Umro je Veljko Bulajić, jedan od naših najvećih filmskih redatelja

U 97. godini umro je Veljko Bulajić, jedan od najvećih redatelja s ovih prostora, koji je tijekom desetljeća rada ostavio neizbrisiv trag u jugoslavenskoj i hrvatskoj kinematografiji. Dobitnik je brojnih međunarodnih i domaćih nagrada, a njegov najpoznatiji film, "Bitka na Neretvi", bio je nominiran i za Oscara.

- Naš član gospodin Bulajić bio je sve donedavno dobrog zdravlja, ali se nije uspio izboriti s kratkom bolesti, pa je umro jučer predvečer u Zagrebu, rečeno je Hini iz Društva hrvatskih filmskih redatelja.

Veljko Bulajić bio je hrvatski, crnogorski i jugoslavenski redatelj.

Većinu života proveo je radeći u Hrvatskoj i najpoznatiji je po ratnim dramama i spektaklima o Drugom svjetskom ratu koji su postigli svjetsku poznatost kao što je Kozara (1962) i Bitka na Neretvi (1969).

Kozara je dobila Veliku zlatnu arena za najbolji film, Zlatnu arenu za režiju i scenarij i Zlatnu medalju na festivalu u Moskvi, a Bitka na Neretvi bila nominirana za nagradu Oscar u kategoriji stranoga filma.

Više od 10.000 statista, najveće zvijezde jugoslavenskog filma - Bata Živojinović, Boris Dvornik, Milena Dravić, Ljubiša Samardžić, dojmljiv broj stranih glumačkih imena poput Orsona Welsa i Franka Nera, 18 mjeseci snimanja, te plakat koji je izradio Pablo Picasso - samo su neki od vrhunaca koje je Veljko Bulajić dosegnuo stvarajući Bitku na Neretvi.

- Bulajić je bio je jedan od onih ljudi koji su predstavljali stupove ove kinematografije. Tih stupova je vrlo malo. Jedan je upravo pao. Njegovi filmovi i ono što ostaje nisu samo domaći filmovi, nisu samo domaći filmski fenomeni, to su svjetski filmski fenomeni to pokazuje ta nevjerojatna publika koja je gledala sve njegove filmove. Ako znamo da se govori često o brojci od nezamislivih 500 milijuna ljudi. To je nevjerojatno, rekao je povjesničar filma Daniel Rafaelić.

- Kaže se da je film ponekad veći od života. Veljko Bulajić je bio veći od filma. On je meni bio oličenje nečeg što ja nisam volio kao mladi redatelj. Ja sam zadnjih 30 godina bio prijatelj. Jednostavno smo nekako pazili jedan na drugoga na jedan sasvim drugačiji način. Čovjek kad uđe u godine počinje shavaćati neke stvari koje kao klinac nisam shvaćao, kazao je redatelj Rajko Grlić.

- Ono što ja mogu reći kao glumac da je izuzetno znao raditi s ljudima, izvući iz njih sve najbolje i provesti i uskladiti sa svime ostalim što se događa na filmu, istaknuo je glumac Goran Grgić.

Teško je nabrojati sve domaće i međunarodne nagrade koje je veliki redatelj dobio tijekom života, no bez sumnje njegovo ime zlatnim će slovima ostati upisano u povijest svjetske kinematografije. 

Bulajić je karijeru počeo asistirajući na filmu U oluji (1952) Vatroslava Mimice, a potom je režirao šest kratkometražnih dokumentarnih filmova.

U igranom filmu debitirao je filmom Vlak bez voznog reda (1959) o kolonizaciji folksdojčerskih kuća u Vojvodini, za koji je nagrađen za najbolji film i scenarij na festivalu igranog filma u Puli, i koji je bio uvršten u glavni program Canneskoga festivala.

Za svoj treći igrani filmu Uzavreli grad (1961) dobio je Veliku zlatnu arenu za najbolji film i Zlatnu arenu za scenarij, dok je film Čovjek koga treba ubiti (1979), nagrađivan na više inozemnih festivala filmova strave i fantastike. Za znanstvenofantastični film Rat (1960) dobio je Zlatnu arenu za režiju.

Iz Društva napominju da je Bulajić aktivno snimao i u svojim osamdesetima, te da mu je ostao nedovršen film Bijeg do mora.

Veljko Bulajić rođen je 1928. u Crnoj Gori. Djetinjstvo je proveo u Sarajevu, gdje je završio srednju školu. Nakon rata boravio je u Domu JNA u Zagrebu, kada se počeo zanimati za kinematografiju. Filmsku režiju diplomirao je 1959. u Rimu, gdje je asistirao velikim redateljima kao što su Federico Fellini i Vittorio De Sica.

Ministrica Obuljen Koržinek izrazila sućut obitelji Veljka Bulajića

Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek izrazila je sućut obitelji povodom odlaska hrvatskog filmskog redatelja Veljka Bulajića, koji je, kako kaže, svojim umjetničkim ostvarenjima prešao granice nacionalne kinematografije.

Usavršavajući se od samog početka svoje duge i plodne redateljske karijere koju je počeo prije više od 70 godina kada je kao stipendist polazio slavni Eksperimentalni kinematografski centar (Centro Sperimentale di Cinematografia) u Rimu, Veljko Bulajić svakim je svojim novim filmom, bez obzira na tematiku, unaprjeđivao standarde hrvatske kinematografije, kaže se u sućuti i dodaje da je njegov debitantski cjelovečernji igrani film iz 1959. Vlak bez voznog reda zasluženo postigao veliki uspjeh i osvojio nagrade.

Tijekom svog bogatog filmskog djelovanja, izražavao je posebnu sklonost povijesno-političkim temama, od ratnih spektakala Kozara i Bitka na Neretvi do drame Uzavreli grad te povijesnih filmova Atentat u Sarajevu i Čovjek koga treba ubiti, koji su ostali u sjećanju generacijama publike i postizali izniman uspjeh kod domaće i strane kritike.

Širinu Bulajićeva umjetničkog opusa i interesa potvrdio je dokumentarni film Skoplje '63 o razornom potresu koji je pogodio Skoplje 1963. godine, nagrađen na venecijanskoj Mostri, za koji je primio UNESCO-ovu nagradu Kalinga, kaže se.

Opus Veljka Bulajića ostat će upisan u antologiji hrvatskog filma i po broju i po važnosti nacionalnih i svjetskih priznanja, među ostalim, nagrade na festivalima u Veneciji, Monte Carlu, San Sebastijanu, Moskvi, New Delhiju, a posebno nominaciju Bitke na Neretvi za Oskara u kategoriji najboljeg stranog film.

- Na Pulskom filmskom festivalu zaslužio je više Zlatnih Arena za najbolji film i režiju, a ovjenčan je i Nagradom Vladimir Nazor za životno djelo i odlikovanjem Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi, zaključuje su u sućuti ministrice Obuljen Koržinek.