Teolog Medved: U Crkvi ima ljudi koji rade tiho, ali mijenjaju stvari

Uoči najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa, riječki crkveni povjesničar i teolog Marko Medved govorio je u emisiji 'Intervju tjedna' o izazovima s kojima se danas suočava Katolička crkva, ali i o porukama pape Franje, njegovoj baštini, potrebi za reformom i ulozi vjere u suvremenom svijetu.

Medved se osvrnuo na ovogodišnje preklapanje katoličkog i pravoslavnog Uskrsa te inicijativu pape Franje za zajedničko slavlje u budućnosti.

– Teško je prognozirati hoće li doći do dogovora o zajedničkom slavlju, iako je bilo pokušaja i u prošlosti. No ekumenizam je vrlo važan i nadam se da će doći do pozitivnih pomaka, rekao je Medved. Dodao je kako su poruke vjerskih poglavara u Hrvatskoj ove godine usklađene s papinima, s naglaskom na čovjeka, krizu, izbjeglice i svjetske sukobe.

'Poziv da nađemo smisao i snagu da izdržimo'

Govoreći o krizi i patnji, Medved je istaknuo kako kršćanstvo ne pokušava racionalno objasniti postojanje zla i nepravde, nego patnji daje smisao. Kazao je kako "kršćanstvo pomaže čovjeku izdržati teškoće, oslanjajući se na poruke Velikog tjedna i Uskrsa te da se u trpljenju krije poziv na promjenu i obnovu".

Kao teolog, dodaje, nikad nije volio olaka i površna tumačenja zla i nepravde. Poručio je: "Kršćanstvo ne nudi razumski odgovor na pitanje zašto trpi nevin čovjek. Nego nas poziva da s Kristom pronađemo smisao i snagu da izdržimo".

Papa Franjo, teolog iz stvarnog svijeta

Posebno se osvrnuo na papu Franju, kojeg vidi kao teologa "iz stvarnog, a ne kabinetskog svijeta".

– Već 2019. potpisao je deklaraciju o miru sa šejhom Ahmedom al-Tayebom. Time je jasno poručio da religija ne smije biti oruđe ratova i politike. Papa Franjo ne živi u svijetu ideja, nego se izravno bavi izazovima stvarnosti – ratovima, migracijama, siromaštvom. Njegov pristup temelji se na stvarnosti, a ne na teorijama, istaknuo je Medved.

'Druga strana Crkve: Ljudi koji rade tiho, ali mijenjaju stvari'

Govoreći o pluralizmu unutar Katoličke crkve, Medved je naglasio da postoje različiti pristupi i prioriteti unutar same Crkve – od onih koji se bore za društveni utjecaj, do onih koji žive i svjedoče evanđelje.

– Nažalost, često se u javnosti vidi samo jedna strana Crkve. No postoji i druga strana, oni koji rade tiho i konkretno, koji svjedoče vjeru djelima. Spomenuo bih nadbiskupa Matu Uzinića koji je na Veliki četvrtak oprao noge stranim radnicima i time ukazao na naš odnos prema njima. To je snažna poruka, rekao je Medved.

Izdvojio je i teologinju Rebeku Anić, koja je, kako kaže, otvorila dijalog s rodnim pitanjima i pokazala da je moguć smisleni razgovor između Crkve i suvremenih društvenih teorija. S osobitim zadovoljstvom pohvalio je i višegodišnje djelovanje Stanka Perice i Isusovačke službe za izbjeglice.

– Kroz sve migracijske valove ta organizacija pokazuje pravo lice kršćanstva – u strancu vide brata, a ne prijetnju. Nažalost, dobar dio kršćana, barem kako to vidimo na društvenim mrežama, zaboravlja da je i Isus bio migrant. Od početka Biblije poziv je isti – brini se za udovicu, siromaha i stranca, podsjetio je.

Kritika neoliberalizma i socijalne neravnoteže

Medved smatra da je jedan od ključnih problema današnjeg svijeta upravo socijalna nejednakost.

– Papa Franjo nas podsjeća da poduzetništvo ne može biti važnije od prava siromašnih. Privatno vlasništvo nije apsolutno, ono ima i društvenu odgovornost, istaknuo je.

Dodao je da kada pomažemo siromašnima, ne dajemo nešto naše, nego im vraćamo ono što im pripada po Božjem poretku.

Siromašna Crkva za siromašne – baština pape Franje

Govoreći o nasljeđu pape Franje, Medved je naglasio kako ono nije uvijek naišlo na razumijevanje u Hrvatskoj.

– Često sam polemizirao s kolumnistima koji se pozivaju na katolički identitet, a papinu viziju Siromašne Crkve nazivaju marksizmom. To pokazuje duboku ideologiziranost našeg javnog prostora, rekao je.

Kao crkveni povjesničar podsjetio je na poznatu krilaticu 'Ecclesia semper reformanda est' – Crkva se uvijek mora iznova reformirati.

– Kroz povijest su se mnogi zalagali za tu obnovu. Najpoznatiji među njima bio je sveti Franjo Asiški koji je Crkvu vratio siromašnima kad se previše približila moći i feudalnim strukturama, zaključio je Medved.

Cijeli razgovor s teologom Medvedom poslušajte u Slušaonici Hrvatskog radija.