Sudska bitka zbog izgubljenog vida

Jedan posjet zubaru zauvijek će promijeniti život Franciski Bedić. Je li tom prilikom učinjena liječnička pogreška, je li se dogodio propust? Već 12 godina traje sudski proces koji bi trebao rasvijetliti sporne događaje, a Franciskin život iz dana u dan sve je teži.

Franciska Bedić oslijepjela je iznenada. Dogodilo se to prije 17 godina. Nekada je radila kao tehnički crtač, posao za koji je trebalo imati zdravo i oštro oko. Jedan odlazak kod zubara iz temelja će promijeniti njezin dotadašnji život. 




Zabolio ju je zub, otišla je kod zubara, koji joj je propisao Sumamed i dao anesteziju u, kako je ispričala za Labirint, upaljeno mjesto.

- Ja sam sjela na stolac i on je rekao sestri da mu da karpulu s Ubistesinom forte. To je anestezija s adrenalinom. Upiknuo je u to upaljeno mjesto i onda joj je rekao: "Molim te, daj još jednu". Znate da kad vam netko da anesteziju za vađenje zuba, da vam cijelo lice, cijela čeljust utrnu i da to traje par sati. Meni se to uopće nije dogodilo. I mene je toliko boljelo da bih bila glavom o zid lupala, prisjeća se Franciska, kako kaže, nesnosnih bolova.

Mužu se požalila na blještavilo pred očima s kojima, kaže, nikada nije imala problema.

- U roku sat i pol, ja sam nakon toga ostala u tami, kaže.

To popodne potražila je hitnu pomoć. Vid koji je tada nestao, više nikada joj se nije vratio.

Godine 2008. Franciska Bedić podnijela je tužbu protiv oftalmologa jer smatra da nije učinio sve kako bi joj se vratio vid. Tužila je i svog stomatologa jer misli da je u njezinu slučaju napravio liječničku pogrešku. Tvrdi i da joj je stomatolog mijenjao podatke u kartonu.

- On je svaki put, za istu stvar, stavio druge podatke, tvrdi.

Franciskin sin Ivica Bedić optužuje liječnika za lažiranje podataka i antidatiranje.

- On je meni to aplicirao u upaljeno mjesto, predozirao i to je progrediralo u krvotok, skurio mi je bubrege, cirkulaciju, kaže Franciska.

Sedamnaest godina poslije, na sudu se pokušava rasvijetliti je bilo propusta u liječenju. Sin Ivica koji živi u Njemačkoj skuplja informacije o slučaju.

- U posjedu sam knjige autorice Dragane Gabrić i suradnika koja se koristi na stomatološkom fakultetu. Jednostavno piše da lokalna anestezija kao zahvat, ali i lokalni anestetici kao farmakološki pripravci, mogu uz svoje medicinski učinkovite pojave razviti i neželjene nuspojave i komplikacije koje mogu trajno ili reverzibilno oštetiti tkiva ili živce te razviti nuspojave koje mogu biti i za život opasne. Također, jedna od nuspojava je i sljepoća, kaže.

Je li se Franciski vid mogao spasiti nekom hitnom liječničkom intervencijom,  pitanje je na koje već godinama Franciska traži odgovor. 

Mario Franolić, specijalist hitne medicine u KBC Rijeka, stručnjak je za barokomore. Kod njih dolaze pacijenti nakon naglog gubitka vida. Ovaj Franciskin slučaj ne može komentirati, ali zna komu i kada mogu pomoći.

- Samo u jednom slučaju može barokomora pomoći kod iznenadnog gubitka vida. Prvo, bitno je kod iznenadnog gubitka vida da se krene odmah s terapijom. I to je  samo u slučaju kad je začepljena ili jako sužena akutno središnja arterija koja hrani mrežnicu oka ili neku od njenih grana. To je jedna od nekoliko hitnih indikacija za koje ne postoji vrijeme čekanja, nego se pristupa terapiji odmah, kaže.

Znaju li naši oftalmolozi dovoljno o važnosti barokomore u slučaju nagloga gubitka vida?

- Ja vam ne mogu govoriti za cijelu zemlju. Riječki oftalmolozi znaju i s njima jako dobro surađujemo, oftalmolozi KBC-a Rijeka nam redovito šalju pacijente s iznenada izgubljenim vidom. To je za nas hitno stanje gdje počinjeno s liječenjem odmah, bez obzira na dan ili doba dana, vikendom, noću, kad god... Uglavnom se dobije nekakvo poboljšanje. To poboljšanje se kreće od toga da se umjesto potpunog gubitka vida s potpuno crnim vidnim poljem dobiju svjetlo i tama i da se vide siluete, pa sve do toga da se uspostavi određena jasnoća vida različitih stupnjeva, što poslije oftalmolozi prate, odlučuju o dužini terapije, pojašnjava Franolić.

Bi li Franciski Bedić barokomora pomogla nikada nećemo saznati jer do nje nikada nije došla. Vid je trajno izgubljen. I tu nije kraj, bolesti su se počele gomilati jedna na drugu.

- Nagluhost, dijaliza, otkazivanje nogu, otkazivanje ruku, periferna cirkulacija i svi organi su mi otišli, nabraja Franciska.



- Također je moja majka radila u Tvrtkovoj jedno medicinsko vještačenje kod njihovih medicinskih vještaka koji su u svom zaključku napisali da je sljepoća posljedica teškog trovanja organizma uslijed dobivanja anestezije, priča sin Ivica.

Franciski pomaže i suprug Mijo. Sljepoća, nagluhost, dijaliza, pa onda dugotrajan sudski proces - težak teret na leđima ovo dvoje onemoćalih ljudi.

- Ja ne mogu više. Nemam više snage. Ja bih voljela da imam nekoga da mi nešto pročita, shvaćate li vi što znači biti u toj tami? To je prestrašno, očajna ja Franciska.