Stručnjak o požarima: Najrizičnija su aridna područja s četinjačama

U Hrvatskoj je ove godine u požarima na otvorenom prostoru izgorjelo ukupno 9.646 hektara površine. To je drastičan porast od čak 75 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Uzroke povećanog broja požara komentirao je gost u emisiji 'Studio 4' Milivoj Franjević, profesor na Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije.

Iz perspektive šumarstva odnosno integrirane zaštite šuma posljedice koje nastaju za šume nakon požara mogu potencijalno biti katastrofalne, naglasio je Milivoj Franjević, profesor na Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu.

- Ako izgubimo šumski pokrov na nekom terenu praktički postoji velika opasnost od pojave erozije, bilo da je riječ vjetru ili vodi, istaknuo je.

Pritom je dodao kako smo ''već mogli vidjeti početkom ove godine situacije bujičnih poplava na jugu Hrvatske''.

- To je posljedica gubitka šumskog tla, a i povijesno gledajući na primjeru Senja događale su se bujice koje su praktički uništavale urbanu sredinu. Senjsko groblje je završilo u centru grada jer nije bilo vegetacije iznad, pojasnio je.

Požari učestaliji na aridnim područjima

Što se tiče povećanog broja požara velikih razmjera ne samo u Hrvatskoj nego i u ostatku Europe, Franjević je objasnio kako se šume nalaze na ''aridnom području gdje je dosta prisutna četinjača''.

- Onda samim time taj gorivni materijal, ako je prisutan ispod stabala koja su zdrava, zelena i vitalna, predstavlja podlogu koja će izazvati visoki požar odnosno požar krošnji koji se u ovim situacijama kad imamo olujni vjetar iznimno brzo širi, kazao je.

Franjević je pritom istaknuo kako se problematika šumskih požara na Mediteranu ''nešto što se javlja i od prirode'' dodavši kako je riječ o ''vrstama koje su pirofiti''.

- One su zapravo prilagođene tome da nakon požara imaju sposobnost obnove. Njihovo sjeme zapravo treba visoku temperaturu da bi postalo klijavo. U tom smislu vrste su prilagođene takvom načinu obnavljanja, rekao je.

Veliki požari uzrok emisije stakleničkih plinova

Velik problem kod šumskih požara u svijetu je što su uzročnici velikih emisija stakleničkih plinova, naglasio je Franjević, te dodao kako se ''u posljednjih 5 do 10 godina na području Sjeverne Amerike i Kanade su veliki šumski požari zahvatili površine veličine kontinentalne Europe''.

- To je na mjestima koja su nepristupačna ljudima za gašenje, znači bespuća koja su udaljena 1000 ili više kilometara od civilizacije gdje nije moguće gasiti taj šumski požar, a oslobađa se ogromna količina CO2, kazao je.

Sve to predstavlja dio klimatskih promjena, objasnio je Franjević, te dodao kako ''dugi sušni periodi izazivaju fiziološku slabost u stablima'', a nakon čega slijedi ''pojava štetnika bolesti''.

- Taj suhi drvni materijal u šumi, bilo da je riječ o prirodnom načinu početka požara kroz nekakve grmljavinske oluje, ili nažalost antropogeni faktor koji je zapravo često prisutan, pogotovo u području Mediterana koji je gusto naseljen, dodao je.

Alepski bor je koristan za povratak autohtone vegetacije

Franjević je pojasnio kako je područje Mediterana ''s obzirom na broj drvenastih vrsta najbogatiji od svih ekosustava u svijetu'' koji sadrži ''preko 400 različitih drvenastih vrsta'' te pritom demantirao ono što je ocijenio kao ''često negativno komentiranje borova''.

- Osobito kada govorimo o alepskom boru ili crnom boru što nije zapravo uvijek realistično. Nama je alepski bor u šumarstvu jako bitan kao pionirska vrsta koja zapravo stvara preduvjete za pojavu autohtone klimazonalne vegetacije, kazao je.

Kao pozitivan primjer je korištenja alepskog bora za stvaranje preduvjeta za povratak vegetacije je izdvojio područje otoka Raba gdje je na predjelu Sorinj ''prije 25 godina započeta sadnja borova''.

- Bagerima su se radile brazde, na sreću je ispod kamenih ploča već bilo tlo, tu se sadio bor i omaške se bacalo sjeme žira. Naši studenti na terenskoj nastavi imali su vidjeti 25 godina kasnije da se tu nalazi jedna prekrasna šuma hrasta crnike, ispričao je.

- Bor koji je poslužio svojoj svrsi se uklanja, on je u tom periodu bio čišćen, njegovan i štićen od štetnika da se ne bi stvorio gorivi materijal pogodan za šumske požare, i sad imamo tu autohtonu vegetaciju, dodao je.

Franjević je istaknuo kako na tom predjelu koji je ''prije bio goli kamen'' gdje ''nitko nije boravio jer su bile visoke temperature bez sjene'' se sada ''mogu vidjeti turisti i biciklisti''.

- Zapravo sve one stvari koje dolaze kada na nekom području imate šumu, zaključio je.