Vegar: Psihijatari i defektolozi su napravili propust jer nije bilo procjene djeteta

Zašto je došlo do eskalacije problema u jednoj od najvećih zagrebačkih škola koju pohađa 1000 učenika i postoji li rješenje za sve strane, posebno za mjerodavne institucije koje i dalje nemaju adekvatno rješenje niti pristup. Razgovarali smo s Ana-Marijom Vegar, odvjetnicom koja je do nedavno bila uključena u ovaj slučaj.

Vegar je pojasnila zašto tisuću učenika nije išlo u školu u koju je upisan problematičan učenik.  

- Važno je reći da ovaj problem nije nastao prije tjedan dana, niti prije nekoliko mjeseci. Ovo je problem koji godinama raste. Kada problem ne rješavate i trpate ga pod tepih, onda ga je sve teže riješiti. Tako i ovaj slučaj s vršnjačkim nasiljem, rekla je.

Kao glavni razlog ne odlaska djece u školu potječe od toga da se učeniku koji ima problem u ponašanju godinama nije pomoglo, ističe Vegar i dodaje da ''koliko dugo traje ovaj problem, toliko dugo traje i nečinjenje svih nadležnih institucija i službi''.

Objasnila je i što su institucije propustile napraviti kako bi se izbjegla ova situacija:

- Mi smo cijelo vrijeme govorili da kada učenik u deset godina, promijeni nekoliko vrtića i tri osnovne škole, onda doista ne možemo govoriti o nekakvom paušalnom problemu ili povremenom vršnjačkom sukobu. Ne možemo ni govoriti o tome da se cijeli razred ispisuje iz škole radi par pogodnih riječi.

Osvrnula se i na gostovanje gospođe Roviz Brandić i gospodina Karina u emisiji Otvoreno, za koje smatra da su iznijeli niz nedopustivih izjava:

- Ako imamo dijete od deset godina koje promijeni nekoliko dječjih vrtića i tri osnovne škole, a gospođa Roviz Brandić iz Agencije za odgoje i obrazovanje izjavljuje da se to dogodilo radi nekakvog običnog vršnjačkog sukoba ili radi par pogodnih riječi, postavlja se pitanje postoji li netko tko u to vjeruje? 

- Ako gospođa Roviz Brandić zaključuje da u pedagoškoj dokumentaciji, u prošlim školama, nije adekvatno popraćeno da je doista bilo vršnjačkog nasilja, možemo li na temelju toga zaključiti da se ono nije dogodilo? Zar se radi toga ispisuje cijela osnovna škola, cijeli jedan razred, razredno odjeljenje? 

Navela je i kako je moguće da uz sve nadležne institucije, pedagoge i socijalne službe, problem još uvijek nije nađen:

- Taj famozni sustav stupa na scenu u trenutku kada obitelji ne uspiju riješiti situaciju, kada nekakva prevencija kojoj svi težimo kao društvu ne funkcionira. Onda stupa sustav na scenu. Znači oni imaju zakonodavni legislativni okvir prema kojem moraju postupati. 

Vegar: Napokon su odlučili prekinuti taj zid šutnje

Propust je došao od strane psihijatra, defektologa koji nisu napravili procjenu djeteta, a ono što su trebali učiniti je izdvojiti učenika iz razreda i staviti ga u posebnu učionicu, pojašnjava Vegar. Postavlja se pitanje zašto se cijeli slučaj do sada zataškavao.

- Upravo ja ne razumijem zašto. Ovo što sam čula od ministra i državne tajnice kada su napokon odlučili prekinuti taj zid šutnje s kojim smo bili suočeni mjesecima, onda sam se nadala da će retorika ići u smjeru traženja rješenja. Međutim, to se nije dogodilo.

Koji je pravi uzrok nasilničkog ponašanja i postoji li evidencija, rješenje, zapisnik?

- Koliko mi znamo, još uvijek ne. Zato što to dijete i dalje nije procijenjeno od strane državne ili gradske ustanove na jedan prikladan i adekvatan način.

Učeniku je nužna adekvatna pomoć i potrebno je prvo procijeniti ga kako bi se vidjeli uzroci nasilničkog ponašanja te kada bude bio spreman, da ga se vrati u redovan razred, govori Vegar.

- Ne slažem se s retorikom koju koriste i mislim da se trebaju koncentrirati na rješenje problema, na vraćanje povjerenja roditelja u sustav i u njihove korake i da se moraju konkretni koraci početi poduzimati, da se roditeljima mora reći točno koji je hodogram, kako će se koraci poduzimati, što se od tih mjera očekuje, kako bi učenici mogli dobiti pravo na odgoj i obrazovanje, zaključila je Vegar.