Sabalić: Liječnici se vraćaju u Hrvatsku, ali sustav mora biti učinkovitiji

Profesor Srećko Sabalić govori o hrvatskim medicinskim inovacijama, povratku liječnika iz inozemstva i stvarnom stanju zdravstvenog sustava. Upozorava da problem nije u stručnosti, nego u organizaciji i percepciji zdravstva u javnosti.

Profesor Sabalić predstavio je patent iz područja ortopedije koji se odnosi na inovativni sustav fiksacije prijeloma i implantata. Riječ je o tehničkom rješenju koje je, nakon dugotrajnog procesa, priznato najprije u Europi, a zatim i u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje su registrirana čak dva patenta. Inovacija je dodatno zaštićena i u Kini te Euroaziji, što je rijedak uspjeh za individualne patente u području medicine.

Suradnja medicine i strojarstva kao ključ uspjeha

Patent se primjenjuje u liječenju prijeloma šake i stopala, u maksilofacijalnoj kirurgiji, ali i u kirurgiji kralježnice te ugradnji određenih vrsta implantata i proteza. Riječ je o posebno dizajniranoj glavi vijka koja omogućuje stabilno zaključavanje pod željenim kutom, čime se postiže bolja fiksacija i brže cijeljenje.

Sabalić ističe da bez interdisciplinarne suradnje ovakav uspjeh ne bi bio moguć. Ključnu ulogu imala je dugogodišnja suradnja s Fakultetom strojarstva i brodogradnje, kao i uključivanje Instituta Ruđer Bošković i domaće industrije. Trenutačno se razvija projekt individualiziranih implantata, prilagođenih svakom pacijentu, što predstavlja korak prema personaliziranoj medicini.

Imamo znanje i ljude, ali o tome se malo govori

Iako Hrvatska ima stručnjake i inovacije, Sabalić upozorava da se pozitivni primjeri često zanemaruju u javnom prostoru. Ističe da interes i potencijal postoje, ali da sustav ne prepoznaje uvijek dovoljno takve projekte, niti ih dovoljno promovira kao razvojni iskorak hrvatske medicine.

Posebno važna poruka razgovora odnosi se na povratak zdravstvenih radnika iz inozemstva. Sabalić potvrđuje da se dio liječnika i medicinskih sestara vraća u Hrvatsku, a kao ključne razloge navodi bolje životne uvjete, sigurnost i kvalitetu života. Novac, naglašava, nije jedini motiv.

Organizacija, a ne stručnost, najveći je problem sustava

Govoreći o stanju hrvatskog zdravstva, Sabalić ističe da problem nije u stručnosti liječnika, već u organizaciji sustava. Hrvatski zdravstveni sustav, smatra, u osnovi je dobro uređen, ali suočen s velikim izazovima zbog nejednake naseljenosti, sezonskih opterećenja na obali i manjka sistemskog kadra.

Uspoređujući stanje s Njemačkom, upozorava da ondje nedostaje oko 250 tisuća medicinskih sestara, dok Hrvatska, proporcionalno, ima znatno manji, ali i dalje ozbiljan manjak. Takvi se nedostaci ne mogu lako nadoknaditi, osobito ne uvozom radne snage.

Zdravstvo nije jeftino, ali je dostupno svima

Sabalić upozorava i na problem percepcije zdravstvenih radnika u javnosti. Stalan pritisak, negativni medijski narativi i izloženost stresu dovode do pojave tzv. defensivne medicine i smanjuju interes mladih liječnika za zahtjevne specijalizacije.

Na kraju, ističe da zdravstvena skrb nigdje u svijetu nije jeftina, ali da je u Hrvatskoj, unatoč svim manama, i dalje dostupna svima. Iskustva pacijenata koji su liječenje započeli u zapadnoeuropskim zemljama, a nastavili u Hrvatskoj, često pokazuju da domaći sustav pruža bržu i kvalitetniju skrb nego što se misli.