Kundid između dviju institucija: Postaje li vojska talac politike?

Rat u Ukrajini ulazi u fazu gospodarskog iscrpljivanja, a njegov završetak još nije na vidiku, ocijenio je vojni analitičar Dubravko Gvozdanović u Studiju 4 HTV-a. Komentirao je i prijepor između Pantovčaka i Banskih dvora oko odlaska HV-a na mimohod u Parizu, upozorivši da je najveći problem kada se vojska pretvara u taoca političkih sukoba te da oko pitanja nacionalne sigurnosti mora postojati konsenzus.

Rat u Ukrajini ulazi u fazu gospodarskog iscrpljivanja

Rat u Ukrajini više se ne odlučuje isključivo na bojišnici, nego sve više na gospodarskom planu, ocijenio je vojni analitičar Dubravko Gvozdanović. Smatra da završetak sukoba još nije na vidiku te da će daljnji tijek rata uvelike ovisiti o sposobnosti Rusije i Ukrajine da izdrže dugotrajno gospodarsko iscrpljivanje.

- Ratovi intenziteta kojem danas svjedočimo u Ukrajini jasno pokazuju da se više ne dobivaju isključivo na bojišnici. Rat se prebacio na gospodarsko područje i sve snažniji ukrajinski udari na dubinske ciljeve, energetsku i prometnu infrastrukturu te logistiku stvaraju goleme probleme. Time ulazimo u fazu iscrpljivanja i definitivno mislim da još uvijek nismo ni blizu završetka rata, rekao je Gvozdanović.

Dodao je kako se posljedice rata sve više osjećaju i među ruskim stanovništvom.

- Putin ima ozbiljnih problema s opskrbom motornim gorivom. U Moskvi su se već jučer mogle vidjeti kilometarske kolone nervoznih i bijesnih građana koji čekaju gorivo na benzinskim postajama. Rat se doslovno preselio na ruski teritorij, iako je Putin na početku invazije tvrdio da se to nikada neće dogoditi, rekao je.

"Putin je od početka obmanjivao javnost"

Govoreći o razvoju sukoba od početka ruske invazije 2022. godine, Gvozdanović je ustvrdio da se pokazalo kako su početne procjene Kremlja bile potpuno pogrešne. Ako promatramo razdoblje od 2022. godine, Putin je konstantno obmanjivao i svoju i svjetsku javnost. Govorilo se da će rat trajati tri dana, a on traje i danas, bez ikakvih naznaka da će uskoro završiti, rekao je.

Istaknuo je kako je Ukrajina u međuvremenu promijenila svoju vojnu strategiju.

- Najvažnija činjenica jest da Ukrajina nema snage ovladati bojišnicom i ponovno zauzeti privremeno okupirana područja. Međutim, to više nije ni njihov cilj. Potpuno su promijenili strategiju i više se ne zanose idejom da će vojno vratiti okupirane teritorije. Umjesto toga nastoje okupirana područja učiniti potpuno neprihvatljivima za život okupatora. Istodobno dubinski udari na rafinerije, skladišta goriva i prometnu infrastrukturu prenijeli su rat duboko na ruski teritorij, rekao je.

Prema njegovim riječima, upravo zbog toga ruski građani sve više osjećaju posljedice rata. Građanstvo počinje osjećati cijenu rata na vlastitoj koži, a to se pretvara u ozbiljan politički problem za Vladimira Putina, ocijenio je.

"Ni jedna strana ne želi priznati poraz"

Na pitanje zašto, unatoč sve većim troškovima rata, još nema ozbiljnijih mirovnih pregovora, Gvozdanović je rekao kako nijedna strana trenutačno nema odlučujuću prednost.

- Situacija na bojišnici takva je da ni jedna ni druga strana nema odlučujuću prednost. Istodobno, ni Rusija ni Ukrajina ne pokazuju spremnost prihvatiti politički poraz. Zato mislim da će se rat nastaviti i voditi prvenstveno kroz gospodarsko iscrpljivanje, rekao je.

Dodao je kako obje zemlje imaju različite izvore izdržljivosti.

- Rusija i dalje raspolaže velikim količinama nafte i nastavlja proizvodnju, ali prerada, distribucija i opskrba vlastitog stanovništva očito sve više zaostaju. S druge strane, Ukrajina se u velikoj mjeri oslanja na financijsku pomoć Zapada. Upravo će sposobnost održavanja tih sustava odrediti daljnji tijek rata, zaključio je.

"Problem nije Pariz, nego sukob oko ovlasti"

Komentirajući prijepor između predsjednika Republike Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića oko odlaska pripadnika Hrvatske vojske na vojni mimohod u Parizu, Gvozdanović je ocijenio da se u pozadini ne nalazi pitanje same vojne parade, nego dugotrajni spor državnog vrha oko ustavnih ovlasti.

- Nije ovdje sporno sudjelovanje Hrvatske vojske. Hrvatska je članica NATO-a i Europske unije te redovito i tradicionalno sudjeluje na sličnim vojnim ceremonijama, manifestacijama i paradama. Problem nastaje zbog sukoba državnog vrha oko ustavnih ovlasti na relaciji predsjednik Republike – Vlada, odnosno oko upravljanja Oružanim snagama. To nije problem Pariza niti same vojne parade. Sve što smo posljednjih dana mogli čuti samo su izgovori, pa tako i priče o "koaliciji voljnih". Riječ je o neformalnoj skupini koja je tek jedna od pozvanih, rekao je.

"U politici nema vječnih prijatelja ni neprijatelja"

Gvozdanović smatra da bi Hrvatska u vanjskoj politici trebala polaziti od vlastitih interesa, a ne od unutarnjih političkih prijepora.

- Amerika je prodala borbene zrakoplove F-16 i Izraelu i Egiptu. Egipat ima jednu od najvećih flota američkih tenkova, iako je riječ o državama koje su neprijatelji. Međutim, to je istodobno bio vrlo promišljen politički potez. Trebali bismo se voditi maksimom da u politici nema ni vječnih neprijatelja ni vječnih prijatelja, nego samo vječnih interesa, rekao je.

Zaključio je kako aktualni spor između Pantovčaka i Banskih dvora ne vidi kao pitanje nacionalne sigurnosti ili međunarodne politike. Mi se ovdje isključivo inatimo, a meni sve to vuče na, bit ću slobodan reći, jednu predizbornu kampanju za neku buduću političku poziciju, zaključio je.

"Načelnik Glavnog stožera postaje talac politike?"

Govoreći o položaju načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH, general-pukovnika Tihomira Kundida, Gvozdanović je istaknuo da ga ne smatra žrtvom sukoba predsjednika Republike i Vlade, nego simbolom profesionalizma koji se nalazi između dviju suprotstavljenih institucija.

- Hrvatska vojska kao institucija našla se u vrlo nezavidnom položaju i sigurno to nije zaslužila. Riječ je o instituciji koja u svim istraživanjima uživa jedno od najvećih povjerenja građana, uz policiju, za razliku od pravosuđa, politike ili Sabora. Tim je više ovo što se događa nepotrebno i kontraproduktivno, smatra.

Dodao je kako Kundida ne bi opisao kao žrtvu političkog sukoba.

- Ako me pitate je li Kundid žrtva ovog sukoba državnog vrha, rekao bih da nije. Ja bih njega prije opisao kao personifikaciju načela profesionalizma. Načelnici Glavnog stožera, bez obzira na to tko tu dužnost obnašao danas ili sutra, kao i svi visoki vojni zapovjednici, nalaze se u vrlo nezavidnom položaju kada dođe do javnih prijepora između dviju institucija koje bi trebale surađivati, a javno su u sukobu i zastupaju različita stajališta, rekao je.

"Najveća žrtva je profesionalni sustav vojske"

Gvozdanović smatra da je najveći problem to što se vojska, koja bi trebala ostati izvan politike, u ovakvim situacijama neizbježno nađe u njezinu središtu.

- Vojnik mora biti profesionalac i mora se odmaknuti od politike. Međutim, upravo tada postaje talac te iste politike, kao što sada možemo vidjeti. Zato mislim da najveća žrtva nije pojedinac, nego profesionalni sustav Hrvatske vojske, a Kundid je u ovom slučaju njegova personifikacija, zaključio je.

"Oko nacionalne sigurnosti mora postojati konsenzus"

Gvozdanović smatra da bi pitanja nacionalne sigurnosti trebala biti iznad dnevne politike te da bi upravo oko njih državni vrh morao pokazati najmanje razine zajedništva.

- U narodu postoji poslovica da riba smrdi od glave. Ja sam generacija koja se sjeća predsjednika Franje Tuđmana i imao sam ga prilike osobno upoznati jer sam služio u postrojbama koje su bile uz njega. Nažalost, nakon predsjednika Tuđmana nemamo osobu koju bismo mogli nazvati državnikom. Ono što je evidentno jest da bi Oružane snage, policija, obavještajna zajednica pa čak i državne svečanosti trebali biti područja oko kojih postoji barem minimum nacionalnog konsenzusa. Mi, međutim, šaljemo poruku da se ni oko toga ne možemo složiti, a to nije dobro za nacionalnu sigurnost, rekao je.

"Najveće žrtve su građani i Hrvatska vojska"

Na pitanje je li riječ o zlouporabi demokracije ili o političkoj nezrelosti društva, Gvozdanović nije želio donositi konačne zaključke, ali je jasno istaknuo tko, po njegovu mišljenju, najviše trpi posljedice takvih sukoba.

- Možda je bolje postaviti pitanje tko je u svemu tome najveća žrtva. To su građani Republike Hrvatske i Hrvatska vojska. U demokraciji je normalno prihvaćati različita mišljenja, ali oko nacionalne sigurnosti ne bismo se smjeli sporiti. Ključna je stvar da Hrvatska vojska nije ni predsjednikova ni Vladina. Ona je vojska Republike Hrvatske. Onoga trenutka kada je pretvorimo u taoca političkih sukoba, tada imamo ozbiljan problem koji narušava i nacionalnu sigurnost, zaključio je.