Vranjičani skeptični oko sanacije Salonita, zahtijevaju točne informacije

Nema mira u Vranjicu. Iako se prostor bivše tvornice Salonit službeno vodi kao saniran, mještani upozoravaju da je opasan azbestni otpad i dalje posvuda.

Vreće pune opasnog azbestnog praha odvezene su iz Salonita prije dva desetljeća. Što je bilo poslije toga ne zna se jer su obveze Fonda za zaštitu okoliša tada prestale.  

- Znamo da je između firme Salonit d.d. i jedne privatne firme potpisan ugovor da se i ta unutrašnjost tvornice sanira, međutim ne znam da li je to napravljeno, u kojoj je to fazi, i zapravo nemamo informacije, tvrdi Mirko Budiša, zamjenik direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

Tko je nadzirao radove i jesu li inspekcije izlazile na teren pitali smo Državni inspektorat, ali odgovor još čekamo. Pitali su i mještani. 

- Na naše upite da dođu pogledati prostor, da vide kako to izgleda, dosad su svaki put odgovori da je tvornica sanirana. Međutim, sad zadnje se okrenulo, nema potvrde o sanaciji ni dekontaminaciji, naglasila je Marijana Grubić iz GI Mjesto koje hoće živjeti.

- Vjerojatno je trebalo, ako je bilo pritužbi, da su inspekcije trebale izaći, ali ja stvarno nemam informacija o tome, ustvrdio je Budiša.

Azbestnu prašinu Vranjičanin Miro Grubić udisao je u halama 41 godinu. Vlasnik tvornice pobjegao je u Hercegovinu i iznajmljuje golemi prostor brojnim tvrtkama. A azbest s poda, zidova i krovova - i dalje predstavlja opasnost.

- Tvornica nije sanirana, ovo je živi otrov, ovo graniči s ludilom. Ovoga gazdu koji je nedostupan hrvatskim vlastima, to je Jozo Ćurković, toga treba zatvoriti! Ovo sve treba u rasprodaju, prodat ljudima za novce i neka stavljaju u državnu kasu, poručio je Grubić, bivši radnik Salonita.

Mještani kažu da im je dosta laži.

- Salonit je otišao, ali je puno prašine i svega, svega ima unutra, naglasio je mještanin Ante Jurić.  

- Stravično. Ja sam zapravo ljuta. Mene to jako ljuti jer novac je išao, vodi se da je, a nije. Najviše me ljuti to da sve nas rade budalama, kazala je mještanka Željana Grgić.

Ne zna se točan broj oboljelih od azbestoze

Ne zna se ni točan broj oboljelih od azbestoze u Vranjicu i okolnim gradovima. 

- Imam azbestozu. Ja je nosim, možda je kvaliteta organizma, naprosto je mlade ljude, moje prijatelje, pomelo, rekao je Grubić.

- Mi smo slali upite na sve institucije, na NZJZ, HZZ, Ministarstvo zdravstva, međutim, očito se broj oboljelih krije, smatra Marijana Grubić.

Pa traže da se ovo jednom zauvijek riješi i da se ta tvornica, kao i ostale iza kojih je ostao opasan tehnološki otpad, hitno proglasi crnom točkom.

- Ovdje je cijela površina puna azbesta, hale su pune azbesta, dakle jedini način sanacije je proglašenje crnom točkom, ustvrdila je.

U Vranjicu se trenutačno sanira plaža ispod koje su tone azbesta, a sramotno je, kažu, da se još nije sanirao uzrok svih problema - tvornica - koja je mnoge obitelji zavila u crno. I još će.