Tko je gazda u Dioklecijanovom dvorištu?!

Dioklecijan je, kaže jedan Splićanin kojega smo anketirali u prolazu, bio naš čovik! Ma kakav Talijan, čudio se, zar bi da je bio Talijan, napravio palaču ovdje, u Splitu?!

Smijali smo se tom rezonu, ali nam je dao i misliti. Doista, što sve smatramo i podrazumijevamo svojim?! Nekako sam mogla razumjeti da je vremešni gospodin koji je rođen i koji će, jednoga dana, umrijeti u okrilju Dioklecijanove palače, smatrao Cara svojim.

Jer je naslijedio njegovu materijalnu ostavštinu, barem njene fragmente i svaki put kad prođe Peristilom ili se povuče u debelu hladovinu Dioklecijanovih podruma osjeća se, baš kao i Car, toliko stoljeća prije njega, kao svoj na svome!

A kako se, kao svoji na svome, Splićani i oni koji to postanu na onoliko vremena koliko borave u Splitu, odnose prema tom nasljeđu?!

Svaki gazda zna kako je teško napraviti reda u vlastitom dvorištu, a kako je to tek teško u dvorištu grada koji je kuća svim njegovim građanima, putnicima, namjernicima, turistima, prolaznicima!

Time je i naše razmrsivanje tog gordijskog čvora bilo teži zadatak i veći izazov od svih prethodnih epizoda. Prolazili smo s kamerom Splitom i u svakom razgovoru sa stručnjacima i građanima dobili novu perspektivu na isti problem - turizam i njegovi pozitivni i negativni učinci.

Činilo mi se da je svatko od njih dijelom u pravu. I predstavnik gradske vlasti koji kaže da treba ukloniti sve štekate koji zaklanjaju pogled na kulturne spomenike i ugostitelj koji kaže da se nitko u gradu neće zadržati pred kulturnim spomenikom ako nema gdje sjesti i čime se osvježiti.

I novinar koji kaže kako građanima smeta kad turisti mokre iza ugla, ali im ne smeta kad lokalni pijanci čine to isto iza svakog kontejnera. I sociolog koji kaže da je Split kao grad mrtav jer je postao destinacija i aktivist koji je u srcu palače jedno dvorište oživio oazom prekrasnog zelenila.

Bilo mi je nemoguće donijeti neki zaključak, sve dok me povjesničarka umjetnosti Ana Šverko, autorica knjige "Grad (ni)je kuća" nije prosvijetlila: odgovornost za Split kakav jest i kakav bi željeli da bude uvijek je zajednička - ravnopravno ju snosi politika, struka i društvo.

Tako bi trebalo biti. A kako jest, barem smo dijelom pokazali u ovoj splitskoj epizodi "Pogleda u dvorište".