Droge sve dostupnije, rizična ponašanja među mladima sve složenija

Stručnjaci upozoravaju da su droge danas dostupnije, raznovrsnije i potentnije nego prije, dok mladi sve ranije dolaze u kontakt s različitim sredstvima ovisnosti. 

Ističu da su prevencija, otvorena komunikacija u obitelji te podrška škole i zajednice ključni za rano prepoznavanje problema, a kao najveću prepreku liječenju navode stigmu zbog koje mnogi odgađaju traženje pomoći. Naglašavaju i da oporavak jest moguć, ali zahtijeva dugotrajan rad, motivaciju i podršku okoline.

Psihijatrica Danica Romac iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo "Andrija Štampar" rekla je u Studiju 4 da stanje u Hrvatskoj prati europske trendove kada je riječ o drogama.

- Droge su sve dostupnije, sve raznovrsnije i često jače i potentnije nego prije, što značajno povećava zdravstvene rizike, rekla je.

Navela je da analiza otpadnih voda u Zagrebu pokazuje prisutnost tragova gotovo svih droga, a posebno zabrinjava porast psihostimulansa poput kokaina, amfetamina i MDMA-e.

- Osim porasta dostupnosti i potrošnje kokaina i sintetskih droga, vidimo i sve veću prisutnost novih psihoaktivnih tvari. Ono što nas posebno zabrinjava je sve češće kombiniranje različitih psihoaktivnih tvari zajedno i u kombinaciji s alkoholom, što povećava zdravstvene rizike, istaknula je.

Fentanil zasad nije zabilježen u Hrvatskoj

Govoreći o fentanilu, Romac je pojasnila da je riječ o sintetskom opioidu koji se koristi u medicini pod stručnim nadzorom.

- Nemamo dokaza da se pojavljuje u Hrvatskoj, mi nismo još vidjeli njegovu pojavu, rekla je.

Dodala je da postoje sporadični podaci o njegovoj prisutnosti u Europi, ali da situacija nije usporediva sa Sjedinjenim Američkim Državama, gdje fentanil uzrokuje ozbiljne probleme i velik broj smrtnih slučajeva zbog predoziranja.

- To ne znači da ne trebamo držati oči otvorene i reagirati čak i na najmanje sumnje, upozorila je.

Nezdrave navike počinju mnogo prije droga

Epidemiologinja Dijana Mayer iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo istaknula je da droge nisu prvo rizično ponašanje s kojim se mladi susreću.

- Droge su zapravo zadnje, nisu prvo kod mladih psihoaktivne tvari. Ima tu niz nezdravih navika i rizičnih ponašanja koja kreću od vrtića, rekla je.

Među njima je navela nedovoljnu tjelesnu aktivnost, sjedilački način života, pretjerano korištenje društvenih mreža, nepravilnu prehranu, nedostatak sna, konzumaciju cigareta, novih duhanskih proizvoda i alkohola te nedovoljnu brigu o mentalnom zdravlju.

Rizična ponašanja dolaze u paketu

Mayer je naglasila da se nezdrave navike rijetko pojavljuju pojedinačno.

- Nikad nije samo jedno rizično ponašanje ili jedna nezdrava navika. Uvijek to ide u paketu, dvije, tri ili četiri, rekla je.

Dodala je da je zato važno o zdravim životnim navikama govoriti cjelovito, a ne usredotočiti se samo na jedan problem.

Prevencija počinje u obitelji

Prema riječima Mayer, ključnu ulogu imaju obitelj, vrtić i škola.

- Nezdrave navike stječu se prvo u obitelji, pa onda kroz odrastanje, vrtić, osnovnu školu i srednju školu, rekla je.

Istaknula je da je važno reagirati što ranije.

- Treba reagirati od samog početka, a ne kada se pojave simptomi i kada već uočimo probleme, zaključila je.

Mladi znaju da su droge dostupne

Mayer je rekla da istraživanja pokazuju kako su mladi svjesni dostupnosti droga, čak i kada ih sami ne namjeravaju konzumirati.

- Mnogi mladi odgovaraju da oni ne bi nikad probali, ali znaju da je lako dostupno, znaju nekoga tko konzumira, znaju nekoga tko se liječi ili odlazi u savjetovalište - rekla je.

Istaknula je da je adolescencija razdoblje eksperimentiranja, druženja i odvajanja od roditelja, ali i vrijeme kada je podrška obitelji posebno važna.

- Tada kada najviše bježimo od roditelja, tada su nam najpotrebniji, rekla je.

Naglasila je kako je otvorena komunikacija s djecom ključna za prepoznavanje mogućih problema.

- Prvo će roditelji primijetiti da se nešto čudno događa, da dijete izbjegava razgovor ili drukčije troši novac, rekla je.

Dobna granica prvih iskustava se spušta

Psihijatrica Danica Romac upozorila je da se dob u kojoj mladi prvi put dolaze u kontakt s psihoaktivnim tvarima sve više spušta.

- Sve mlađi i mlađi eksperimentiraju, i djevojke i dječaci, rekla je.

Dodala je da se razlike između dječaka i djevojčica u obrascima konzumacije posljednjih godina smanjuju, osobito kada je riječ o alkoholu i tzv. party konzumaciji.

Različiti motivi djevojaka i mladića

Romac je istaknula da i dalje postoje određene razlike u razlozima zbog kojih mladi posežu za psihoaktivnim tvarima.

- Djevojčice češće krenu u konzumaciju iz emocionalnih razloga, poput stresa, anksioznosti ili potrebe za regulacijom raspoloženja, rekla je.

S druge strane, kod mladića su češći motivi povezani s dokazivanjem, traženjem uzbuđenja i sklonošću riziku.

Dodala je da djevojke češće posežu za lijekovima za smirenje i sedativima, dok mladići češće koriste ilegalne droge, ponajprije THC.

- THC je i dalje najraširenija ilegalna droga u Hrvatskoj, rekla je.

Posljedice se vide u ponašanju i školskom uspjehu

Govoreći o posljedicama konzumacije, Romac je navela da se među prvim znakovima često pojavljuju promjene raspoloženja, udaljavanje od obitelji te poteškoće u svakodnevnom funkcioniranju.

- Često nam dolaze zbog anksioznih i depresivnih poremećaja, a kod dječaka su nešto češći poremećaji ponašanja, rekla je.

Dodala je da se problemi odražavaju i na školu te odnose s obitelji.

- Netko tko je bio jako uspješan i odličan učenik počne dobivati loše ocjene, upozorila je.

Posebno je izdvojila posljedice povezane s konzumacijom THC-a.

- Kod THC-a vidimo poremećaj motivacije, odnosno amotivacijski sindrom, kao i poremećaje kognitivnih funkcija. Oni koji puše travu manje pamte, imaju poteškoće s učenjem i pamćenjem, rekla je Romac.

Važno je rano prepoznati problem

Mayer je istaknula da ovisnost ne nastaje preko noći te da često prođe mnogo vremena prije nego što osoba potraži pomoć.

- Od prve konzumacije psihoaktivne tvari do razvoja ovisnosti, ovisno o kojoj je tvari riječ, mogu proći mjeseci ili godine, a do javljanja na liječenje zna proći i 15 godina ili više, rekla je.

Naglasila je da su otvorenost i komunikacija ključni za rano prepoznavanje problema.

- Neće se oni sami ponekad javiti, a već taj prvi korak, prihvaćanje da moraju ići na liječenje, velik je korak, rekla je.

Dodala je da su službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti dostupne bez uputnice te da pomoć mogu potražiti i osobe koje još nemaju razvijenu ovisnost.

Ovisnost nije samo problem jedne tvari

Mayer je upozorila da se liječenje ne može svesti samo na prestanak uzimanja određene tvari.

Posezanje za drogom ili psihoaktivnim tvarima je kao jedna štaka u životu, rekla je.

Kao čimbenike rizika navela je osamljenost, depresiju, anksioznost, kronični stres, nedostatak podrške, neispunjeno slobodno vrijeme i izostanak drugih izvora zadovoljstva.

Sustav liječenja je dobro organiziran

Romac je rekla da je sustav liječenja ovisnosti u Hrvatskoj dobro organiziran kroz izvanbolničku i bolničku mrežu te terapijske zajednice.

- Oporavak je moguć, ali je vrlo mukotrpan i dugotrajan proces koji zahtijeva rad multidisciplinarnog tima, odnosno više različitih stručnjaka, rekla je.

Naglasila je da je prevencija i dalje najbolji odgovor na problem ovisnosti.

- Najbolje liječenje je prevencija i uvijek je bolje spriječiti nego liječiti, rekla je.

Oporavak je moguć uz podršku

Govoreći o mogućnosti povratka normalnom životu nakon ovisnosti, Romac je rekla da se velik broj osoba uspije oporaviti i ponovno funkcionirati u svakodnevnom životu.

- Naše iskustvo je da se velika većina njih može oporaviti do neke mjere i velikim dijelom vratiti razini funkcioniranja te biti funkcionalna, ako govorimo o teškim ovisnostima, rekla je.

Dodala je da oporavak zahtijeva motivaciju te podršku stručnjaka, obitelji i šire okoline.

Stigma najveća prepreka liječenju

Romac smatra da je najveći izazov u liječenju ovisnosti stigma koja i dalje prati osobe s problemom ovisnosti.

- Stigma je jedna velika prepreka liječenju, rekla je.

Prema njezinim riječima, mnogi izbjegavaju potražiti pomoć zbog straha od etiketiranja i posljedica koje dijagnoza može imati u njihovoj okolini.

- Mnogi iz tog razloga izbjegavaju liječenje i rekla bih da je stigma najveća prepreka i ulasku u liječenje i oporavku, zaključila je.

Prevencija počinje u obitelji i školi

Mayer je istaknula da prevencija ovisnosti zahtijeva zajednički rad obitelji, škole, zdravstvenog sustava i lokalne zajednice.

- Moramo raditi svi zajedno. Roditelj, škola, lokalna zajednica, rekla je.

Naglasila je da škola nije samo obrazovna ustanova, nego i mjesto gdje se provode preventivni programi te gdje djeca mogu učiti o posljedicama konzumacije droga i drugih sredstava ovisnosti.

- Nastavnici, stručni kadar, pedagozi, psiholozi, liječnici školske medicine, svi nam zapravo pomažu i svatko od nas je jedna karika u lancu, rekla je.

Edukacija je ključna

Prema njezinim riječima, rano započinjanje konzumacije povećava rizik razvoja ovisnosti u odrasloj dobi.

- Što ranije dijete krene s uporabom bilo kojeg sredstva ovisnosti, veća je vjerojatnost da će kasnije u odrasloj dobi postati ovisno, upozorila je.

Navela je da prvi kontakt s alkoholom prema dostupnim podacima često dolazi između 12. i 14. godine života, pušenje između 13. i 15. godine, dok se prvi susreti s psihoaktivnim tvarima najčešće bilježe između 14. i 16. godine.

Mladima treba ponuditi sadržaje i aktivnosti

Mayer smatra da je važno mladima ponuditi kvalitetne sadržaje i organizirano provođenje slobodnog vremena.

- Važno je učenike zaposliti, važno im je osmisliti slobodno vrijeme. Ne ih ostaviti da su sami, rekla je.

Istaknula je da je utjecaj vršnjaka u adolescentskoj dobi vrlo snažan te da upravo zato treba uključiti cijele skupine djece u aktivnosti koje su im zanimljive i izazovne.

- Mladi vole zabavu, vole da je nešto dinamično, izazovno i interesantno, rekla je.

Škola kao sigurno mjesto za odrastanje

Kao primjere aktivnosti navela je sport, dramske i plesne skupine te druge izvannastavne sadržaje.

- Treba im omogućiti da škola bude sigurno mjesto za odrastanje, da škola bude zapravo drugi dom, rekla je.

Dodala je da takvi sadržaji mogu biti posebno važni za djecu koja izvan škole nemaju mogućnost uključivanja u dodatne aktivnosti.