Tihomir Jukić: Vjesnik kao simbol - raditi repliku ili ne?

Kakva je sudbina Vjesnikova nebodera nakon razornog požara koji je iza sebe ostavio golemu štetu i niz otvorenih pitanja? Hoće li se ići u obnovu postojećeg simbola zagrebačke moderne arhitekture, gradnju replike ili potpuno novo arhitektonsko rješenje? U Intervjuu tjedna o tome govori urbanist i arhitekt Tihomir Jukić.

Simbol arhitekture i memorije prostora

Vjesnikov neboder, djelo arhitekta Antuna Ulriha, za Jukića nije bio samo građevina, nego snažan simbol – arhitektonski i kulturni, ali i simbol novinarstva. Podsjeća da je zgrada nastajala između 1956. i 1972. godine te u svoje vrijeme predstavljala vrhunac moderne arhitekture, osobito zbog inovativne staklene opne posebne boje zbog koje je dobila nadimak "čokoladni neboder".

– Bio je to model koji je tada bio iznimno suvremen u europskim okvirima, sličan zgradama koje su se gradile u Kopenhagenu. Vjesnik je bio simbol modernosti, kao što su velike novinske kuće tada imale svoje prepoznatljive zgrade, ističe Jukić.

Obnova ili nova gradnja: oba su modela legitimna

Prema njegovu mišljenju, pitanje hoće li se neboder obnavljati ili rušiti i graditi novoga ovisit će o stručnoj procjeni konstrukcije, nakon što se ona u potpunosti ohladi i detaljno pregleda.

– Ako se pokaže da konstrukcija ne zadovoljava, tada nema smisla raditi repliku. No, ako se ide u novu gradnju, ona bi trebala zadržati memoriju prostora, neku poveznicu s onim što je Vjesnik predstavljao, naglašava.

Jukić smatra kako je u tom slučaju nužno raspisati arhitektonsko-urbanistički natječaj kako bi se dobilo najbolje moguće rješenje za jednu od ključnih lokacija grada.

Savska kao budući zagrebački 'City'

Posebno se osvrnuo na širi urbanistički kontekst. Podsjeća da je Savska ulica, uključujući i prostor Vjesnika, u povijesnim planovima bila zamišljena kao poslovna zona, svojevrsni zagrebački city, sa visokom gradnjom i neboderima.

– Taj prostor podnosi visoku gradnju i može je kvalitetno integrirati, ali uz uvjet da se ne gradi investitorski stihijski, već da se vodi računa o veličini parcele i javnom prostoru. Neboder sam po sebi nije problem, problem je kad je parcela premala i kad nema prostora za javne sadržaje, upozorava.

Kao jedno od mogućih rješenja spominje i provedbu Šarengradske prometnice, čime bi se Savska rasteretila te dugoročno mogla postati pješačko-kolna zona s tramvajem i javnim sadržajima.

Kritika investitorskog urbanizma

Jukić upozorava na trend tzv. investitorskog urbanizma u kojem se na minimalnoj parceli podižu iznimno visoke zgrade, bez kvalitetnog javnog prostora.

– Grad nije samo ono što je u zraku. Grad je ono što je na tlu: trgovi, prizemlja, sadržaji za građane. Prve dvije etaže trebale bi biti posvećene javnosti, jer to čini urbani život, kaže.

Podsjeća i da je nekadašnji kompleks Vjesnika bio svojevrsni "grad u gradu" s tiskarom, uredima i tisućama zaposlenih, što je bio snažan primjer cjelovitog urbanističkog koncepta.

Urbanizam između kapitala i javnog interesa

Urbanist i arhitekt Tihomir Jukić upozorava da se budućnost urbanizma nalazi između dva suprotstavljena pola – interesa investitora i potrebe da se prostor razvija kao javna vrijednost. Ističe kako investitori sami po sebi nisu problem, jer bez kapitala nema razvoja, ali ključno je pitanje kako taj kapital usmjeriti tako da doprinese kvaliteti života i stvaranju novih gradskih vrijednosti.

– Istina je negdje u sredini. Bez investitora se ništa ne može realizirati, ali problem je kako kanalizirati njihov novac da to rezultira kvalitetom prostora, a ne samo kvantitetom gradnje, pojašnjava Jukić.

Dodaje da se aktualni prijedlog zakona, umjesto prema kvaliteti planiranja, kreće prema logici "idemo raditi, nije bitno kako" te da je upravo to suprotno onome što bi zakon o prostornom uređenju trebao predstavljati.

"Zagreb zaslužuje urbanizam"

Jukić ističe kako građani žele red, predvidivost, jasne procedure i kvalitetna rješenja, no zbog brzine, političkih sukoba i izostanka komunikacije sve se češće gubi suština planiranja prostora.

– Zakon o prostornom uređenju trebao bi govoriti o tome kako štititi, planirati i razvijati prostor, a ne samo kako što brže realizirati projekte. Danas se rasprava vodi gotovo isključivo oko brzine, a ne oko sadržaja i vizije, upozorava.

Posebno kritizira način vođenja saborske rasprave, koju opisuje kao međusobno optuživanje političkih blokova, bez stvarne rasprave o tome što je dugoročno dobro za prostor i građane.

Izostanak stvarne participacije struke

Govoreći o procesu izrade zakona, Jukić navodi kako je imenovano povjerenstvo od više od 50 stručnjaka iz raznih institucija, no tijekom godine dana oni nisu bili uključeni u stvarni dijalog.

– Prvi sastanak bio je puka online prezentacija, bez mogućnosti rasprave. Isto se ponovilo i na drugom sastanku. To nije participacija, to je formalnost, naglašava.

Dodaje da je kroz e-savjetovanje pristiglo oko 1700 primjedbi, no velik dio ključnih prijedloga struke završen je odgovorom "primljeno na znanje", što u praksi znači da se o njima nije ni raspravljalo.

Arhitekti kao dežurni krivci

Jukić odbacuje tvrdnje da se arhitekti bune zbog vlastitih financijskih interesa te ističe da se time neopravdano prebacuje odgovornost na struku.

– Grad su stvorili arhitekti i urbanisti. To je identitet Zagreba. Ne može se sve svesti na članke zakona i brzinu izdavanja dozvola, poručuje.

Posebno problematičnom smatra najavu da će se građevinska dozvola moći dobiti u roku od 30 dana.

– To je poluistina. Sve što su prije radile gradske službe sada se prebacuje na jednog arhitekta, dok se dozvola samo formalno izdaje u 30 dana. Cijeli proces neće biti kraći, moguće je da će trajati i dulje nego dosad, upozorava.

Centralizacija umjesto suradnje

Zaključuje kako se predloženim zakonskim rješenjima uvodi centralizacija i nametanje pravila koja se u praksi neće moći poštivati, a sve pod izlikom ubrzanja procedura.

– Prostor nije roba koja se troši na brzinu. On je temelj identiteta grada i kvalitete života. Ako to izgubimo, izgubili smo mnogo više od nekoliko mjeseci u postupku izdavanja dozvola, poručuje Jukić.