Trideset godina od napada na Bogdanovce

Srpski je agresor na današnji dan 1991. Bogdanovce najprije okružio, a zatim krenuo u napad. Poginule Bogdanovčane mještani i suborci ni ove godine nisu zaboravili. Bol onih koji su izgubili najmilije još je jaka.

Dana 10. studenoga 1991. kroz vrata Vukovara prodrle su neprijateljske snage.

- To je bilo strašno, išli su pješadija i tenkovi, to je bila sila. To se nije moglo zaustaviti taj dan, prisjetio se hrvatski branitelj iz Starih Mikanovaca Mladenko Zadrić.

Njive oko Bogdanovaca neprijatelj je minirao, a nakon ulaska u selo kolone tenkova kružile su ulicama, zapaljene su kuće.

- Nebo se crnilo iz Bogdanovaca, čuo se jauk i vriska djece, žena, bježalo se na sve strane, opisala je Mara Marijanović iz Bogdanovaca.

U selu je bilo samo 200-tinjak branitelja. Bili su hrabri, znali su da se u Vukovaru brani Hrvatska.

- Zadnju zolju smo ispucali, zadnji tromblon, mi nismo više imali ništa, rekao je Zadrić.

Iz sela u plamenu preživjeli su krenuli u proboj. Do slobodnog Nuštra poljima su se probijali danima.

- Išli smo kroz 4. red kukuruza. U 4. redu smo ležali, s bradom smo kopali zemlju. Da smo se malo mrdnuli poubijali bi nas, dodala je Marijanović.

Neki su u proboju poginuli, neki zarobljeni. Većina njih odmah je ubijena.

- Svaka žrtva je velika, 133 osobe su poginule u Domovinskom ratu ovdje u Bogdanovcima. Od toga vam je 89 mještana Bogdanovaca, to je 10% stanovništva, naveo je Marko Barun, načelnik Općine Bogdanovci.

- Potrebno je ipak da i druga strana, srbočetnički agresor, prizna svoju ulogu u ovim strašnim trenucima i napravi taj iskorak da pomogne u pronalaženju nestalih, smatra Špiro Janović, izaslanik predsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja.

Svoje poginule, obitelji i suborci ni ove godine nisu zaboravili. U središtu sela, kod spomenika na kojemu su uklesana njihova imena, odali su im počast.