Svjetlana iz Mikolajiva: Nesretna sam, bojimo se za prijatelje koji su ostali

29.03.2022.

14:39

Autor: Danijela Bratić-Herceg/IMS/HRT

Dom pronašle u Varaždinu

Dom pronašle u Varaždinu

Foto: HTV / HRT

Sve više osoba raseljenih iz Ukrajine privremeni dom pronalazi u Varaždinskoj županiji. Mnogi dolaze s kućnim ljubimcima koji ne mogu biti u prihvatnim centrima. Stoga im ljudi nude privatni smještaj. Četiri žene mir i utočište od ratnih strahota pronašle su na samoj periferiji Varaždina.


Svjetlana Puhova je s kćeri Marijom, majkom i sestrom 8. ožujka odlučila napustiti svoj dom u Ukrajini. Mikolajiv je bio teško granatiran. 

- Nismo mogli vjerovati što se događa, da nas Rusi napadaju. Dugo smo živjeli kao braća i nisam bila ni svjesna što se događa. Nesretna sam. Iako smo mi sad na sigurnom, bojim se za prijatelje koji su ostali u Mikolajivu.  Ovo je genocid, žele nas istrijebiti, ubijaju djecu, žene, starce, emotivna je Svjetlana. 

Već je bila u Hrvatskoj pa je odlučila da žele doći ovamo. Nakon dugog i neizvjesnog puta, stigle su u Varaždin. Budući da su sa sobom povele svoje tri mačke, u prihvatnom centru nisu mogle dulje ostati. Zato je uskočila Varaždinka Suzana Bernat koja je četiri žene i njihove ljubimce udomila u svojoj kući. 

- Mogu samo ponavljati i iskreno reći hvala. Hvala svim ljudima iz Hrvatske koji su tako dobri i srdačni. Hvala puno Suzani, njezinoj kćeri, roditeljima - ljudima koji nas nisu poznavali, ali su nas prihvatili kao svoje, pomogli nam otvorena srca. Suzana je našu bol osjetila kao svoju. Svima samo mogu reći hvala, poručuje Svjetlana. 

U Varaždinu zasad ostaju Svjetlanina majka i sestra. A ona i kći odlaze raditi u Poreč. 

- Budući da je u Ukrajini opasno, željela bih ostati u Hrvatskoj. Svoju budućnost vidim ovdje jer sam oduševljena i dirnuta srdačnošću i pomoći koju nam svi pružaju. Želim raditi, pridonositi hrvatskom društvu, svojim radom i trudom uzvratiti sve dobro što ste nam pružili. Vjerujem da ću to moći, kazala je. 

Uz to što ih je primila u svoj dom, Suzana im je pomogla sa svim potrebnim dokumentima. Zajedno su obilazile mjerodavne službe, sporazumijevale se uz pomoć prijatelja, različitih aplikacija na mobitelu. I u vrlo kratkom vremenu uspjele dobiti zelene karte s OIB-om te otvoriti tekuće račune. 

- Ono što moram reći je da su naše službe ovdje u Varaždinu bačene u jednu situaciju od danas do sutra, da moraju riješiti birokratske stvari. Birokracija ne poznaje rat, ona traži određeni postupak. I toliko pomoći, pristupačnosti, želje da se to riješi u kratkom roku, već dugo nisam u Varaždinu doživjela. Od policije, centra za socijalnu skrb, svih bankovnih službenika, koji su puno strpljenja uložili da ljudima poslože određeni status, ističe.

U Poreč odlazi i Marija Puhova, 22-godišnjakinja. U Ukrajini je studirala i radila u području trgovine. U hotelu će raditi kao sobarica. Zadovoljna je što je dobila priliku raditi i što će moći zarađivati. No nada se da će to biti privremeno. 

- Čim u Mikolajivu bude barem malo sigurno, želim se vratiti jer ondje mi je dečko. No kad budemo ponovno zajedno, želimo otputovati i živjeti u inozemstvu. Jer pitanje je koliko će dugo Ukrajina biti sigurna, čak i kad jednog dana prestane rat. Jer ako su nas jedanput napali, nema jamstva da neće ponovno. 

Marijin dečko ostao je braniti Ukrajinu. Nada se da će uskoro biti zajedno. Javio joj se baš nakon našeg razgovora. S tužnim vijestima i fotografijama. U posljednjem teškom napadu na Mikolajiv, njihov dom i ulica sravnjeni su sa zemljom. 

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!