Znanje može spasiti život: Stručnjaci upozoravaju na pogreške kupača

Nemilosrdni toplinski val koji je danima harao Europom odnio je više stotina života. Deseci su se utopili tražeći osvježenje. U Hrvatskoj se samo prošloga vikenda utopilo dvoje ljudi. Inače, u našoj zemlji se zemlji godišnje utopi između 65 i 85 osoba, što utapanje čini jednim od vodećih uzroka smrti. Najviše stradalih srednje je i starije životne dobi, a utapanje je drugi po učestalosti uzrok smrti kod djece. Tijekom ljetnih mjeseci bilježe se vrhunci. Ljeto je tek počelo, počinje sezona. Na što paziti i kako reagirati objasnili su gosti Studija 4 voditeljica Spasilačke službe Hrvatskog Crvenog križa Silvana Radovanović i spasilac Luka Gabriel Ninčević.

- Stvarno brojke su jako velike i čini mi se da svaka turistička sezona, svake godine krećemo s takvim velikim brojkama utapanja. Bitno je naglasiti da Svjetska zdravstvena organizacija posebno ističe da po njihovim statistikama u svijetu umire oko 300.000 ljudi godišnje od utapanja, odnosno 30 osoba u jednom satu. Mi smo, nažalost, isto u toj statistici. Ovaj zadnji vikend su se utopile dvije osobe. Hrvatski Crveni križ zbog toga već apelira da često naše ponašanje može izazvati nezgodu i ono je ključno kod nas, znanje plivanja koje je u Hrvatskoj na jako na lošem nivou, posebno kod djece, rekla je Radovanović.

Ninčević je već drugu sezonu spasilac u Zadru. Sve je počelo još od malih nogu, kada je završio tečaj Spasilac junior i uključio se u rad Gradskog društva Crvenog križa Zadar kao volonter do tečaja za spasioca koji je položio.

Ističe da su domaći kupači oprezniji od turista.

- Oni znaju i poštuju vrijeme i vremensku prognozu i kada je sunce stvarno ne možete naći puno ljudi u ovim najvrućim satima na plaži. Nažalost, turisti to ne gledaju, oni su došli tu i oni će provesti cijeli dan na plaži i u ovim najvrućim satima, možemo reći od podne do dva, tri sata budu krcate plaže, rekao je.

Utapanje se najčešće događa tiho.

- Kad gledamo u filmovima, često se vidi kako osoba izranja, iz vode, viče i tako dalje, ali uglavnom se događa tiho, navela je Radovanović. 

Kao primjer navodi situacije u kojima, unatoč tome što dvije osobe zajedno plivaju, jedna od njih može iznenada potonuti.

- Stoga je oprez jako, jako bitan. Bitno je da se pripremimo, da ne precjenjujemo svoje mogućnosti, da ne mislimo: "To je lako, lako je preplivati do određene udaljenosti." Mi apeliramo da bez obzira na sve, uvijek budemo u grupi, da plivamo blizu plaže, da biramo kupalište gdje su spasioci i da brinemo jedni o drugima, da primjećujemo jedni druge i da naučimo pružiti prvu pomoć kako bismo spriječili najgore, izjavila je.

"Abeceda sigurnog kupanja": Znanje može spasiti život

Najčešći uzroci nezgoda na plažama, kaže Ninčević, je neopreznost samih kupača.

- Oni precjenjuju svoje sposobnosti i mogućnosti, u najvrućim satima idu plivati do bova. Ljudi većinom misle: "To je blizu, ne može se ništa dogoditi. I može doći do nekog hvatanja grča ili nečega i time se dolazi do ozbiljne situacije u jako kratkom roku, objasnio je.

Stoga Hrvatski Crveni križ pokreće kampanju u svjetlu Svjetskog dana prevencije utapanja.

- Mi krećemo s kampanjom pod nazivom "Abeceda sigurnog kupanja". Znanje sigurno može spriječiti nesreću, ne možemo spriječiti prirodnu pojavu, ali možemo na neki način spriječiti kroz znanje donošenje pogrešnih odluka. Mi odlučimo da ćemo nešto napraviti, a prije toga ne razmišljamo koje mogu biti posljedice. Stoga moramo jednostavno raditi na tome da nam plaže budu sigurne, a možemo samo to zajedničkim naporima napraviti kampanjama, učenjem plivanja, znanjem prve pomoći. To ističem zato što spasioci na svojem tečaju dobivaju najviše znanja prve pomoći, jer spašavanje života, kratak je taj period, to su tri do četiri minute da osoba koja je izvučena iz mora te se mora pristupiti reanimaciji da bi ih se eventualno vratilo u život, objasnila je Radovanović.

Panika može biti kobna

Ninčević navodi jednu intervenciju koja mu je ostala u sjećanju kao pružanje psihosocijalne pomoći, aspekta koji se, prema njegovim riječima, često zanemaruje tijekom pružanja prve pomoći. Prisjeća se situacije koja se dogodila pred kraj smjene, kada im je prišla strana državljanka i rekla da joj se dijete porezalo.

-  Na to se dižemo, uzimamo prvu pomoć i dolazimo do djeteta koje sjedi u lokvi krvi, porezalo se na unutarnjoj strani noge i dijete uopće ne dopušta da mu priđemo, da mu stavimo gazu ili da mu zavijamo ranu. Na što započinjem pričati s unesrećenim, s djetetom i s roditeljem gdje nakon dobrog razgovora dijete na kraju dopušta da mu zavijemo tu nogu do dolaska hitne pomoći, rekao je.

Ističe da se psihosocijalna pomoć često podcjenjuje, iako razgovor te smiren i empatičan pristup unesrećenoj osobi mogu imati ključnu ulogu, osobito kada je osoba u stanju šoka i ne zna kako reagirati ili odbija pomoć. Dodaje da je u ovom slučaju situacija uspješno stabilizirana do dolaska hitne medicinske službe, koja je potom preuzela daljnju skrb o unesrećenom.

Psihosocijalna pomoć ključna je u smirivanju panike koja se kako Radovanović kaže, shvaća kao jedan od uzorka nesreća.

- Panika je jedan od uzroka nesreća, jer grč u nozi, posebno noga, je u pitanju tako da ne možete dalje plivati, ne osjećate se dobro, niste sigurni, ali ako znate dobro plivati, ako ste vi u vodi onako spretni i dobro se osjećate. Primjerice, mene isto ulovi grč, ali ja se opustim, znači, drugačije doživljavam tu situaciju, ne vidim je kao neku situaciju iz koje ja ne mogu izaći kao pobjednik i ne mogu se snaći. Tako da u biti sve to može panika pospješiti. U panici čovjek, ako mu i hoćemo prići, vi mu ne možete prići jer on se panično bori, baca ruke, vas bi ulovio i vi dolazite u situaciju da se i vama nešto desi. Panika pospješuje to da se ta nesreća bude najteži ishod, objasnila je.

Cijeli razgovor pogledajte u nastavku: