16:28 / 23.03.2021.

Autor: V.G./HRT

Štagljar: Ne treba se tući sa svinjama, oboje ćete završiti u blatu

Igor Štagljar

Igor Štagljar

Foto: Twitter/Grgo Jelavić / Pixsell

Dan nakon što je njegov tim s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Torontu u stručnom časopisu predstavio svoj novi serološki test za brzo otkrivanje antitijela kod osoba zaraženih koronavirusom, oglasio se profesor Igor Štagljar.






 Nekoliko mjeseci ne komentira događanja u Hrvatskoj, ne sudjeluje u javnim raspravama znanstvenika, a posljednjim statusom na Facebooku objašnjava i zašto.

- Ne treba se tući sa svinjom, oboje ćete završiti u blatu, a svinja to voli, poručuje Štagljar dodajući kako je prepiranje s neistomišljenicima na društvenim mrežama identično spomenutom hrvanju sa svinjama u blatu.

Što misli o znanstvenicima na društvenim mrežama i zašto sam nema potrebu ulaziti u takve rasprave, tko su samoproglašeni stručnjaci i koji je njihov interes te zašto su neki od njegovih kolega tijekom pandemije koronavirusa izgubili kredibilitet u znanstvenoj zajednici, pročitajte u podužoj objavi:

"QUO VADIS HRVATSKA?

Brojne sam poruke, upite i zamolbe da komentiram aktualnu situaciju glede pandemije u Hrvatskoj i susjednim državama posljednjih mjeseci ustrajno odbijao. Strpljivo sam čekao ovaj trenutak da se javim s detaljnim objašnjenjem nakon što smo jučer objavili naš rad u Nature Communications, a koji opisuje inovativni serološki test za dokazivanje protutijela protiv SARS-CoV-2 koronavirusa.


Odgovor zašto se nisam javljao jednostavan je. Stara narodna mudrost kaže:

 “Ne treba se tući sa svinjom, oboje ćete završiti u blatu, a svinja to voli.”

Slično tome, zaključio sam da je prepiranje s neistomišljenicima na društvenim mrežama identično spomenutom hrvanju sa svinjama u blatu. Jer, kao što ste vjerojatno primijetili, “valjati se u blatu” vole mnogi ljudi, pogotovo rabijatni, egocentrici koji su umislili da su pokupili svu pamet ovog svijeta. Zapravo su silno potkapacitirani znanjem, pa ako se i ne složite s njihovim nametnutim mišljenjima, manipulacijama podacima, izmišljenim ili nategnutim zaključcima, izloženi ste uvredama najniže razine, pa i na osobnoj razini. Ima li niže kada se spominju osobne nesreće, preminula djeca? Može li žar znanstvene diskusije opravdati takve riječi? U koju znanstvenu metodu pripada argumentacija na osobnoj razini? I tako dođemo previše olako do blata. Ili nas se tamo dovuče.

“Svinje” su, vidi se već sad, u blatu na kraju i završile – smiju im se već mjesecima brojni na društvenim mrežama zbog njihovih kontradiktornih statusa koje opravdavaju neznanstvenim metodama i manipulativnim izračunima, kolaju o njima sada već deseci šaljivih videa i meme-ova, i pomalo se naslućuje da one, odrađuju prljav posao koji uključuje obmanjivanje javnosti. Pritom, pravi i ozbiljni znanstvenici izmakli su se i prepustili obmanjivačima da pokažu svoj pravi karakter. Javna prepirka dovela je do zagušenja javnog prostora, teško se razaznavalo tko je u pravu, i tko s kojim namjerama govori. A teško je i preko statusa na društvenim mrežama procijeniti tko je kakva osoba. Pozornicu mreža, ali, na žalost i medija, zauzeli su tako većinom problematični i narcisoidni, s malo razumijevanja o stvarnoj problematici, ali s puno ega i želje za ”pet minuta slave“. No, na vidjelo izlazi koliko malo razumiju ono o čemu pričaju. Na kraju, ne treba im uopće oponirati, jer svakih nekoliko tjedana sve u što uvjeravaju javnost ionako se pokaže pogrešnim. Ovaj dio bio bi zabavan da nije riječ o ljudskim životima i sudbinama.

Zašto ozbiljni znanstvenici ne žele ulaziti u prepirke na društvenim mrežama? Jednostavno je pravilo u znanosti. Vrijediš onoliko koliko kvalitetno uspijevaš objaviti rezultate svojih istraživanja, gdje ih uspijevaš objaviti, te koliko često drugi znanstvenici citiraju tvoje radove. Kada to kažem, onda prije svega mislim na činjenicu u kojim znanstvenim časopisima objavljuješ svoja istraživanja, i to ne kao jedan od brojnih koautora te studije, već kao voditelj projekta koji je vodio dotičnu studiju (eng. “senior author”). U znanstvenom smislu, u znanstvenoj zajednici, nebitan si kao znanstvenik ako publiciraš 6 ili 15 publikacija u časopisima niskog odjeka, npr. s tzv. “impact factorom” manjim od 3. Zapravo je jako smiješno i jadno ako imaš poriv time se hvaliti na društvenim mrežama. Ni broj sljedbenika na društvenim mrežama ne pomaže ugledu u znanstvenoj zajednici, isto kao što i broj klikova, lajkova, komentara na mrežama ne pridonosi kvaliteti tvojih radova. Ozbiljan znanstvenik nema poriv svojoj sljedbi objašnjavati gdje je i što publicirao pa time opravdavati svoja razmišljanja. Ozbiljan znanstvenik svoje mišljenje temelji na znanstvenim dosegnućima i saznanjima, ne na broju klikova najšireg puka na društvenim mrežama. Ozbiljan znanstvenik ima neugodnu zadaću da najširoj javnosti prenese vijest koja joj se možda ne sviđa. Ozbiljan znanstvenik popularizirat će znanost i javnosti staviti u službu svoje znanje, a ne podilaziti onima koji misle da pandemija ne postoji, da je SARS-CoV-2 virus nebitan ili da se u cjepivu nalazi čip kojim će nas Bill Gates pratiti dok ne umremo. Da, jasno je da se dio javnosti silno opire čuti koliko je situacija oko ove pandemije kompleksna i želi samo dobre vijesti od bilo koga, pa će ih lajkati. No, to nije zadaća znanosti.

Moram, na žalost, zaključiti da su se tijekom ove pandemije, nakon prolaza prvog vala kojeg su se, očito, bili prestrašili, u Hrvatskoj počeli pojavljivati neki takvi samoproglašeni stručnjaci i priučeni epidemiolozi koji su se pokazali efikasnim surferima na valu populizma. Oni pružaju ljudima, koji su očajni zbog cjelokupne situacije oko pandemije, upravo onakve informacije kakve dio ljudi želi čuti. Na žalost, takve informacije prečesto nemaju baš nikakve veze s realnošću. Ukratko, to nije znanost nego populizam, a za populizam nema mjesta u bilo kakvoj znanosti, a posebno ne vrhunskoj. Ovdje se postavlja jedno logično pitanje, a to je, zašto to dotični rade? Jesu li potpuno izgubili osjećaj za stvarnost, ili pak odrađuju takvu prljavu zadaću za “nekoga”, da bi zauzvrat dobili ogromne nagrade? Je li u pitanju osoban interes ili jednostavno neshvaćanje ozbiljnosti situacije koja se sada već, u svjetskim razmjerima, broji milijunima umrlih osoba? U kojem trenutku i kako znanstvenik postaje običan golub pismonoša iz čijih se kljunova širi nečiji tuđi cvrkut? Koja je cijena jednog takvog znanstvenika danas, za koliko se kupuju i na kojem tržištu zastupanje tuđih mišljenja? Ili je stvar kudikamo jednostavnija, pa jednostavno ne mogu pojmiti ozbiljnost situacije? Ili ju ne žele vidjeti?

Nije nimalo lako postati znanstvenikom, a još manje uspješnim i cijenjenim u svjetskim okvirima. Kada to postaneš, nemaš poriv to objašnjavati na društvenim mrežama. Tvoj rad govori za tebe. Časopisi u kojima publiciraš tvoje radove, kao i svjetska znanstvena elita svojim citiranjem tvojih radova to govori za tebe. Promoviranje nekakvih vlastitih “rezultata” koji uopće nisu prošli znanstvenu recenziju, već su objavljeni na društvenim mrežama (tzv. znanstveno šarlatanstvo), pa sustavno vrijeđanje kolega koji drugačije razmišljaju (tzv. znanstvena bahatost), zatim opetovano naglašavanje na društvenim mrežama kako si jedan od najboljih svjetskih znanstvenika (opet znanstvena bahatost), prijetnje poslodavcima i članovima obitelji (kazneno djelo?) onih koji se vode znanstvenim spoznajama i razmišljaju drugačije, to su sve vrlo niski udarci koji nikako ne prolaze u vrhunskoj znanosti. Pa čak ni u običnom, moralnom društvenom okruženju.

Pa ipak, danas, čini se, u hrvatskoj javnosti i medijima bolje prolaze nosioci "odličnih vijesti", iako oni nemaju stvarnih znanstvenih pokrića. I tako je to uvijek bilo i u prošlosti, jer ljudskom uhu je oduvijek više godilo čuti ono što želi čuti. No, istina nema alternativu. Kada završi ova pandemija, a jednom će završiti, surova će stvarnost demantirati sve zablude koje su priučeni epidemiolozi i umišljeni “svjetski poznati znanstvenici” širili društvenim mrežama, kao što je to već više puta učinila, a pogotovo tijekom tragedije drugog vala, kada su u Hrvatskoj preminule nekoliko tisuća ljudi. Tada će biti jasno zašto su neki znanstvenici zauvijek izgubili kredibilitet znanstvene zajednice. Ako su ga ikad i imali.

To ne znači da su, u slučaju ove ili bilo koje druge pandemije, znanstvenici uvijek u pravu, niti da su populisti uvijek u krivu. Ono što treba razumjeti jest da znanstvenici uvijek javnost informiraju iz pozicije znanja i poznavanja prethodnih epidemija, na temelju prijašnjih iskustava i znanstvenih podataka donose mišljenje te u dobroj vjeri prenose javnosti. Ponekad, međutim, novi virus ponašanjem iznenadi znanstvenike i pokaže neke nove osobine, no tada znanstvenici to prouče, objasne i promijene prethodno iznesene stavove u svjetlu novih spoznaja. Populisti, međutim, javnost informiraju iz pozicije potpunog neznanja i nepoznavanja teme, a namjera im nije opći interes, već prečesto osobni interes. Zbog toga oni svoju priču, primijetit ćete, nikad ne mijenjaju. Kada slučajno nešto i pogode, to slave i prezentiraju na društvenim mrežama kao krucijalni dokaz da su u pravu, sve pogreške sakrivaju i brišu, objašnjavaju na nesuvisle načine, a svakoga tko se ne slaže s njima prvo izvrjeđjaju pa onda blokiraju.

Neki zlobnici su zamjerili meni i mojim kolegama iz dijaspore zašto smo komentirali pandemiju kada ne živimo u Hrvatskoj. Ovdje moram naglasiti da nema nikakve veze što mi, hrvatski znanstvenici iz dijaspore, već niz godina živimo i radimo u inozemstvu. Nismo zato zaboravili svoje porijeklo. Mi volimo našu Hrvatsku i želimo joj sve najbolje, tako da su objede nazovi-epidemiologa tek zlonamjerne laži. Pomažemo Hrvatskoj na onaj način kako smo to naučili tijekom svih ovih godina živeći izvan Hrvatske: želimo iznositi samo istinu, biti pozitivno kritični te ukazati na moguće probleme koje nosi ova pandemija. Želimo da svi u zemlji iz koje dolazimo prođu kroz ovu neželjenu pošast što je bezbolnije moguće. I mi svi želimo da ova pandemija što prije prođe jer je i nama dosta lockdowna i svakojakih restrikcija, ali pritom želimo ukazati na potreban oprez, te se oslanjamo na vrhunsku znanost. Ne pristajemo na improvizacije, laži i iskrivljene brojke.

Eto, upravo zbog toga me nije bilo u medijima. I sada se osjećam puno opuštenije i smirenije jer sve to prepucavanje s neistomišljenicima je poprilično iscrpljujuće, uzima puno vremena, a ne donosi nikakvu korist. Borba s onima koji ne znaju ili znaju kudikamo manje, nije ravnopravna, diskurs ubrzo prestaje biti znanstveni i prebacuje se u ono blato s početka priče. Shvatio sam da su neki kolege, koje sam nekada smatrao prijateljima, a koji očigledno imaju vrlo malo znanja o epidemiologiji, virologiji i imunologiji, željni tog valjanja u blatu. A o matematičarima i priučenim epidemiolozima koji su odjednom postali medicinski stručnjaci, njih ne treba ni spominjati, jer oni su za ovu pandemiju potpuno beznačajni. Trebali bi biti. Naime, za razliku od posrnulih znanstvenika, takvi laici nisu problem, jer svaki laik može o pandemiji iz pozicije svog neznanja pričati što god hoće. Problem su oni koji im daju prostor u ozbiljnim medijima ili imaju odgovornu poziciju, a slušaju njihove bedastoće, potičući tako stvaranje sekte “anti-mjeraša”, kao što je na isti način krajem 20. stoljeća stvorena sekta “anti-vaksera”. Ravnozemljaša. Onih koji ne vjeruju da je čovječanstvo bilo na Mjesecu.

Sekte neznalica predvođene populističkim kvazi-znanstvenicima, a u stvari promašenim egomanijacima, prisutne su svugdje u svijetu. Ali, vrhunske znanstvenike nećete vidjeti da se valjaju u blatu ni s “anti-vakserima” ni s “anti-mjerašima”, ravnozemljašima, pristalicama teorije o čipiranju čovječanstva, ljubiteljima zavodljivih teorija zavjere... nastavite sami niz… jer njihovo se vrijeme može znatno bolje upotrijebiti.

Eto, zbog sveg gore navedenog sam se proteklih mjeseci okrenuo puno pametnijem poslu i odustao od valjanja u ovom hrvatskom pandemijskom blatu. Jer, kao što znate, i s početka price, iz tog blata izići ćemo svi prljavi. Samo “svinje” to neće smetati", poručio je Štagljar.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!