelje ili pomoć u kući, da imaju pravo na osobnog asistenta ili osobama s najtežim invaliditetom da ostvare broj sati asistencije prema svojim realnim potrebama i životnim okolnostima. 

No, upozorila je, ni nakon šest mjeseci od odluke Ustavnog suda, osobe s invaliditetom ne mogu ostvariti svoje pravo na osobnog asistenta. Kazala je da je Vlada nakon šest mjeseci, tek krajem prošlog mjeseca donijela pravilnik dok su u međuvremenu zahtjevi osoba s invaliditetom stajali u ladicama.

- Pravilnik nije jedini razlog zašto osobe s invaliditetom čekaju svoja prava jer je satnica za osobne asistente i dalje jako mala i nije se podizala od izbora 2024. godine i osobni asistenti praktički rade za minimalac, navela je.

To su, napominje, ljudi koji imaju želju raditi u sustavu socijalne skrbi, međutim, odlaze iz sektora zbog malih plaća i od njih često čujemo da ne mogu živjeti od 850 eura neto, pogotovo s ovoliko velikom inflacijom.

- Mi smo više puta naglašavali da se satnica treba povećati, no Vlada je nije povećala još od izbora 2024. godine i brojni ljudi zbog male cijene sata danas ne mogu pronaći osobne asistente. 

- Prošlo je pet mjeseci otkako je ministar Alen Ružić izabran na svoju dužnost i od njega tražimo odgovore kada će osobe koje su bile diskriminirane po prethodnom zakonu moći steći pravo na osobnu asistenciju i hoće li se i kada povećavati satnica za osobne asistente koja nije rasla još od izbora 2024. godine, zapitala je Miloš.

"Prava samo na papiru, u realnom životu neostvariva"

Njezina stranačka kolegica Ana Alapić Mihajlović, majka njegovateljica, na primjeru vlastita sina pojasnila je s kakvim se problemima suočavaju.

- Imamo mnoga prava na papiru, u zakonu koja su, međutim, potpuno neostvariva u realnom životu. Moj sin Martin ima 17 godina, boluje od je spinalne mišićne atrofije, potpuno je nepokretan, ovisi o respiratoru, komunicira mimikom i glasanjem. Spada u najtežu skupinu osoba s invaliditetom, četvrti stupanj, i po novoj odluci Ustavnog suda ima pravo na osobnog asistenta. U svojih 17 godina nije imao nijednu socijalnu uslugu, ne zato što nismo tražili nego zato što su najteži korisnici poput njega uvijek nekako ostavljani bez mogućnosti korištenja svojih prava, kazala je.

- Sve što Martin ima, ima mene kao majku od 0 do 24 sati. Ne očekujem da će uopće moći ostvariti pravo na osobnog asistenta zato što je nerealno očekivati da će netko za minimalac brinuti o tako teškom pacijentu. Mislim da treba voditi računa o težini bolesti korisnika i prema tome povisiti plaće osobnim asistentima kako bi to bilo zanimanje koje ljudi žele raditi. Ne može se sve svoditi na to da mi iz puke ljubavi radimo taj posao, ustvrdila je.

Poručila je da taj posao mora biti dostojno plaćen i da se mora osigurati zamjena kada osobni asistent ode na bolovanje ili godišnji odmor.

Dodala je i da trenutačno uslugu osobne asistencije provode civilne udruge i predsjednici tih udruga najčešće su roditelji koji su volonteri.

- Usluga osobne asistencije mora se maknuti iz civilnog sektora i država mora preuzeti osiguranje te usluge jer ne možemo uvijek očekivati da će civilni sektor sve snositi na svojim leđima, poručila je Alapić Mihajlović.