Vapaj očajnih građana za obnovom: "Dokle ćemo ovako živjeti?"

Više od dvije godine prošlo je od zagrebačkog potresa. Zakon o obnovi donesen je brzo, no obnova ide sporijim tempom. Posljedice razornog potresa još su vidljive i u mjestu epicentra, Čučerju. Ekipa HRT-a provjerila je kako se od njih oporavljaju građani.

Nevenka Šušković i ne zna koliko je puta u više od dvije godine kucala na vrata Ministarstva graditeljstva. Odobrenje za rušenje nema, čeka i dalje.

- Sami ne možemo, novčano nemaš od kud, općenito ne smiješ dirati ništa jer da ja obnovu radim, meni mora doći netko od njih da mi veli što ja mogu raditi – govori Nevenka i pita: Dokle će ovako živjeti?

I dok jedni još žive u kontejnerima i montažnim kućicama iščekujući bolje sutra, Željko Lepušić uzeo je stvar u svoje ruke.

- Krenuli smo u samoobnovu temeljem elaborata koji smo naručili još prije dvije godine računajući da će obnova potrajati. Radi se o konstrukcijskom ojačanju, o vertikalnim serklažama, njihovom povezivanju i pojačavanju antipotresnog stanja – objašnjava.

Za obnovu privatnih zgrada mjerodavni su ministarstvo i fond, javne zgrade obnavlja Grad Zagreb. Među ostalim, obnovljeno je 160 škola.

- Preostalo je  još 13 u tzv. cjelovitoj obnovi, dakle ne samo konstrukcijsko ojačanje nego energetska obnova, novi interijer, nova oprema. Vrlo brzo očekuje nas završetak obnove u Osnovnoj školi Ivan Merza, učenički dom u Gajevoj ulici, ali obnavljaju se i druge zgrade poput Kazališta Gavella – kaže Luka Korlaet, zamjenik zagrebačkog gradonačelnika.

Unatoč obećanjima, dvije godine nakon potresa mnogi objekti i privatne kuće i dalje vape za tim da se vrate u prijašnje stanje.