Vukovarska bolnica simbol boli i patnje, ali i hrabrosti

U nezamislivim uvjetima, pod neprestanim granatiranjem, bez lijekova, opreme, struje i vode, liječnici i medicinsko osoblje spašavali su živote tijekom Domovinskog rata. Vukovarska bolnica bila je utočište i sklonište. I danas je simbol boli i patnje, ali i hrabrosti i humanosti.

U podrumima, danas tihim i praznim, pod bombama i granatama, često u potpunom mraku danonoćno su radili liječnici i sestre. Među njima i Zvezdana Pinjuh tada u drugom stanju.

- Pad Vukovara sam dočekala u sedmom mjesecu trudnoće, kaže Zvezdana Pinjuh, medicinska sestra.

Teško je danas, kaže, pronaći riječi i predočiti što su sve, zajedno s kolegama i ranjenicima, prolazili.

- Kada je nestalo struje imali smo pacijente na hodnicima, ispod stepenica gdje nije bilo svijetla smo radili s baterijom u jednoj ruci kako bi vidjeli što radimo, prisjeća se Mirjana Semenić-Rutko, spec. ginekologije i porodništva.

Među ranjenicima branitelji, još dječaci, žene, djeca, stari i nemoćni.

- Puno smo imali mladića koji su ležali u hodnicima, koji su nam umrli jako mladi... To nam je preteško, prestrašno, ali evo takvo je vrijeme bilo, kaže Vlatka Crnojevac, medicinska sestra.

Tijekom opsade grada u bolnici je zbrinuto više od 2500 ranjenika i civila, obavljeno 1000 većih operacija. I pritom se nije gledalo ni na što drugo, samo na ljudski život.

- Imali smo jednog mladog vojnika koji je došao iz okoline Niša. Saša se zvao više se ne sjećam. On je dobio svu potrebnu skrb kao i naši ranjenici što su dolazili sa ratišta, prisjeća se Smilja Petričević, medicinska sestra.

Liječnici i sestre ratne bolnice čuvaju uspomenu na poginule i stradale.

- Mislim da je to danas najveća zahvala svima onima koji su poginuli i koji su se borili i da je to za njih najveći spomenik kada možemo ovaj grad izgraditi da bude doista na vrhu, kaže Mirjana Semenić-Rutko. 

Jer Grad Heroj i njegova bolnica to svakako zaslužuju.