Soba smrti, ambulanta, stolarija... prostori koji i danas lede krv u žilama

Opsadom Vukovara nakon gotovo tri mjeseca suprotstavljanja znatno nadmoćnijem neprijatelju slomljen je otpor branitelja i grad je okupiran. Cijeli je Vukovar pretvoren u logor, a najveći sabirni centar postali su hangari dotadašnje trgovačke tvrtke Velepromet. Preživjeli iznose zastrašujuća svjedočanstva o svojim mučiteljima koji do danas nisu odgovarali za počinjene ratne zločine. Većina je Vukovaraca poslana u logore diljem Srbije, a u Hrvatsku su se vratili nakon mjeseci provedenih u logorima i razmjene. Odavanjem počasti, polaganjem vijenaca kod spomen-ploče i minutom šutnje za poginule i ubijene kod koncentracijskog logora "Velepromet" danas je nastavljeno obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara. I Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora ondje danas odaje počast ubijenima.

Skladište Veleprometa, nakon sloma obrane grada, pretvoreno je u koncentracijski logor. Kroz njega je prije 30 godina prošlo 10 tisuća branitelja i civila, a ubijeno ih je oko 700. Odavanje počasti počelo je polaganjem vijenca na spomen-ploču i minutom šutnje za poginule i ubijene. Služena je i sveta misa za žrtve srpskih koncentracijskih logora.

Soba smrti, ambulanta, stolarija, to su prostori koji i danas preživjelima lede krv u žilama. Ovaj logor je formiran u rujnu 1991., kada je JNA zaposjela taj dio grada. Posljednji logoraši iz njega su prema svjedočanstvima izašli u ožujku 1992., no tu nije bio kraj logoraškim mukama jer su mnogi nakon mučenja prebacivani u logore diljem Srbije. Prema podacima Udruge logoraša srpskih koncentracijskih logora, diljem Srbije bilo je čak 70 logora. Međutim, za njih nitko nije odgovarao.

Održan je mimohod od memorijalnog groblja do mjesta masovne grobnice Ovčara, u organizaciji Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata. Na Ovčari je ubijeno oko 260 civila i branitelja. Održan je prigodni program "Ovčara - vječna rana" uz polaganje vijenaca kod spomen-obilježja.

Četnici su nakon opsade grada ranjenike i medicinsko osoblje iz bolnice odvodili u nepoznato. Sudbina njih 200 otkrivena je ekshumacijom masovne grobnice na Ovčari, među njima i novinara Siniše Glavaševića, trudnice Ružice Markobašić, francuskog dragovoljca Jean-Michela Nicolliera i Igora Kačića, koji je imao svega 16 godina.

Potresna svjedočanstva preživjelih

Dragutin Guzovski zarobljen je 18. studenog 1991. na području Mitnice prema sporazumu koji su postigli zapovjedništvo obrane Mitnice i bivša JNA. Uvjet je bio da se branitelji predaju, a da će civili biti provedeni do granice i isporučeni u slobodni dio RH.

U srbijanskim je logorima bio mjesecima. Na slobodu je pušten u prvoj velikoj razmjeni po modelu "svi za sve" 22. svibnja 1992. godine.

U logorima je živio u neljudskim uvjetima. Posebno pamti dva strašna dana.

- Prvo, kad je Hrvatska dobila međunarodno priznanje 15. siječnja 1992. godine. Isto se ponovilo kada je Zvezda osvojila kup. Njihovo slavlje u logorima bilo je neopisivo. Dio toga slavlja bilo je iživljavanje nad nama. Ja sam u to vrijeme bio u samici, praktički sam bio odsječen od svijeta. Vodio sam se kao nestali, ispričao je za HTV.

Za sva ta iživljavanja nitko nije odgovarao. Dio logoraša pokrenuo je sudski postupak.

- Ruke smo morali staviti na hangar, noge raširiti. Tu su nas pretresali i udarali po genitalijama. Nakon 5-10 minuta otvorili su hangar i kada sam vidio ljude, oni kao sardine ugurani unutra, sjeća se Zvonko Dumindžić.

Dok je tako stajao, čuo je udarce i jauke žena koje su bile silovane.