Sigurnost u školama nakon napada: Je li sustav zakazao ili društvo u cjelini?

Nakon napada nožem u zagrebačkoj srednjoj školi, ponovno je u fokusu pitanje sigurnosti u školama. Je li zakazao sustav, ili društvo u cjelini? Treba li uvesti dodatne mjere sigurnosti u škole? Mogu li se ovakvi događaji spriječiti? 

Karin: Zaposlenici škole pokazali profesionalnost i hrabrost

Momir Karin iz resornog Ministarstva je istaknuo da su, prema posljednjim informacijama, nakon napada izbodeni stabilno, iako su i dalje u kritičnom stanju i na intenzivnoj njezi. Vitalne funkcije su im, kaže, uredne.

- Preko vikenda bili su timovi za krizne intervencije u školi od 9.00 do 13.00 sati. Pružali su usluge psihološke pomoći roditeljima, učenicima i radnicima obiju škola jer se u zgradi nalaze dvije škole, koje su svakako bili sudionici ili su na bilo koji način osjećali posljedice ovog događaja. Danas se također nastavlja s radom tima za krizne intervencije i ovisno o potrebi, on će raditi sve do tada, dok to bude potrebno, rekao je.

Kaže da su uvedene mjere sigurnosti u školama dobre i da već daju rezultate, uključujući zapošljavanje i edukaciju operativnih djelatnika za sigurnost. Naglasio je, međutim, da nije moguće predvidjeti svaki incident, osobito kada nema prethodnih znakova rizičnog ponašanja.

Dodao je da su u konkretnom slučaju zaposlenici škole pokazali veliku profesionalnost i hrabrost u reakciji nakon napada.

- Kad se nešto dogodi, niste to mogli predvidjeti, onda možete samo imati reakciju iza toga. Mislim da ovo što se radi u školama, način na koji se osiguravaju škole, da su oni sigurna mjesta uz uvijek mogućnost da će se nešto dogoditi. Kao i u prometu, možete biti najbolji vozač, ali uvijek se može dogoditi nešto i tako. Vjerujemo da će se to smanjivati. Što i struka kaže, treba više raditi s djecom, preventivno zapošljavanje. U zadnje četiri godine smo poduplali broj psihologa u školama, socijalnih radnika, zapošljava se, ali nema na tržištu. Škole dobiju odobrenja, ali jednostavno raspisivanje natječaja na tržištu, nemate dovoljno kvalificiranih, posebno u malim mjestima i tako. Tako da je to problem cijelog društva i svako od nas je odgovoran, naveo je.

Bratuša Juraj: Što dovodi do traumatskih događaja je višesložno

Psihologinja Dorotea Bratuša Juraj navela je da su krizne intervencije usmjerene na psihološko savjetovanje i pružanje podrške djeci, roditeljima i stručnjacima. Važno je, kazala je, dati im prostor da razgovaraju o svojim osjećajima i mislima te roditeljima pružiti smjernice kako razgovarati s djecom, saslušati ih i prepoznati njihove strahove, tugu, ljutnju ili potrebu za povlačenjem.

- Što dovodi do ovakvih traumatskih događaja je višesložno - više čimbenika utječe na to što se dogodilo. U smislu da je na neki način teško reći da je jedan uzrok, da se može pratiti samo jedan obrazac koji će kao takav postojati. Upravo na ponašanja djece, na ono što djeca osjećaju, što proživljavaju - utječe više toga. Prvenstveno, roditelji su primjer, komunikacija, ponašanje, komunikacija i ponašanje roditelja daju primjer djetetu. Drugo, škola je isto tako primjer. Važno je da se u školi prati djecu, da se djecu na neki način usmjerava i naravno da se zajednica i društvo, jedan kvart, jedno mjesto, jedan grad, što više usmjeri prema tome da se djeci daju upravo ovakve aktivnosti, ali u kojima će sudjelovati i građani i stručnjaci, koji će moći kroz aktivnosti onda vidjeti i dati djeci što im treba i što im omogućuje, izjavila je.

Dodaje da društvene mreže danas snažno utječu na ponašanje, razmišljanje i komunikaciju djece. Zbog stalne dostupnosti i brzog širenja informacija djeca usvajaju različite obrasce komunikacije, što otvara pitanje kako taj utjecaj kontrolirati i koje su mogućnosti prevencije.

- Svakako djeca različite dobi različito reagiraju na ovakve traumatske događaje,isto tako važno je vidjeti što djeca sad u ovom trenutku trebaju, da nakon par dana od događaja treba omogućiti i dalje njihovu rutinu na bilo koji način. Neka djeca će reagirati da žele pričati o tome što se dogodilo, neka djeca će reći "ne želim pričati sada, želim pričati kasnije, treba mi sad nešto drugo." Dapače, treba im dati i igru i nekakvu aktivnost i pričati s njima i dopustiti da rade sve one aktivnosti koje su do sada radili, a neka djeca će zapravo imati odgođenu reakciju, što znači da će možda šutjeti dan, dva, tri, pa će o tome htjeti razgovarati kroz tjedan, objasnila je.

Petö Kujundžić: Još uvijek imamo dobru djecu

Sutkinja Lana Petö Kujundžić kaže da su za maloljetnike u sukobu sa zakonom nadležni specijalizirani sudovi i službe, a u postupak je uključeno više stručnjaka – od psihologa i socijalnih radnika do socijalnih pedagoga. Cilj je sagledati dijete i njegovu obitelj u cjelini kako bi se donijela odgovarajuća odluka.

- Itekako trebamo razmišljati o tome o kakvom djetetu se radi, kada nam psiholozi, dječji psihijatri, dakle oni koji znaju o djeci i razvoju tog djeteta, o kakvom djetetu se radi do njegove 14. godine. Nemojmo spuštati granicu: nije sve na pravosuđu, nije potrebno da dijete zatvaramo, nije potrebno da ga stavljamo u ćeliju, da zaboravljamo ključeve. Nego želimo nešto drugo: želimo mu pružiti odgoj, brigu, zaštitu. A tu imamo neke druge elemente. To će nam pružiti škola, to će nam pružiti socijalna skrb, to će nam pružiti liječnik. Dakle, tu moramo tražiti neku, ja bih rekla, jačinu društva koji će se s tim nositi, izjavila je. 

Dotaknula se toga da statistika ne pokazuje kontinuirani rast maloljetničkog kriminaliteta. Nakon dugogodišnjeg pada uslijedio je porast od 2022. do 2024., dok su se brojke u 2025. ponovno smanjile. Istaknula je i da se danas šire shvaća pojam nasilja pa se bilježe i ponašanja koja ranije nisu nužno bila tako klasificirana.

Kada je riječ o teškim kaznenim djelima protiv života i tijela, poput pokušaja ubojstva i teških tjelesnih ozljeda, ne bilježi se uzlazni trend. Problem dodatno naglašava širenje snimki nasilnih događaja na društvenim mrežama, zbog čega jedan incident može biti višestruko gledan i stvoriti dojam da je nasilje raširenije nego što statistika pokazuje.

- Moj odgovor je: nije. Još uvijek imamo dobru djecu. Doista ne mislim da naša djeca imaju toliko problema, pogotovo naši osnovnoškolci i srednjoškolci, rekla je.