Sjećanje na doprinos 7. gardijske brigade - Pume u Domovinskom ratu

Pripadnici Sedme gardijske brigade - Pume sudjelovali su u svim važnijim vojnim akcijama tijekom Domovinskog rata, od Dinare do Livanjskog polja, uključujući Zimu '94, Skok, Maestral i Ljeto '95, koje je bilo priprema za Oluju.

- U kojoj smo praktički prošli cijelu Dinaru pješke, uz borbe i zauzeli smo Grahovo, okretali se prema Crvenoj zemlji. Trebali smo dobiti smjenu, ali ta je smjena izostala. Nastavili smo se pripremati i naslućivali smo da će se nešto dogoditi i da će se pokrenuti ozbiljna akcija, prisjetio se Mirko Bočkaj, umirovljeni satnik.

Brigada, osnovana uoči Božića 1992., okupila je više od četiri tisuće vojnika koji su proveli 800 dana na ratištu. Većina su bili mladići iz sjeverozapadne Hrvatske.

- Ja rodom dolazim iz malog pitoresknog sela Gačice, gdje je dosta dečki bilo, malo selo, ljudi su sudjelovali, nije bilo problem naći ljude već pronaći oružje, rekao je Milan Hranić, umirovljeni pripadnik brigade.

Četvrtog kolovoza, brigada je krenula u oslobađanje Kraljevskog grada. Akcija je bila munjevita i dobro koordinirana. Pume su, uz Četvrtu gardijsku brigadu, u manje od 24 sata bile u Kninu.

- Najviše mi je urezano u pamćenje baš taj ulazak u Knin, to je bio ponos, to se ne može riječima opisati. Kakvi su bili osjećaji među vojnicima? Odličan, znali smo da se rat bliži kraju i da je zmiji glava odsječena, prisjetio se Mario Bencek, umirovljeni dočasnik.

Prva posada tenka 7. gardijske brigade ušla je u grad i preuzela odgovornost nad bolnicom.

- Ja sam poslije ostao u kninskoj bolnici zadužen za brigu nad bolnicom dok naše medicinsko osoblje i snage UNPROFOR-a nisu preuzele. U bolnici se ništa nije desilo, sve je prošlo u redu po Ženevskoj konvenciji i to mi je posebno drago, istaknuo je Hranić.

Pume su petog kolovoza oko 10 ujutro razvile dvadeset i pet metara dugu zastavu na Kninskoj tvrđavi, simbolizirajući pobjedu.

- To je bio dokaz da su naši ušli unutra, da smo preuzeli kontrolu nad gradom, bilo je nešto prije 10 sati, mi smo to vidjeli s Crvene zemlje, kad smo vidjeli rekli smo - Knin je naš, rekao je Bočkaj.

U borbama je poginulo devedesetak pripadnika brigade, a među petstotinjak ranjenih bio je i Ljubomir Volarić.

- Prilikom proboja ranjen sam gelerom granate topničkog projektila, ne znam što je točno palo. Neprijateljski otpor je bio jak ali opet nedovoljan i do podneva smo ga riješili i čekali smo da se odobri i da uđemo u Knin, rekao je Volarić.

Po povratku u Varaždin, branitelji su dočekani veličanstveno.

- Doček obitelji, prijatelja, svih mještana Varaždina, to je značilo njima a pogotovo nama. Nakon 29 godina prisjećamo se što smo sve prošli, polako odlazimo, nažalost netko nam umre, rekao je Dragutin Barbir, umirovljeni zapovjednik.

Veterani Pume i danas su aktivni, sudjeluju u humanitarnim akcijama i angažirani su u društvenom životu.

- Nama je to terapija da nas netko treba, da netko s nama komunicira, toga bi i više trebalo biti jer najgore je kad nemamo s kime razgovarati, pa tražimo doktore i drugu pomoć, rekao je Volarić.

Iako ponosni, ovi dani podsjećaju ih i na poginule suborce i prijatelje.

- Teško, teško nam je za pričati, srce boli, duša boli za naše dečke, ali držimo se i ne damo, zaključio je Bencek.

Ove godine, stotine PUMA će pohoditi Kraljevski grad i odati počast poginulim suborcima.