Vrijeme iščekivanja Božića - prva je nedjelja adventa

Danas je prva nedjelja došašća ili adventa, što je u crkvenoj godini vrijeme priprave za Božić.

Mise zornice i adventski vijenac

Došašće počinje četiri nedjelje prije Božića, a završava 24. prosinca, na Badnjak. U vrijeme došašća služe se rane jutarnje sv. mise zornice, inače vrlo raširena pobožnost u sjevernim hrvatskim krajevima. One simboliziraju budnost kršćana u vrijeme priprave za Božić. Adventski vijenac simbol je borbe čovjeka protiv životnoga mraka. Ta je borba puna nade jer ukrašeni adventski vijenac označava pobjedu Krista Gospodina: Isusov križ i uskrsnuće.

Plete se od zimzelenih grančica tako da nema početka ni kraja što označuje vječnost. Bor i božikovina u vijencu simboliziraju besmrtnost, lovor označava pobjedu nad grijehom i patnjom, a cedar snagu i izlječenje od svih bolesti. Često je u vijencu i grančica ružmarina jer je ona prema legendi čuvala Djevicu Mariju na njezinom putu u Egipat.

Adventski vijenac čine dva temeljna simbola - krug i svijeće, odnosno svjetlo. U vijenac se umeću četiri svijeće koje označuju četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak.

Sijanje pšenice i božićni ophodi

Na sv. Barbaru, 4. prosinca, u hrvatskim krajevima je običaj sijanja pšenice. U nekim krajevima pšenica se sije na sv. Luciju. Običaj seže do starodrevnih kultova prizivanja dobre ljetine. Susjedi se posjećuju i procjenjuju čija je pšenica gušća, viša, bujnija i zelenija. Kada pšenica naraste, oko nje se veže vrpca od hrvatske trobojnice.

U Slavoniji su na sv. Barbaru počinjali božićni ophodi. Susjedi dolaze i govore: "Hvaljen Isus! Čestitam vam sv. Barbaru! Rodilo vam se, telilo se, ždrebilo se, prasilo se, janjilo se, macilo se i leglo se! Živi i zdravi bili!" Na što ukućani odgovaraju: "Živ i zdrav i ti bio!" Tada domaćin donese domaću slavonsku kobasicu da se počaste.

Sveti Nikola i Sveta Lucija

U vrijeme došašća slavi se i dan sv. Nikole (6. prosinca). Tada se darivaju djeca po uzoru na sv. Nikolu biskupa, koji je prema legendi noću potajno kroz prozor donosio darove siromašnima. Sv. Nikolu prate anđeli i Krampus ovisno o tome je li riječ o dobroj ili zločestoj djeci, koja od Krampusa dobivaju šibu, obično zlatne boje. Djeca čiste svoje čizmice i prije spavanja ih stavljaju na prozore, a ujutro, kada se probude, dočekaju ih čizmice pune poklona.

U nekim krajevima središnje Hrvatske ukućani se sakriju ispod prozora i zveckaju lancima plašeći djecu da prolazi Krampus i tako ih potiču da budu poslušna i dobra.

Brojni običaji diljem Hrvatske vezani su i uz dan sv. Lucije, 13. prosinca, poput onoga kada djevojke upisuju imena 11 momaka na papiriće, a jedan ostave praznim. Svaki dan vade jedan papirić i spale ga. Vjeruju da je ime koje posljednje ostane - ime momka za kojeg će se udati. Ako je posljednji papirić prazan, sljedeće se godine neće udati.

Na isti se dan darivaju djeca u Slavoniji i Dalmaciji. Dječaci obilaze kuće s dobrim željama kod Hrvata u Mađarskoj, a čestitari bačkih Bunjevaca zažele da kvočka čvrsto sjedi na jajima. Hrvati u okolici Sarajeva obilazili su kuće tražeći tko će im što dati. Obično su im darivali jaja, ponešto novca i sl.

Budući da je sv. Lucija zaštitnica očiju, na taj se dan štede oči pa se ne rade ručni radovi u okolici Zagreba, kod Hrvata u Bosni i bačkih Bunjevaca.

Badnjak - riba, fritule, fanjci, gibanice i badnjača

Ime Badnjaka povezano je s riječju "bdjeti" jer se na taj dan bdjelo čekajući Isusovo rođenje. Zbog običaja bilo je nužno osvijetliti prostorije svijećama, koje su postale i simboli novog života i nade. Izrađivale su se posebne svijeće, tzv. voštanice, a često su se povezivale tri svijeće hrvatskom trobojnicom. Običaj je i sjećanje na preminule ukućane te molitva za njih.

Na Badnjak su ukućani rano ustajali, a žene su pospremale dom, pravile božićni objed i nemrsnu hranu za večeru jer se na Badnjak posti. Muškarci su pak hranili stoku, koja je trebala biti spokojna zbog božićnih svetkovina, a također su pripremali drva za ogrjev i nabavljali hranu koju bi domaćice zatim pripravljale.

Obično su se blagovala jela od ribe, grah i med npr. med s češnjakom, riba na razne načine, brodet s palentom, a od kolača fritule, fanjci, gibanice i badnjača. Prije Badnje večere palila se svijeća i molila molitva. Jela su bila bez mesa, masti te posna.