Zdravlje na čekanju

15.10.2020.

14:44

Autor: I.D./Nataša Kraljević Kolbas/Puls/HRT

default error photo
Zdravstveni je sustav pod pritiskom, posljedice se već osjećaju. Na ljudskom zdravlju, upozoravaju liječnici, tek će se osjetiti.
S porastom broja zaraženih od koronavirusa, počeli su se više puniti i bolnički kreveti. Zdravstveni je sustav pod pritiskom, posljedice se već osjećaju. Na ljudskom zdravlju, upozoravaju liječnici, tek će se osjetiti. Jer dok se bitka vodi protiv pandemije uzrokovane koronavirusom, usporeno je liječenje drugih bolesti, a još bi veći problem moglo predstavljati kasno dijagnosticiranje novih.

- Vi ne možete zamisliti koliko je nama Covid otežao rad. Koliko je otežao sestrama, liječnicima također. Imamo zbog Covida ispade osoblja. Pola ljudi radi koji bi inače radili, a održavamo zapravo gotovo potpuno identičan pogon od kraja lockdowna do sada, kazala je prof. dr. Maja Strozzi, kardiologinja KBC Zagreb.

- Sva sreća da ova tragedija koja se zove epidemija Covid-19 da je zapravo opteretila najviše zdravstveni sustav. Jer u Republici Hrvatskoj zdravstveni sustav je ponajbolji od svih resora, to mogu odgovorno tvrditi. Jer da je napala recimo hrvatsko pravosuđe - teško da bi itko preživio, poznavajući njihovu učinkovitost kad se uspoređuje s učinkovitošću zdravstvenog sustava u Hrvatskoj, kaže prof. dr. Darko Chudy, neurokirurg, predsjednik Nacionalnog vijeća za zdravstvo Republike Hrvatske.

Kemoterapija, koronavirus, potres

Tijekom lockdowna gospođa Ljiljana Pranjić prolazila je svoj peti ciklus kemoterapije. Od karcinoma dojke liječi se 20 godina.

- 25. veljače kada sam primila prvu kemoterapiju lagano sam već tonula u san od premedikacije kada smo čuli za prvi slučaj potvrđeni koronavirusa. Razlika u atmosferi kada smo došli ujutro i kada smo navečer izašli bila je nevjerojatna, kao da je u tom momentu pala jedna željezna zavjesa s treskom, mjere su se postrožile izuzetno. I tako da sam ja, svakome se teško boriti s kemoterapijom, od tog momenta ja sam paralelno morala jahati na dva ogromna vala - i na koroni i na kemoterapiji, kazala je gospođa Pranjić i dodala:

- Aktivna onkološka liječenja išla su bez problema, ja sam se osjećala zbrinuto, sigurno, u dobrim rukama, bez ičega. A onda se desio potres. 22. ožujka desio se potres i ja sam se kompletno raspala, psihološki teško se boriti s kemoterapijom, a onda još taj potres, pogotovo u starom dijelu grada, bio mi je jednostavno kap koja je prelila. Ja jednostavno nisam mogla vjerovati da meni odgađaju kemoterapiju samo za jedan dan.

Začarani krug - kako doći do lijekova, kako doći do uputnica

Nažalost, nemaju svi tako pozitivno iskustvo. Gospođa Ana Crnoja 13 je godina onkološki pacijent. Nekoliko posljednjih boluje od limfedema, bolesti limfe. Pod stalnim je liječničkim nadzorom i terapijama, obavlja pretrage. Ionako zahtjevno liječenje, koronakriza još je više zakomplicirala. Onkološko liječenje na Institutu za tumore teklo je prema planu, ali...

- Najviše me mučilo to što tijekom ljeta nisam uspjela doći do liječnice. Moja liječnica je bila na godišnjem odmoru, liječnica koja ju je mijenjala se, jednostavno se nitko nije javljao na telefon, maila nema. A da bi došli na pregled morate se naručiti preko telefona, a na telefon se ne javlja nitko i tu uđete u začarani krug. Doslovce - začarani krug - kako doći do lijekova, kako doći do uputnica, kaže gospođa Crnoja te dodaje:

- I onda kade dođete na red - imate temperaturu. Imate temperaturu jer ste stajali dva sata na suncu. Nisu to neke visoke temperature, ali opet vas ne prime. Koliko je to onkološkim bolesnicima pametno - mislim da baš i nije. Imunitet nam je već nagrizen, stajanje na suncu, na vjetru, nikako ne ide. Još je dobro dok je ovakvo vrijeme, što će biti kasnije - ja ne znam. Ljudi odustaju od pregleda, ljudi ne piju tablete za tlak, jer ne mogu dobiti doktora da bi dobili te lijekove.

Danas je teško reći koliko je bilo Covid žrtava bez Covida. Koliko nas nije obavilo preventivne preglede ili zbog straha od zaraze nismo reagirali na simptome bolesti. Ili smo pak zbog zastoja u javnom zdravstvu, pregledale plaćali u privatnom.

- Liječnik traži, ali ja pretragu ne mogu obaviti. A oni ne znaju na čemu sam dok ja pretragu ne obavim. I naravno da ja zbog straha za svoj život, proživjela sam pravi pakao, ću otići platiti. Magnet dojki je koštao 2200 kuna s kontrastom, UZV dojke je koštao 500 kuna, UZV štitnjače je bio 350 kuna. Mislim da je ova korona samo pogoršala stanje koje je i prije bilo strašno, kaže gospođa Crnoja.

"Odgoda aktivnih onkoloških bolesnika nije smjelo biti"

Kada su proljetos popustile mjere, zdravstvo se moralo reorganizirati. Da bi se smanjile liste čekanja, pretrage i kontrolni pregledi počeli su se obavljati i poslijepodne i vikendom.

- Što se tiče onkologije, liste čekanja, pravih lista čekanja nije smjelo biti. Pacijenti koji su bili u tijeku aktivnoga liječenja, su morali nastaviti svoje liječenje. Ono što smo mi morali, odnosno mogli prilagoditi su eventualno bile promjene nekakvih terapija koje su se mogle pretvoriti u peroralne oblike, znači u obliku tableta. I možda razrijediti, odnosno produžiti period između dvije aplikacije terapija. Međutim, pravih odgoda aktivnih onkoloških bolesnika nije smjelo biti, kaže dr. Martina Bašić-Koretić, specijalistica radioterapije i onkologije KBC Zagreb.

- U Covidu je kod nas problem recimo UZV srca bio, ali mi smo svakog pacijenta pregledali, njegove papire, njegovu povijest bolesti, njegove potrebe za UZV i stratificirali na one kojima to treba hitno i koji mogu čekati, koji zapravo idu na nekakav elektivni termin, kaže prof. dr. Maja Strozzi, kardiologinja KBC Zagreb te navodi primjer:

- Onkološki pacijent koji zbog kemoterapije treba UZV dobio ga je u roku od 14 dana, a recimo pacijent koji ima umjetni zalistak i gdje se radi UZV jedanput u 10 godina, sasvim je svejedno da li se napravi u devet godina ili 11 godina.

Preventivni pregledi, otkrivanje ranih karcinoma - sve je stalo

- Ono što jest problem kod onkologije je da su ljudi, odnosno stali su ovi preventivni programi i otkrivanje ranih karcinoma dojke, u jednom trenutku je zapravo stalo i sada se u ovom periodu manjeg intenziteta Covida moralo nastaviti i nadoknaditi, kaže dr. Martina Bašić-Koretić.

- Svi su nam podaci takvi, ako vi 2018. imate broj slučajeva toliko, 2019. toliko, onda odjedanput 2020. imate puno manje slučajeva - to nije, ne radi se o tome da smo mi sada odjednom puno zdraviji, nego su ljudi u autocenzuri, boje se, ne izazivaju vraga. Ja isto bih trebala ići na fizikalnu terapiju, neću izazivati vraga, malo me strah, držim se po strani i čekam. Problem ljudi s rakovima je taj što mi ne osjećamo da nas nešto boli, kada nas boli obično je prekasno, kaže gospođa Pranjić.

No bolnice koje primaju Covid pacijente i dalje rade ograničeno. Tijekom lockdowna KB Dubrava bila je zatvorena, a i danas prima manje pacijenata jer je dio liječnika i sestara usmjeren na rad s oboljelima od Covida-19. To znači da je na drugim odjelima manje operacija i zahtjevnih pretraga.

- Ne možeš organizirati posao tako da visoko sofisticirani kadrovi, koji se bave zahtjevnim operacijama, ne rade ništa kao što je bilo jedno vrijeme kada KB Dubrava uopće nije radila, što po meni zahtijeva jednu analizu - da li je do toga uopće trebalo doći. Ja smatram da nije trebalo doći. Bila bi velika greška da ponovno dođe do toga, da se KB Dubrava ostalim dijelom mora zatvoriti da bi se zbrinuli Covid-19 pozitivni pacijenti, kaže prof. dr. Darko Chudy.

- S istim ljudima vi zapravo skrbite o dvije populacije pacijenata od kojih je ova s Covidom posebno zahtjevna zbog prirode same infektivne bolesti. Tako je da su naravno broj pregleda i broj pretraga svakako manji jer to je specifičnost - ne samo naša, nego zapravo u cijelom svijetu. Međutim, mi onda tu ulažemo dodatne napore na način da probamo još dodatno selekcionirati pacijente, znači - prepoznati one pacijente kojima je potrebna žurnija skrb, kaže prof. dr. Ivica Grgurević, predstojnik Klinike za unutarnje bolesti KB Dubrava.

- Vi morate znati da ako se smanji operativni program, da se onda smanjila i mogućnost da se liječe i traumatizirani pacijenti. Za razliku od Covid bolesnika, traumatizirani pacijenti su vrlo mladi i ti kapaciteti su isto na neki način smanjeni. Nisu oni bitno smanjeni sada, u sadašnjoj situaciji, ali su ipak smanjeni i nažalost ako se epidemija počne razvijati u još većem obimu, onda se očekuje da će biti ugroženi i ti bolesnici, odnosno ozljeđenici, kaže prof. dr. Chudy.

Neki su liječnici i dalje teško dostupni?

Drugi je problem kako doći do liječnika kada se više ne može jednostavno pokucati na vrata ordinacije? Neke ordinacije obiteljske medicine otvorile su sve komunikacijske kanale - od telefona do e-pošte i društvenih mreža. Neki su liječnici i dalje teško dostupni.

- Moja sestra se javlja non stop na telefon, što mi je u neku ruku žao, jer moja sestra nije telefonist i nije administrator, po zanimanju je medicinska sestra i moja je velika i svesrdna pomoć tijekom pandemije Covid, kaže dr. Davorka Došen-Mrak, liječnica obiteljske medicine te dodaje:

- Mislim da je većina nas ipak uložila maksimalan napor, da smo ipak dostupni i da nije istina da se do nas teško dođe. Ako vi za posjetu obiteljskom liječniku čekate dan, dva, mislim da to nije puno jer se za pregled u SKZ-u kod bolničkih kolega čeka mjesecima. Znači, mi smo ipak daleko najdostupniji u sustavu.

No ova je kriza otvorila pitanje - može li se zdravstvo rasteretiti od prevelikog broja pretraga, administracije, nepotrebnog čekanja i dolazaka u bolnicu.

- Kod mene pacijent dolazi na dogovoreni termin, u točno određeno vrijeme. Ja prvenstveno poštujem vrijeme pacijenta, ali i svoje vrijeme, moja sestra izlazi van, provjeri da li je naručeni pacijent vani, pacijent ulazi, obavlja određenu uslugu i svi sretni i zadovoljni, kaže dr. Došen-Mrak.

S Covidom je u bolnicu ušao i red, više ne može svatko ulaziti gdje hoće

- Nama se s Covidom dogodilo nešto što je vrlo teško reći da je pozitivno. U Covidu nema ništa pozitivno. Ali se dogodilo da je u bolnicu ušao red - što znači da ne može svatko ulaziti svuda gdje hoće, da ljudi ulaze u sobe bez kontrole, da se ikome jave. Stvara se jedan veliki kaos, što je sada s ovom organizacijom rada za vrijeme Covida bitno poboljšano. Ja znam da pacijentima to katkada može stvarati problem, ali ljudi se moraju naučiti da moraju kontaktirati mailom, da moraju na drugi način uspostavljati kontakte, kaže prof. dr. Maja Strozzi.

- Telefonska konzultacija isto zahtijeva vrijeme, predanost, pogledati, razgovarati, pogledati nalaze.  To nije nešto 'dobar dan - doviđenja'. Aka se čujemo, onda se čujemo s konkretnim tegobama i konkretnim odgovorima i konkretnim mjerama. Ali, mislim da je bolji izravni kontakt, sigurno je bolji, kaže dr. Bašić-Koretić.

- Svako zlo ima nešto i za dobro, ja mislim da nam je ova epidemiološka situacija pokazala i možda će nam biti jedan smjerokaz za budućnost da bi trebalo organizirati sustav na način da se što više pacijenata obrađuje na primarnoj razini. Nešto od toga je već započeto s projektima dnevnih bolnica gdje zapravo pacijenti u svojim sredinama mogu imati i specijalistički pregled i da u bolnice doista dolaze samo pacijenti koji doista trebaju bolničku skrb, kaže dr. Grgurević.

Neodgovorni pacijenti

A nekad smo i mi pacijenti neodgovorni. Kao da nismo svjesni da zdravstvo nije besplatno.

- Evo ja sam jučer imala ambulantu s 15 bolesnika, pet nije došlo. Bez da su se odjavili, kaže prof. dr. Maja Strozzi.

- Primjerice prošlu subotu sam ja došao tu odrađivati programe kolonoskopija i zapravo od onog broja predviđenog koliko se ljudi trebalo javiti i doći na te kolonoskopije - došlo ih je samo pola. Nažalost, iako  su svi ti ljudi pozvani, iako su potvrdili da će doći, na kraju se pola od njih nije pojavilo, kaže dr. Grgurević.

- Morate znati da svaki pacijent koji dođe s minimalnom sumnjom ili uopće bilo koji novi pacijent mora biti izoliran. Tester se mora za svaki ulazak u sobu obući od glave do pete. Zdravstveni sustav pati zbog ogromne količine novca koji se troši na Covid testiranja. Znači ljudi moraju malo razmisliti i o tome da se radi maksimalno koliko se može i da to neće izazvati neke velike, za individualno ljudsko zdravlje ovdje u Hrvatskoj neki veliki stres. Ja barem imam takav dojam, a za kardiologiju sam gotovo sigurna, zaključuje prof. dr. Maja Strozzi.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram, TikTok i YouTube!