Vršnjačko nasilje u porastu, scenarij iz beogradske škole može dogoditi bilo kada i bilo gdje

Zastrašujuća je poruka stručnjaka da se scenarij iz beogradske škole može dogoditi bilo kada i bilo gdje. Samo prošle godine, maloljetnici su u Hrvatskoj počinili gotovo dvije tisuće kaznenih djela, a vršnjačko nasilje je u porastu. Ipak, naglašavaju i da mnogo toga, i kao pojedinci i kao zajednica, možemo učiniti prije nego što se tragedija dogodi.

Za maloljetne počinitelje najstrašnijih zločina okolina često kaže da su bili tihi, povučeni, neproblematični.

- To je ona skupina koja je depresivna, tjeskobna, anksiozna. Lako ćemo za ove življe, njih primjetimo, ometaju, pa oni prije uđu u sustav ako im je neka pomoć potrebna, kaže Tomislav Franić, psihijatar, subspecijalist dječje i adolescentne psihijatrije u KBC-u Split.

Tihi dugo ostaju nevidljivi. Policija sve češće razgovara s inače uzornim učenicima.

- I dalje je trend da djeca čine najviše imovinska kaznena djela, ali zamjećuje se porast kaznenih djela spolne zlostave među vršnjacima, gdje ih je bilo preko 200-tinjak, rekla je Nikolina Grubišić Požar, voditeljica Odjela maloljetničke delinkvencije i kriminaliteta na štetu mladeži i obitelji.

I ta su kaznena djela sve brutalnija. Roditelji teško povjeruju da njihovo dijete vodi dvostruki život, a još teže preispituju vlastitu odgovornost.

- Moje dijete nije dobro jer mu škola ne valja. I to je često i u našem javnom prostoru. Ne valjaju doktori, ne valja škola, ne valja televizija. Ništa nam ne valja na ovom svijetu, a samo smo mi dobri, kaže Ante Bagarić, psihijatar i psihoterapeut, Klinika za psihijatriju Vrapče.

- Dogodi se da je nasilje postalo normalno. Da se oni između sebe vrijeđaju, stvaraju se grupice, izoliraju se. To su poruke mržnje, ističe Kristina Grgin Bublić, profesorica, Druga ekonomska škola u Zagrebu.

Uzroci su u pravilu dublji, pa policija kod takvih slučajeva širi istragu.

- Tada se ne zadovoljavamo samo s tim kaznenim djelom nego takozvano kriminalističko istraživanje usmjeravamo na cjelokupnu obitelj pa može proizaći odgovornost samih roditelja, naglašava Grubišić Požar.

No roditelji koji traže pomoć, ne mogu je dobiti na vrijeme. I privatni psiholozi imaju višemjesečne liste čekanja. Zato su se škole pretvorile u prvu liniju pomoći.

- Zraka nekog optimizma je da su odobrili zapošljavanje stručnih suradnika u školama. Nije bilo stručnjaka koji bi mogli preventivno raditi s djecom, kaže Hana Hrpka, predsjednica Plavog telefona.

- Društveno gledajući, mi smo ti koji su zakazali. Roditelji, društvo, kompletna okolina koja treba razmisliti što nam se događa i što možemo napraviti da se to ne događa, ističe psihijatar Franić. 

Za početak razgovarati. I javno i privatno. A u tom procesu najvažnija je bliskost i podrška. I to je najmanje što možemo učiniti jedni za druge.