21:48 / 04.09.2018.

Autor: HRT

U Zagrebu je četvrtina djece u posebnim ustanovama

-

-

Foto: - / -

Iako se u Hrvatskoj odavno potiče inkluzija djece s posebnim potrebama u redovni školski sustav, borba za iste mogućnosti još ni izdaleka nije gotova.

Malena Elena, dijete s poteškoćama u razvoju, koja je danas ipak sretno sjela u svoj razred, ponovno je skrenula pozornost javnosti na taj osjetljivi dio društva. Iako se u Hrvatskoj odavno potiče inkluzija djece s posebnim potrebama u redovni školski sustav, borba za iste mogućnosti još ni izdaleka nije gotova.

U HRT-ovoj emisiji "Tema dana" gostovale su Nadica Bjelčić, predsjednica udruge Oko i Ljiljana Igrić, stručnjakinja za inkluziju.

Bjelčić je rekla da je cijela situacija bila dramatična, ali je, srećom, kratko trajala. Naglasila je ulogu medija koji su su pomogli roditeljima u rješavanju ovog konkretnog problema. Našoj djeci nije mjesto u institucijama, normalno je da djeca s teškoćama u razvoju budu integrirana u redovite osnovne škole, istaknula je.

Škola po mjeri svakog djeteta, nažalost, još nije ostvarena, rekla je Igrić. Možemo puno. Hrvatska je 80-ih, 90-ih godina bila u tome najnaprednija država u okruženju, a danas kao da se nešto zaustavilo, rekla je. Navela je da je oko 1/4 djece osnovnoškolske dobi u Zagrebu u posebnim odjeljenjima, ili u posebnim ustanovama.

Znam jednu istinu koju nitko ne želi shvatiti - škole već 30 godina govore da nisu spremne raditi s proširenim metodama, vještinama rada koje će svakom djetetu donijeti dobro, pa i djeci s teškoćama. Učitelji moraju razumjeti što je inkluzija, a škole moraju postati inkluzivne. Samo da su proučili našu literaturu, takve stvari poput ove s Elenom ne bi se događale. Promjena stava je jako teška, izjavila je Igrić.

Novinar Saša Drinić, koji boluje od cerebralne paralize, naveo je da su barijere s kojima se suočavao prije svega bile arhitektonske. Čekao je, npr., na dizala u zgradama svojih škola, a zahvaljujući prije svega svojoj obitelji i prijateljima mogao je sudjelovati na nastavi. Na pitanje o društvenim preprekama, rekao je da su one prije svega u glavama ljudi. Roditeljima male Elene i njoj samoj poručio je da se sama mora potruditi razbiti te barijere. Može se sve što se hoće. Treba imati cilj, protiv predrasuda možemo samo osmijehom na licu. Ljutnja ne rješava ništa. Ne smijemo unaprijed osuđivati one koji ne znaju dovoljno, i imaju predrasude. Ne mogu svi znati sve o svemu. Moto moje obitelji je "ne očekuj ništa". Kada se čovjek potrudi, zadovoljan je. Nećemo krenuti naprijed ako ne osvijestimo da sve možemo pokrenuti sami, naglasio je.

Bjelčić je navela iskustvo svog sina koji je tijekom školovanja nailazio na velike prepreke. Dvaput su ga htjeli izbaciti iz redovnog sustava. Nijednom djetetu nije mjesto u specijalnim institucijama, specijalnim školama, rekla je. Objasnila je da, ako se dijete želi upisati u srednju školu, mora otići na profesionalnu orijentaciju te, ako je u pitanju neka dijagnoza, ono se odmah šalje u Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava, jedinu školu u RH koja školuje djecu s motoričkim teškoćama. Grozno je kada djeca iz raznih mjesta u zemlji moraju napustiti svoj dom kako bi završila školu, istaknula je.

Igrić je ocijenila da je dobro što Pravilnik o pomoćnicima u nastavi još nije usvojen, jer škole, županije, roditelji, svi imaju svoju ideju o poslu pomoćnika. Teško je "pokriti" tako različitu praksu. Ulogu pomoćnika ne možemo izmisliti. Pomoćnika ima sve više, ali oni moraju biti na najbolji način iskorišteni. Ne mogu samo sjediti kraj djeteta s teškoćama i pomagati isključivo njemu, to nije inkluzija, objasnila je.

Bjelić je kritizirala eksperimentalni program "Škole za život" u koji nije uključena nijedna škola gdje su djeca s posebnim potrebama.

-

-

Foto: - / -

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!