Tanjić za Dnevnik: Sve što opterećuje čovječanstvo nema zadnju riječ

Glavna poruka Uskrsa jednostavna je i duboka u isto vrijeme. Ni patnja, ni bolest, ni smrt, nepravde, siromaštvo, sve ono što opterećuje čovječanstvo nema zadnju riječ, to ipak pripada životu, rekao je profesor Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Dnevniku HTV-a.

Mi kršćani vjerujemo da nam je darovano po Kristovu uskrsnuću i samo po njemu nalazimo rješenje onoga što su tražili unutar povijesti. Nikakva unutarpovijesna nada ne može darovati ono što nam je darovalo uskrsnuće, ističe Tanjić. 

- Pri tome Krist nam poručuje da smo svi braća, da smo pozvani na život i na nadu.

Na pitanje koliko sadašnje okolnosti utječu na istinsku radost, rekao je da pandemija i potres uistinu ljudima oduzimaju radost života, ali ne smijemo, kaže, pokleknuti. 

- Nada je ono što bi trebalo imati zadnju riječ, zato nas Uskrs vraća unutarnjoj radosti koja se ne može dobiti drukčijim putem. Jedan veliki neprijatelj kršćanstva, a opet duboki mislilac Nietzsche rekao je i ja bih bio vjernik kad bih vidio više radosti na licima kršćana. Možda je za nas kršćane poziv da to živimo u svojoj zajednici u svom poslanju. Liturgija i molitva nisu nešto što dolazi naknadno, to je zajedništvo i zato se vjernici okupljaju jer ne mogu živjeti bez euharistije. Potrebno nam je druženje i zajedništvo, a onda i zajedništvo u molitvi, da bismo nadvladali poteškoće, rekao je.

Znamo da se djeca vesele Uskrsu, no jesu li oni najviše zakinuti?  Kao što je i papa Franjo rekao, najslabiji su podnijeli teret ove krize, a to su najmlađi i najstariji, ističe profesor Tanjić.

- S druge strane najmlađi su oni koji se moraju pripremati za budućnost i ne želimo da im se budućnost uzme i da se pretvori u virtualnu stvarnost. Trebamo sve učiniti da iz ove pandemije oni koji su najslabiji ne izađu još slabiji, a jači još bogatiji, to je briga svih vjernika i ljudi dobre volje i onih koji se brinu za opće dobro. 

Na pitanje koliko vjera pomaže u prihvaćanju stvarnosti, odgovara da je vjera odlučujući faktor u našem odnosu prema stvarnosti.

- Neki pronalaze druge izvore nade, ali za vjernike ovo nije jedini mogući i jedini najbolji svijet i mi ga ispunjeni uskrsnom radošću možemo mijenjati nabolje.