Udruge branitelja logoraša traže istragu o dvorani SPENS u Novom Sadu

Udruge hrvatskih branitelja, logoraša i stradalnika Domovinskog rata zatražile su od Državnog odvjetništva i policije da pokrenu daljnje postupke po pitanju ratnih zločina u novosadskoj dvorani SPENS te da se prizna kao mjesto logora.

- Materijale koje smo skupili uputit ćemo Državnom odvjetništvu i policiji i pozivamo ih da pokrenu i daljnje postupke, ali ne samo protiv onoga "tko te udario", nego po zapovjednoj odgovornosti. Zna se tko je bio zapovjednik tog logora, istaknuo je predstavnik Udruge logoraša srpskih koncentracijskih logora grada Zagreba Vlado Ošust.

Predsjednica Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara i sudionica Bitke za Vukovar Zorica Gregurić istaknula je da nakon okupacije Vukovara nije bilo izbjeglica jer se izbjeglice mogu slobodno kretati, poručivši kako su oni bili zarobljenici s kojima se nečovječno postupalo.

Pri tome je dodala kako su mjesta poput SPENS-a nedvojbeno bili logori. 

- Ne ulazimo u kategorizaciju, ali tražimo da se SPENS prizna kao mjesto logora. Na koji način će biti kategoriziran, to prepuštamo stručnjacima i pozivamo ih da se istraži karakter tog logora, rekla je Gregurić.

Vukovarski branitelj i preživjeli zatočenik srpskih koncentracijskih logora Zlatko Panković istaknuo je da su ovih dana prikupili mnogo dokaza od preživjelih logoraša, svjedoka te članova obitelji preminulih. Dodao je da su mu građani i novinari iz Srbije, pogotovo iz Novog Sada, iz tog vremena 1991. dostavili puno dokumentacije po kojoj nema dvojbe da je ta dvorana korištena u svrhe logora.

Panković kaže da je nakon okupacije Vukovara proveo dva dana u toj dvorani gdje je svjedočio mučenju, ponižavanju i zlostavljanju zarobljenika, i muškaraca i žena, u svlačionicama i pomoćnim prostorijama dvorane, kao i odvajanju djece od majki. Ispričao je da je osobno bio tučen, ponižavan, vezan žicom te mučen strujom kako bi kao 18-godišnjak lažno priznao ubojstvo 41 srpskog novorođenčeta.

Naveo je kako je u logoru u dvorani SPENS bilo oko 5000 osoba, zarobljenika, žena, djece i starci iz Borova Naselja, pretežito Hrvata. Naglasio je da su taj podatak potvrdila i srbijanska strana.

Srpska strana potvrdila da su ljudi iz konvoja završili u SPENS-u

Kao ključni dokaz predstavio je članak iz srpskog medija "Borba" od 22. studenog 1991. u kojem sami Srbi i srpska vlast priznaje što se u toj dvorani dogodilo, odnosno potvrđuju da su ljudi iz konvoja završili u SPENS-u u Novom Sadu i da su državni organi vršili "dopunsku obradu" i izdvajanje zarobljenika.

Panković je naveo i kako je novinarka Branislava Opranović bila svjedok u dvorani te je o događanjima izvijestila i srpsku, ali i ovih dana i hrvatsku javnost, da je torturu zarobljenika potvrdio i potpukovnik JNA Lakić Đorović u intervjuu za Večernji list 13. ožujka 2026., kao i da je humanitarka iz Srbije Nataša Kandić potvrdila je da SPENS postojao te da je i sama tražila da vojska Srbije otvori arhive.

U kontekstu polemika je li riječ o logoru, tranzitnom ili sabirnom centru, na konferenciji je pročitana izjava ravnatelja Hrvatskog memorijalnog-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazora koji je naveo da je nedvojbeno da se radi o mjestu na kojem su protiv svoje volje u većem broju dovedeni Hrvati iz Vukovara i okolice, te u kojem je dio njih fizički i psihički zlostavljan.

U dvoranu SPENS dovodilo se civile i hrvatske branitelje

Na pitanje koja je razlika logora u SPENS-u i logora Stajićevo ili Begejci, Panković je naveo kako je taj logor bio različit u tom smislu da su u njega doveli civile i hrvatske branitelje.

- Među nama braniteljima radili su obradu, kako oni kažu, i nakon te obrade, mučenja i zlostavljanja, nas su muškarce odvodili u te logore poput Begejaca, Stajićeva, Sremske Mitrovice, Niša, Aleksinca i svih drugih koncentracijskih logora na teritoriju Srbije, pojasnio je Panković.

Na upit novinara, Panković je također rekao apsolutno nema nikakve razlike između SPENS-a i logora Velepromet u Vukovaru u koji je dovedeno nekoliko stotina zarobljenika iz vukovarske bolnice, a koji su tamo mučeni i ubijani.

Sudionici konferencije su u kontekstu apela hrvatskim glazbenicima i sportašima da ne nastupaju u mjestu logora na teritoriju Srbije poručili kako oni ne traže nikakve zabrane, već njeguju kulturu sjećanja te informiraju širu javnost i mlađe generacije s mjestima stradanja, apelirajući da neodržavanjem koncerata baš na tim mjestima sačuvaju dostojanstvo našeg naroda i žrtava.

- Nikako ne želimo umanjiti važnost SPENS-a kao mjesta sportskih i kulturnih događanja u Novom Sadu, no radi cjelovite slike i istine te poštovanja mogućih nevinih žrtava na tom lokalitetu, smatramo da je krajnje vrijeme da se o ovim pitanjima progovori odgovorno i objektivno, bez predrasuda i bez politizacije, pojasnio je predsjednik zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata Ivo Martinović.

Na konferenciji je također istaknuto da pjevač Tony Cetinski, koji se odazvao apelu i otkazao svoj koncert u dvorani SPENS, zbog toga zadnja dva tjedna doživljava velike neugodnosti i prijetnje smrću.