Poruka iz Škabrnje: "Neka mladi u srcima ne nose mržnju, nego ljubav i ponos"

Trideset godina prošlo je od strašnih zločina u Škabrnji. Dostojanstveno, komemoracijom i kolonom sjećanja, obilježen je dan kada je u tom ravnokotarskom selu ubijeno 43 ljudi, a kuće spaljene i uništene.

Mir i tišina ovog svetog mjesta koje je posljednje počivalište nevino stradalih mještana Škabrnje potpuno je u suprotnosti sa svom ovom burom emocija koju danas nose u svojim srcima ne samo Škabrnjanci, nego i Vukovarci, rekla je braniteljica Danka Dražina iz Škabrnje večeras u HTV-ovom Dnevniku.

- Počesto, kada govorimo o žrtvama Domovinskog rata, nabrajamo desetke, stotine, pa i tisuće nevino ubijenih, nestalih. Ali kada svakom tom broju dodijelimo lice, ime, kada znamo da iza svakog toga imena ostala uplakana majka, otac, supruga ili dijete, onda ova tragedija dobiva jednu novu dimenziju, rekla je Dražina.

Upaljene svijeće i molitve, dodala je, jamstvo su da njihova žrtva nikada neće biti zaboravljena i da nisu uzalud pali.

- Nekakva univerzalna poruka danas iz Škabrnje, posebice mladima, bila bi da u svojim srcima ne nose mržnju, ne nose osvetoljubivost, nego ljubav i ponos što pripadaju ovom malom, velikom pobjedničkom narodu koji je iznjedrio toliko velikih heroja, poručila je Danka Dražina.

Teško svim mještanima

Sve je počelo u Ambaru na ulazu u Škabrnju. Na mjestu na kojem su se ljudi pretvorili u zvijeri i počinili nezamislive zločine. Svijeće su po cijeloj Škabrnji, nema obitelji u kojoj netko nije ubijen. Toga dana u podrumu je bila i Ana Bilaver. U ratu je izgubila supruga.

Teško je svim mještanima Škabrnje.

- U nama to ostaje i to ne može izaći. Jer kad tako nešto čovjek prođe, i da se hoće zaboraviti, to se ne može zaboraviti, kaže Marin Župan.

S tugom u srcu prisjetili su se članova obitelji i sumještana čiji su životi naglo i strašno prekinuti.

- Nitko za Škabrnju nije odgovarao niti će odgovarati, kaže Tomislav Pavičić. 

U škabrnjskoj koloni sjećanja, najprije do Spomen-obilježja masovne grobnice, a zatim i do Spomen-obilježja i Središnjeg križa na mjesnom grublju, ljudi iz cijele Hrvatske.

- Htjeli smo proći da naša djeca saznaju, da žive tu uspomenu kako je to bilo, da znaju što se dogodilo da se nikad ne zaboravi, kaže Doris iz Senja.

- Dolazim iz Splita, s dečkima iz 4. gardijske brigade, ja sam bio pripadnik prve, ali evo, kao i onda i danas zajedno, došli smo se pokloniti ovdje, kaže Josip Novak iz Splita. 

Na komemorativnom skupu istaknuto je kako se nikada ne smije zaboraviti tko je bio žrtva, a tko agresor te kako ni nakon 30 godina još nema pravde za sve škabrnjske žrtve kao ni osude krivaca za taj strašan zločin. Načelnik općine Ivan Škaro kazao je da živote stradalih ne možemo vratiti te istaknuo važnost čuvanja uspomene na njih: “Dok je Škabrnje i Škabrnjana, poginuli nikada neće biti zaboravljeni”. 

Žrtvama Škabrnje počast su odali izaslanstvo Ministarstva obrane Republike Hrvatske predvođeno izaslanikom ministra obrane general-pukovnikom Dragom Matanovićem, izaslanik predsjednika Republike Hrvatske i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Dragan Lozančić, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Ante Sanader, izaslanstvo Vlade Republike Hrvatske u kojemu su bili ministri Oleg Butković, Vili Beroš, Ivan Malenica, Nina Obuljen Koržinek i Marija Vučković, izaslanstva Ministarstva hrvatskih branitelja i Ministarstva unutarnjih poslova, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata, predstavnici ratnih postrojbi i drugi.

- Uvijek se nekako sjetno ovdje osjećamo, ali i ponosno. Ponosno, jer Škabrnja je zaista uz Vukovar i cijelu Hrvatsku imala veliku žrtvu i biti s ovim ljudima za mene je veliko zadovoljstvo i čast, rekao je Oleg Butković, ministar mora, prometa i infrastrukture. 

- Došli smo zajedno s građanima, s braniteljima, sa svima onima koji se sjećaju ove velike tragedije pokloniti se žrtvama, podsjetiti se na sve ono teško što smo prošli i prolazili prije trideset godina i u Vukovaru i u Škabrnji i u drugim dijelovima Hrvatske, rekla je Nina Obuljen Koržinek, ministrica kulture i medija.

Misu za domovinu i poginule u župnoj crkvi predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. U propovijedi je povezao Vukovar i Škabrnju ističući kako ta dva mjesta na dva različita kraja Lijepe naše utjelovljuju u sebi zvukove himne. Spomenuo je i tadašnje hrvatsko čelništvo s predsjednikom Tuđmanom koji je, istaknuo je zadarski nadbiskup, „u teškim danima znao pregovarati, zapovijedati i vojsku stvarati". Spomenuo se i novinara Siniše Glavaševića, čiji je glas, kazao je, „bio svijetla iskra nade u tami ratnih izvješća".