09:52 / 03.02.2019.

Autor: M.Š./ Hina

Socijalna integracija učenika u vukovarskoj školi "Nikola Tesla" dobro napreduje

Foto: Goran Ferbezar/PIXSELL

Foto: Goran Ferbezar/PIXSELL

Foto: - / PIXSELL

Socijalna integracija učenika koji pohađaju odvojene programe na hrvatskom i srpskom jeziku u vukovarskoj Srednjoj tehničkoj školi "Nikola Tesla" nije narušena unatoč političkim potresima koji stvaraju za to nepovoljnu atmosferu.
Socijalna integracija učenika koji pohađaju odvojene programe na hrvatskom i srpskom jeziku u vukovarskoj Srednjoj tehničkoj školi "Nikola Tesla" nije narušena unatoč političkim potresima koji stvaraju za to nepovoljnu atmosferu, može se zaključiti iz razgovora s njezinim učenicima i nastavnicima.

Ovo su mladi koji se ponašaju odgovornije od roditelja. Ovo su generacije koje imaju svoje priče, svoju glazbu i - dobar crni humor! Oni neće ništa prešutjeti. Oni su u onoj fazi u kojoj bi trebali biti odrasli, rekla je nastavnica hrvatskog jezika u Srednjoj tehničkoj školi "Nikola Tesla" u Vukovaru Lilijana Radobuljac.

Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava pokazao je sredinom siječnja videosnimku na kojoj učenici srpske nacionalnosti iz Srednje tehničke škole ostaju sjediti dok se na jednoj utakmici izvodi hrvatska himna. Za to je optužio one "koji djecu uče ne voljeti zemlju u kojoj žive" i "sustav koji je to omogućio".

Socijalna psihologinja Dinka Čorkalo Biruški smatra kako se funkcija socijalne integracije vukovarskih škola ne ostvaruje zbog političkih okolnosti i opterećenja sredine naslijeđem rata. Ona je kao pozitivan primjer navela izvannastavne aktivnosti u Nikoli Tesli. Aktualni događaji učinili su obrazovanje manjina u Vukovaru gorućom temom.

Većinska nastava na hrvatskom i manjinska na srpskom jeziku i ćirilici

Sjeverna vukovarska četvrt Borovo naselje i škola rađena 1932. za potrebe Tvornice obuće Bata dočekale su nas zbog slabe magle kao pod celofanom. Neveliki hodnici škole brzo se napune kad učenici mijenjaju učionice i nakon toga opuste. U školi vlada neka radna tišina.

Škola ima učenika koliko i godina dana. Poučava ih 85 nastavnika za četiri tehnička zanimanja - četiri godine i za dva strukovna zanimanja - tri godine. Nastava se organizira u 34 odjela, polovina od toga na hrvatskom, a polovina na srpskom jeziku, obavještava nas voditelj smjene Damir Golub.

Osim većinskog modela, prema kojem se podučava posvuda u Hrvatskoj, u Vukovaru se primjenjuje i obrazovni model A za manjine. U modelu A nastava se u cijelosti izvodi na jeziku i pismu manjine, dakle na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu.

Škola izgleda uredno i opremljeno. Prije pet-šest godina zbog loših uvjeta roditelji su bojkotirali nastavu, ali su se od tada uvjeti znatno poboljšali, uvelike zahvaljujući europskim projektima za koje se škola izborila i europskim sredstvima.

Nastavnik koji vodi sekciju robotike Zoran Konjević kaže da je tehničkom opremljenošću vidno podignuta kvaliteta nastave.

Imali smo jako loše uvjete i tad su se djeca ponašala katastrofalno. Ako djeca ne dobiju kvalitetu, tako se i ponašaju. Bojali smo se da će uništiti prostor, ali to se nije dogodilo, kaže.

Doista, po zidovima duž dva krila škole, iza kojih su smješteni kabineti, naslikane su zidne slike bez imalo naknadnih učeničkih „korekcija“.

Imamo sve više tehnike, ali sve je manje učenika, kaže Golub aludirajući na galopirajući odlazak mladih u inozemstvo. Konjević kaže da se struka oporavlja u Osijeku i da se učenici tehničari ondje imaju prilike zaposliti.

Suradnja i razdvajanje

Nastavnici napominju da u oba modela učenici slušaju nastavni program Republike Hrvatske koji se sadržajno vrlo malo razlikuju. Nastavnica hrvatskog jezika i razrednica učenika u nastavi na srpskom jeziku Irina Marić kaže da učenici na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu imaju tri sata materinskog jezika, uče srpsku književnost i imaju pravo pisati ćirilicom.

- Ali istaknula bih i da učenici u nastavi na srpskom više pišu na latinci, dodaje.

Slično je i s povijesti, drugim predmetom čiji sadržaji predstavljaju ključne zalihe nacionalnih identiteta, tako suprotstavljenih u javnosti Vukovara. Voditelj Golub, nastavnik povijesti, kaže da se nastave na hrvatskom i srpskom jeziku razlikuju jedva deset posto. Naravno, nastavnik uvijek može povezati sadržaje, pa kad se uči, naprimjer, o Napoleonu, može to povezati sa srpskim ustankom, kaže Golub.

Svih troje nastavnika kažu da zbog takvih sadržaja nikada nisu imali negativne reakcije učenika ili roditelja niti znaju da ih je itko u njihovoj školi imao.

- S kolegicom iz jezika na srpskom pripremamo priredbe i razne svečanosti te odlično surađujemo. Katkad se dogovorimo, ako nešto iz jezika ne stignemo obraditi na satu hrvatskog, to provježbaju na satu srpskog, jer glasovne su promjene iste i u hrvatskom i u srpskom jeziku, kaže Irina Matić.

Konjević objašnjava da predaje više predmeta u nastavi na srpskom jeziku, ali i dio na hrvatskom jeziku te da s kolegom Borisom Ivankovićem ima zajedničke slobodne aktivnosti.

- Svi mi koji smo zaposleni u obrazovanju položili smo državni ispit i stvar je u tome da se znaš koristiti jezikom na kojem predaješ, kaže on. Naši su programi 99 posto isti, isti su nam udžbenici, materijali, učionice i veći dio nastavnika, zaključuje Konjević.

U holu i po hodnicima plakati kao primjeri projektne nastave, slike i obavijesti reprezentiraju sve učenike bez obzira na to prema kojem su modelu upisani, imaju informativnu i edukativnu funkciju i teško da bi mogli nekome smetati.

Kako škola ispunjava funkciju socijalizacije?

Škola funkciju socijalne integracije ostvaruje na više načina. Imaju mješovite smjene, kažu, jedini među osnovnim i srednjim školama u Vukovaru. U drugim su školama i izvannastavne aktivnosti odvojene.

- Djeca su nam podijeljena u razredima, ali sve je drugo zajedničko, kaže Golub.

- Vodilo se računa o tome da barem škola ne bude izvor podjela. U početku je bilo pokušaja polariziranja. Ali po meni je to pomalo uvredljivo za Vukovar jer smo prije rata u Vukovaru imali 23 nacije. I sad ćete vi, što god da se dogodilo, polarizirati sve na dvije, ističe Konjević.

- Roditelji imaju zakonsku mogućnost da upišu djecu u škole na svom jeziku i pismu. Ako je dobro Česima i Talijanima, zašto ne bi bilo dobro Srbima u Vukovaru, dodaje.

Izvannastavne aktivnosti važan su dio socijalizacije. Održavaju se jedan dan tjedno između smjena. Ima ih iz raznih područja, ali najbolje je mjesto za to, kažu, sportska dvorana. Ondje smo zatekli košarkašku ekipu kako se zagrijava. Inače, svi zajedno treniraju u KK Borovu, osnovanom 1972., koji je imao prekid u radu od 1991. do 2011. Nastavnik tjelesnog Siniša Sušić kaže da među njima ništa znači tko je koje nacije te da je najvažnije da si dobar u košarci.

Ja sam šest godina ovdje i nikada nisam vidio nikakav konflikt, kaže i napominje: "Ali ovo su odlični učenici".

Trojica dugonja nevoljko pristaju da ih se izvuče na kratke razgovore. Dva su Srbina i jedan Hrvat. Kratko su odgovarali, uglavnom se svodilo na to da im je važna samo košarka i vratili se lopti.

Škole organiziraju zajedničke izlete na kojima, također kažu, nije bilo nikakvih incidenata. Na izvannastavnim aktivnostima iz hrvatskog jezika jedan je učenik iz smjera tehničar računarstva D.P. predstavio rad na kojem je opisao svoj "miješani" izlet.

Čim smo ušli u autobus, razrednik je opet pitao za putovnice. Nismo uspjeli ni prevrnuti očima, a začuli smo njihova razrednika: "Jeste li poneli pasoše? Nemoj posle da bude nisam znao."

Sve me podsjetilo na film 'Lajanje na zvezde'. Doduše, kod njihova sam razrednika išao na slobodne aktivnosti i nikad nisam skužio da zna srpski. Jer sve smo vježbe, akcije i događaje ispratili na hrvatskom jeziku.

"Što sam još shvatio u tom trenutku? Na ovo pitanje njihova razrednika nitko od nas nije prevrnuo očima", dio je učeničkog sastava Maturalac.

Voditeljica sekcije Lilijana Radobuljac kaže da je razred koji pohađa taj učenik prvi razred nastave na hrvatskom koji je išao na sajam knjiga u Beograd.

Irina Marić dodaje da su u svim projektima podjednako sudjelovali učenici u nastavi na srpskom i hrvatskom jeziku. Nikad nijedan roditelj nije pitao zašto sam ja, nastavnica hrvatskog - razrednica učenika nastave na srpskom, kaže.

Svi su dobri sa svima, 90 posto

Ispred škole i okolo po nekadašnjoj Batinoj radničkoj koloniji, koja je 1936. brojila 122 tipska stambena objekta s 421 stambenom jedinicom i 1818 stanovnika, snijeg lagano kopni. Učenici četvrtog razreda elektrotehničar i računalstvo izišli su na "puš-pauzu". Njihov identitet nećemo otkrivati jer su većinom maloljetni. Dok mi pomalo okolišamo, u nelagodi da pitamo takve stvari, oni otvoreno odgovaraju:

- Mislite vjera i nacija, to? Aha, više se družim sa Srbima nego s Hrvatima, kaže jedan dok mu je među koštunjavim prstima dogorijevala tanko zamotana cigareta.

Zašto?, pitam.

Zašto ne?, odgovorio je kao iz topa.

- Mi se rugamo s time. Nama je to smiješno. Kakve su to gluposti, Srbin, Hrvat?, odgovara drugi. Smatrate li da vaše kolege s nastave srpskog jezika to isto misle?, pitamo ih. A oni to potvrđuju.

A postoje li teme o kojima ne smijete ili ne želite razgovarati? O ratu?, pitamo dalje.

- Mi nismo bili ni živi tada, to nije naša stvar. Činjenica jest da su neki ljudi položili život i to, svaka čast, ali da je nekoga gledam preko nišana zato što je njegov tata Srbin, to nema logike, kaže treći, stojeći pomalo po strani.

Pitamo ih kako objašnjavaju istraživanje prema kojem 7 od 10 učenika u Vukovaru nema prijatelje izvan vlastite etničke skupine.

- Možda je tako u nekim drugim školama, u strukovnim ili ekonomskoj, kod nas nije. Mi, 90 posto u našoj školi, svi su dobri sa svima, odgovara isti.

- Bili smo zajedno na maturalcu, pili, jeli pjevali... Puštali sve pjesme, smijali se… nitko ništa nije imao protiv, ni problema.

Je li bilo nacionalnih pjesama? pitamo ih. - Bilo je. Iz sprdnje, odgovaraju.

Ljubavne priče

U predvorju škole nailazimo na učenike prvog razreda koji uče na srpskom jeziku. Učenica iz smjera ekološki tehničar kaže da ima dosta prijateljica koje su Hrvatice i da su dobre. I druge dvije djevojke potvrđuju to isto.

Učenik prvog razreda, smjer automehničar, kaže da nema prijatelja Hrvata. - A koji su ti najbolji prijatelji?, pitamo ga.

Pokazuje na mladiće do sebe.

- On, Nemanja, Dušan, Saša, oni su mi najbolji prijatelji, svi su Srbi. Ne družim se s Hrvatima. Imam svoje prijatelje, sliježe ramenima.

Irina Matić objašnjava da djeca dolaze u prvi razred s ponašanjem koje su stekla u osnovnoj školi i obitelji. Kaže da su u okolici brojna etnički relativno homogena sela iz kojih velik broj dolazi u tu školu.

Ovdje prvi put dolaze u kontakt s drugima i počinju se družiti, kaže. Velika je razlika u stajalištima između učenika prvog i četvrtog razreda, dodaje. No pohvalila se da imaju niz ljubavnih priča sa zajedničke nastave hrvatskog i srpskog jezika.

Jedna učenica trećeg razreda na sekciji iz hrvatskog kaže da je u dugogodišnjoj vezi s mladićem koji je pohađao nastavu na srpskom jeziku i da su sretan par.

Živim u okolini u kojoj je većinom srpsko stanovništvo, tako da se ondje izdvajam kao Hrvatica, ali nikada nije bilo predrasuda prema meni, kaže. Ljuti se na medije kojima nije zanimljivo pisati o Vukovaru ako "nema drame".

Imperativ pripadanja

I drugi učenici i nastavnici imaju loše mišljenje o medijima. Doživljavaju ih da su u službi politike i da time održavaju rejting političarima, što je u Vukovaru povezano s nacionalnim konfrontacijama.

- Ako sukobi nisu međunacionalni, ne zanimaju medije, kaže Lilijana Radobuljac i navodi primjer vjeronauka na nastavi na srpskom jeziku. Proslavljali su Sv. Savu i počne molitva, a njih šest sjedi. "Pa što sjedite?". "Mi smo na etici".

Osvrćući se na aferu s himnom, ona smatra da škola nije smjela biti prozvana jer se sve zbivalo na nogometnom stadionu u gradu i da nije imalo veze sa školom i nastavnicima. Gradonačelnik je prosvjetni radnik i bivši nastavnik i ravnatelj, trebao je odmah kad se to dogodilo doći u našu školu, pozvati ravnatelja i sazvati nastavnike i reći: kakvu mi to poruku šaljemo iz Vukovara? Jer svi se slažemo da je neodgojeno i neprimjereno to što su ti učenici pokazali na toj utakmici.

Dodaje da učenici u tako napetoj sredini očekuju i traže mnoga objašnjenja.

- Učenici hoće razgovarati, njima nedostaje razgovor, kaže Lilijana Radobuljac i napominje da nije u redu kada se govori samo o jednoj strani.

Jedan učenik mi je rekao da nije u redu da u Vukovaru ima grafita s "četiri S".

- Naravno da nije. A ja sam ga pitala je li ikada vidio neke druge natpise. Jest, ali nikada ne krene s tim. Imate u samom centru natpis "Srbine, seli se", a netko je dodao "ve–veseli se" i danas to stoji, kaže ona.

- Treba raditi puno i mi puno radimo s njima, kaže Lilijana Radobuljac i dodaje da je vrlo tužno u kontekstu rečenice "puzajuća velikosrpska agresija" staviti cijelu školu, a iza nje rečenicu: "Njih tako uče".

- Mene je to vrlo uznemirilo i uvrijedilo jer ispada da ih ja tako učim, kaže i nastavlja:

- To nema veze sa školom. U posebnim danima i programima puštamo himnu i tad nema nikakvih incidenata i sve se najnormalnije održi. Hrvatska policija treba riješiti problem hrvatskih navijača. Treba pokazati da su oni svi građani Vukovara i da pripadaju Vukovaru, kazala je.

Podsjećajući na inkriminiranu snimku na kojoj jedan dječak stoji, ali kad vidi da ostali sjede, i on čučne, nastavnica Radobuljac zaključuje: "Meni je to najtužnije. Samo što nije rekao: ja njima pripadam".

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!