14:04 / 20.11.2018.

Autor: P.F./HRT

Vlada nudi 3%, a sindikati traže 6%, slijedi mirenje

-

-

Foto: - / -

O tome su u emisiji Hrvatskog radija U mreži Prvog govorili: uime sindikata Sanja Šprem, iz Vlade Karolina Ivanković te iz udruge Lipa Davor Huić.
Hoće li sindikati javnih službi u štrajk zbog povećanja plaća? Ima li Vlada prostora za veće povećanje od predloženih 3 posto?

O tome su u emisiji Hrvatskog radija U mreži Prvog govorili: uime sindikata Sanja Šprem, iz Vlade Karolina Ivanković te iz udruge Lipa Davor Huić. Gospođo Šprem, već dugo razgovarate s Vladom oko povećanja osnovice plaća u javnim službama. Za sutra bi trebao biti najavljen sastanak, hoće li do njega uopće i doći?

S obzirom na to da smo s jučerašnjim danom najavili štrajk Vladi RH, sada je vrijeme prema zakonu za proces mirenja koji se mora realizirati zaključno sa subotom te svaki drugi sastanak više ne može biti pregovarački sastanak nego u sklopu naše najave može biti isključivo sastanak mirenja, rekla je Šprem.

Što Vi očekujete od sastanka. Hoće li do sastanka doći, hoćete li se vi odazvati na sastanak.

Na ovaj sastanak nemamo se razloga odazvati s obzirom da smo najavili štrajk tako da smo imali dovoljno vremena za razgovore i pregovore u vrijeme kada je trebalo pregovarati. No obzirom da je i taj rok bio vrlo kratak jer je Vlada RH prekršila temeljni Kolektivni ugovor te pregovori nisu započeli sukladno temeljnom Kolektivnom ugovoru od prije donošenja smjernica. Kratak je bio rok, no i u tom kratkom roku naravno da nismo ishodili ono što je bilo potrebno, a to je povećanje plaće svim zaposlenima u javnim službama kroz povećanje osnovice. Tako da sada očekujemo isključivo sastanak u fazi mirenja, dodala je Šprem.

Gospođo Ivanković, što Vlada nudi?

Kao što se sami rekli, znači ponuda Vlade je 3% za 2019. godinu. Htjela bih naglasiti da je Vlada tri puta prošle godine po 2% povećala plaće u javnim službama. Također Vlada pod vodstvom HDZ-a je bila prva Vlada koja je isplatila i regres i božićnicu nakon dugi niz godina gdje nije bila isplaćivana. Tako da Vlada nastoji, svjesni smo da se moraju povećati plaće u našim javnim službama, međutim to se mora činiti na način koji je održiv za naše javne financije, izjavila je Ivanković.

Jeste li Vi iznenađeni ovom najavom štrajka? 

Jesmo. Mi smo uspješno zaključili pregovore sa sindikatima državnih službi i oni su prihvatili tih 3%. Kao što je navela gospođa Šprem, u temeljnom Kolektivnom ugovoru imamo obavezu i namjeru pregovarati svake godine o povećanju osnovice tako da će povnono biti mogućnost sljedeće godine da se razmišlja o povećanju osnovice za izračun plaća u 2020. godini. Međutim nakon niz sastanaka gdje je ministar Marić zaista obrazložio stanje naših financija, ponudili smo tih 3%, odgovorila je Ivanković.

Gospodine Huiću, proračun za iduću godinu, odnosno rashodi rastu za 7 milijardi kuna. Treba li Vlada naći dodatne novce onda i dati javnim službama. Jer sada prema ovome što se planira, to je 900 milijuna kuna.

Meni se čini da je povišica od 3% onako pristojna. Znači ekonomija raste 3%, plaće u realnom sektoru rastu 2 do 3% zavisi gledate li bruto, neto na kolovoz prošle godine. Tako da mi se čini da je 3% nekakvo povećanje koje je u skladu sa financijskim mogućnostima Hrvatske. Kao što ste rekli, proračun je prenapregnut. U njega je uletilo nepredviđenih 2 i pol milijarde kuna garancije za Uljanik i mislim da je tu sada i pitanje šta se i realno može čak i kada bi se htjelo. A mislim da je povišica od 3% u skladu sa nekakvim kretanjima u smislu rasta ekonomije i rasta plaća u realnom sektoru, a mislim da plaće u javnom sektoru ne mogu rasti brže od ekonomije niti bi trebale rasti brže od plaća u realnom sektoru. Mislim da je to nekakva pristojna ponuda, smatra Huić.

Dobro, ali javne službe će vam onda odgovoriti na to da oni u biti već godinama zaostaju.

Da godinama zaostaju? Pa ne znam baš da li je to tako. Pa usporedive su plaće u javnom sektoru sa onima u realnom. Ne vidim da tu postoji nekakvih velikih zaostanaka. Gledajte, morate i druge stvari uzeti u obzir, recimo faktor sigurnosti. U prošle tri godine za Zavod za zapošljavanje je došlo 500 tisuća ljudi iz realnog sektora, a iz javnog 6. Znači tu imate na svakog čovjeka koji je dobio otkaz u javnom sektoru, imate 100 tisuća ljudi, znači grad veličine Osijeka, u privatnom sektoru koji je dobio otkaz. Dobivanje otkaza je jedna od tri najstresnije stvari poput recimo smrti u obitelji, rastave braka itd. Znači pola milijuna ljudi u Hrvatskoj je iskusilo tu nekakvu neugodu, od koje su ljudi koji rade u javnom sektoru potpuno zaštićeni. Tako da je to još jedan faktor o kojem treba, znači nisu samo plaće, nego i sigurnost radnog mjesta je jedna strana o kojoj se treba voditi računa, odgovorio je Huić.

Gospođo Šprem, tražite povećanje od 6%.

Naši izračuni jasno pokazuju da naše plaće u ovom momentu zaostaju 18,9%. Znači ono što smo mi u stvari tijekom pregovora željeli doći do toga da i Sindikati i Vlada RH krenu s istom metodologijom izračuna zaostajanja plaća te je i ministar Marić kao ministar financija jasno istaknuo da da, plaće u javnom sektoru zaostaju. Koliko je to, do zajedničke metodologije nismo mogli doći. No ono što mi govorimo sada o povećanju plaća prošle godine tri puta po 2% je, ne znam zašto je u Vladi RH nekakva demencija nastala pa se zaboravlja 2009. godina kada je tih 6% uskraćeno svim zaposlenicima javnih službi pa ne možemo govoriti o povećanju nego ustvari gledajući ako je netko 6% uzeo, a 6% je vraćeno tada ustvari ne mogu govoriti o povećanju plaća. Znači to je kriva terminologija. Ono što je osnov u ovoj godini je to da smo mi dogovorili da ćemo u svakoj godini pregovarati za osnovicu plaća za narednu godinu, ali i za postojeću godinu. Znači mi smo sada došli u fazu da za 2018. godinu nemamo rast osnovnice. Znači ono što je bilo očekivano kada smo sklapali temljeni Kolektivni ugovor da ćemo mi doista prije petog mjeseca u ovoj godini sjesti za stol i raspravljati o visini osnovice za plaće i za ovu godinu i za narednu godinu. Sve se to prebacilo na 2019. godinu i prema ekonomskim izračunima rast plaća u privredi je prosječno 5,8%. Toliko se očekuje i sljedeće godine. I bilo bi onda realno da upravo za toliko minimalno rastu plaće u javnom sektoru. Mi moramo znati da svi pokazatelji Državnog zavoda za statistiku govore da primjerice učitelji i sektor obrazovanja koji ja zastupam, imaju najveću stručnu spremu, a ustvari su najmanje plaćeni. Jel to logično u Republici Hrvatskoj? Jel logično da mi sada govorimo o ekonomskim smjernicama i da stojimo čvrsto iza toga da javnim službama treba dati ostatke ostataka, da točno otišle su 2 i pol milijarde na druge stvari, ali ustvari kada gledamo sustav zaposlenika mi moramo ustvari razmišljati kako zadržati kvalitetan kadar. A mi svaki dan govorimo o iseljavanju liječnika, nedostatku medicinskih sestara, deficitu učitelja. Pe jel stvarno situacija u Republici Hrvatskoj da je doista intencija da sve one u koje smo sustavno ulagali u njihovo obrazovanje tjeramo van. I to po mojem mišljenju, ne nije mobilnost u Europi, nego je to egzodus. I kada govorimo o brojkama trebamo razmišljati prvenstveno o brojkama koliko je naših mladih izašlo iz Republike Hrvatske upravo zbog te situacije. Ako Vlada RH misli da sa 150 kn može zadržati kvalitetnu radnu snagu u Republici Hrvatskoj, stvarno se gadno vara, rekla je Šprem.

Može li ih onda zadržati za duplo više, za 300 kuna?

Mislim da ustvari nije samo stvar u novcima nego i u podcjenjivanju svih zaposlenika u javnim službama. Znate kada razmišljamo o tome niti jednom se Vlada RH nije očitovala da niti liječnici, niti učitelji, niti medicinske sestre, niti zaposlenici u socijalnoj skrbi, kulturi nisu uhljebi. Nikada javno ne progovara i ne staje na stranu zaposlenika koji ustvari drže sektor. A kada razmišljamo i kada dođemo u situaciju da naši vlastiti roditelji su bolesni, tada itekako shvaćamo kolika je vrijednost liječnika. Kada naše dijete krene u prvi razred škole, tek tada znamo što je škola. Tako da ustvari zaposlenike u javnim službama ne treba promatrati kroz tu prizmu, mišljenja je Šprem.

Gospođo Ivanković, evo i na jučerašnjoj konferenciji za novinstvo čelnici sindikata su spominjali upravo to, nedovoljnu brigu Vlade oko javnih službi odnosno njezin maćehinski odnos.

Mislim da smo dokazali samim time što su plaće povećane prošle godine tri puta po 2%. Ja razumijem stav gospođe Šprem i ostalih sindikata da su te novce, to povećanje nešto što je ustvari zaostatak, ali činjenica je da je značajno povećan iznos koji se isplaćuje iz proračuna za njihove plaće. I kao što sam već spomenula Vlada je prvi puta prije dvije godine isplatila ta jednokratna materijalna prava koja su bila ugovorena, koja se dugo niz godina nisu isplaćivala. Pored ovih pregovora koje imamo za temeljni Kolektivni ugovor i paralelno za Kolektivni ugovor za državne službenike. U Kolektivnom ugovoru također stoji niz drugih materijalnih i nematerijalnih prava i paraleno se s tim u nekim Ministarstvima i povećao i koeficijent temeljem čega se izračunaju plaće. Vlada je dokazala u svojim postupcima u zadnje 2 godine da smatra da se plaće trebaju povećati, da ulažemo u naše javne službe i kao što je spomenuo gospodin, gospodarstvo da, napreduje, i mi paralelno s tim i povećavamo plaće ali zaostatke i male plaće koje su bile u javnim službama se ne mogu preko noći nadoknaditi. To se mora postepeno i mi smo zbog toga i otvoreni za razgovore i pregovore svake godine da o tome raspravljamo, rekla je Ivanković.

Prvo, nije mi jasno od kuda ova brojka od 5,8%. Imamo ovdje baš izvještaj, priopćenje Državnog zavoda za statistiku sa detaljnim kretanjima plaća - neto, bruto - od kolovoza su zadnji podaci u kojem jasno stoji da je realni rast plaća, znači neto plaće da su rasle 2%. Sada je pitanje opet te metodologije. Bilo bi dobro recimo da se država i sindikati dogovore barem o metodologiji da istim jezikom govore. Meni su uvijek ti rezultati čudni kada se rade ovako specifično, dakle van nekakvih službenih podataka Državnog zavoda za statistiku onda svatko izvuče neke svoje brojke pa se njima barata. Druga stvar koju bih htio reći - hrvatski javni sektor je jedan od najmanje kvalitetnih u Europskoj uniji. Znači mi imamo najskuplji i relativno najlošiji javni sektor. Bila su dva nedavna objavljena indeksa po kojima su izrazito nisko rangirani upravo po kvaliteti javnih službi. I na rezultatima pisateljstva nismo baš najbolji itd. Imamo još jedan dodatni paradoks da nam broj učitelja odnosno broj zaposlenih u sustavu obrazovanja dakle ne nužno učitelja, raste, dok nam broj djece pada. Recimo imate paradoks - imate 30.000 djece manje u sustavu, a broj učitelja, znači zaposlenih u sustavu raste. Meni taj paradoks, isto bi volio da mi možda netko pokuša objasniti. Dakle imamo s jedne strane zahtjev sindikata da se povećaju plaće ali nemamo diskusiju o kvaliteti rada, kvaliteti sustava obrazovanja itd. Ja bi volio te dvije stvari povezati pa reći ok, naravno da bi trebali nagraditi one najbolje itd., ali ajmo pričati malo i o tome što je output taj, rekao je Huić.

Dobro ali činjenica je i ovaj egzodus, posebno medicinskih sestara, liječnika pa čak i učitelja, nastavnika, posebno onih koji govore strani jezik.

Ali gledajte, ja vam kažem, brojke govore drugo, da postoji zapošljavanje. Znači da se stotine ljudi zapošljavaju upravo u sustavu obrazovanja. Dakle s jedne strane imate egzodus, al možda, ne znam, ali kažem, sustav zapošljava nove ljude. Tako da vi danas imate u Hrvatskoj jedan od najpovoljnijih odnosa broja učenika i profesora - 1:10 - bolje nego u Finskoj. Pa nismo mi baš tako bogati kao Finska. Ali to je posljedica toga nekakvog stihijskog zapošljavanja, objasnio je Huić.                                   

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!