Što Deklaracija o blagoslovu znači za parove u neregularnim uvjetima i istospolne parove?

Tema emisije “Riječ i život” bila je nova deklaracija Dikasterija za nauk vjere “Fiducia supplicans”. Deklaracija je potaknula mnoge rasprave; konkretno blagoslov parova u neregularnim situacijama i istospolnih parova. Je li svaki blagoslov jednak, može li neki blagoslov biti snažniji od drugog, tko ga može primiti i u kojem obliku, samo su neka od pitanja koja se nameću nakon objave deklaracije.

Od početka svog pontifikata papa Franjo potiče pastoral milosrđa usmjeren prema marginaliziranim skupinama i svim osobama koje se osjećaju daleko od Crkve. U tom kontekstu deklaracija o pastoralnom značenju blagoslova “Fiducia supplicans” znači nastavak Papinih pastoralnih zamisli. O značenju deklaracije, ali i blagoslovu kao takvom, u emisiji “Riječ i život” govorili su profesorica moralne teologije s. Ana Begić na Katoličkom bogoslovnom fakultetu i vlč. Danijel Crnić, doktor pastoralne teologije i župnik Župe Blažene Djevice Marije Pomoćnice u Ivancu Bistranskom.

- Crkva mora uvijek biti susretljiva, mora uvijek biti ona koja dopušta da joj svatko priđe i mora imati za svakoga odgovor, ne samo onaj odgovor “ti ne smiješ, ti ne možeš, ti na to nemaš pravo” nego odgovor milosrđa. Bog je milosrdan, Bog sućutne i praštajuće ljubavi za nas ima odgovor praštanja”, pa bi onda i Crkva ako je Božja, a jest Božja, Kristova, morala imati takve odgovore u svom nauku”, ističe vlč. Danijel Crnić.

Osim što se uklapa u djelovanje pape Franje, ova deklaracija nastavlja se i na pismo o pastoralu istospolnih osoba koje je još 1986. potpisao tadašnji prefekt Kongregacije, danas Dikasterija za nauk vjere, kardinal Joseph Ratzinger. Deklaracija ništa ne mijenja u nauku Katoličke crkve, ističe prof. Begić, ali nedostaje joj jasnoće i element Isusova načina suočavanja s grešnicima kada im govori “idi i ne čini više tako”.

- Dajući blagoslov osobi, ne postoji li mogućnost obraćenja te osobe? I o tome bismo trebali razmišljati. Čini mi se da katkada idemo prekruto u prosudbu deklaracija, posinodalnih pobudnica i svega onoga što Crkva donese, kao da krećemo sa zatvorenošću i držimo se kruto nečega što mi imamo, a nismo slobodni promišljati o odnosu Kristova nauka jer Krist prije svega nije bio krut, rekla je prof. Ana Begić.

Papa Franjo često u propovijedima, pri opisivanju svoje vizije Crkve, koristi sliku poljske bolnice. Crkva koja zbrinjava najugroženije i one kojima je Božje milosrđe najpotrebnije. U dvadeset godina svećeničkog služenja vlč. Danijel nije imao susret s istospolnim parovima, no imao je nekoliko molbi parova u neregularnim situacijama da ih blagoslovi, što je i učinio.

- U tom trenutku za njih je to utjeha. Blagoslov je zapravo vapaj za pomoć. Utopljenici s broda koji tone ne traže kruzer nego splav, ističe vlč. Danijel.

- Svatko tko traži blagoslov, bez obzira tko to bio, on vjeruje u Crkvu, vjeruje u Boga, vjeruje da je Crkva posrednica milosti jer ne traži blagoslov od nekoga izvan Crkve nego od svećenika koji je služitelj Crkve. Tako da ja mislim da je osoba koja traži blagoslov, kako je rekla s. Ana, na putu da se obrati, poručio je vlč. Crnić.

Snaga ove deklaracije nije obvezujuća za svećenika nego je na razini snažne preporuke.

- Kada kažemo pojam "trebati" u moralnom nauku, ako kažem "morati", to je automatski dokidanje slobode čovjeku jer kažeš mora, a kada kažeš trebao bi ili bilo bi dobro da ipak ostavljaš slobodu, još uvijek, kaže prof. Begić.

Cijelu emisiju “Riječ i život” pogledajte na platformi HRTi i YouTube kanalu Hrvatske radiotelevizije.