Žrtve seksualnog nasilja i dalje teško ostvaruju svoja prava

Iako je prošlo jedanaest godina od donošenja Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu, podaci s okruglog stola o ostvarivanju njihovih prava, pokazuju da sustav i dalje zapinje tamo gdje je najpotrebniji. Od procijenjenih i do dvije i pol tisuće žrtava, status žrtve seksualnog nasilja u Domovinskom do danas je zatražilo tek 318 osoba. A 227 taj je status i dobilo.

I 3 i pol desetljeća od pada Vukovara i kalvarije koja je slijedila, žrtve s tog područja teško progovaraju o seksualnom nasilju koje su prošle.  

Nedovoljna informiranost, nedostatak institucionalne podrške i senzibiliziranosti, dugotrajni postupci te nedostupnost počinitelja samo su neki od problema, rečeno je na skupu u organizaciji Centra ROSA.

Nela Pamuković iz Centra ROSA rekla je da je pri dodnošenju Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu procijenjeno da ima oko dvije tisuće potencijalnih žrtava, ali da je znatno manje onih kojima je priznat status.

Upozorila je i da se mjesečne naknade nisu mijenjale od donošenja zakona, kao i da neke od žena žrtava rata, desetljećima nakon toga, tek doznaju za mogućnost podnošenja zahtjeva što je potkrijepila podatkom da im se, nakon ovogodišnje radijske kampanje, javilo sedam novih žena.

Pamuković je stoga istaknula potrebu senzibilnijeg pristupa institucija, kao i uređenja prava djece rođene kao posljedica ratnog seksualnog nasilja.

- Važno je da svaka osoba koja se na to odluči zapravo naiđe na razumijevanje i dobije jasne informacije i podršku bez dodatnog osjećaja srama, straha ili zapravo nepovjerenja, istaknula je Mirjana Mizdrak Mišanović, Udruga žena Vukovar.

Traumatizirane i preplašene, mnoge žrtve i ne znaju da postoji zakon koji regulira njihov status, u udruzi Rosa zaključuju - nema informiranja, nema vidiljivih kampanja, što smatraju potrebnim.

- Mi smatramo da je potrebno još poraditi na senzibilizaciji cijelog sustava, znači ne samo informiranju, nego senzibilizaciji cijelog sustava. Da se na prikladan način te žene, a ima i muškaraca, ohrabre da podnesu zahtjev, jer većina njih boji se osude okoline, rekla je Nela Pamuković, koordinatorica Centra za žene žrtve rata – ROSA, Zagreb. 

Nedostatak informacija tek je prva prepreka. One žrtve koje skupe hrabrost i zatraže svoja prava, pred nadležnim ministarstvom, tvrde, često nailaze na administrativni zid. 

- Ako žrtvin iskaz u upravnom postupku bude proglašen nedovoljno detaljnim ili uvjerljivim, onda mi u upravnom sporu moramo zapravo predlagati vještačenje, na okolnost kapacitiranosti za davanje vjerodostojnog iskaza, što je nešto od čega inače zaziremo zbog opasnosti od dodatne traumatizacije. Ali smo u poziciji naprosto da moramo kako bi žena dokazala svoje tvrdnje i dobila pravo na status, rekla je Marija Ana Brnčić, odvjetnica.

Profesorica s Pravnog fakulteta Maja Munivrana upozorila je i na niske kazne i dugogodišnje zanemarivanje seksualnog nasilja kao ratnog zločina, posebno problematizirajući smanjenje minimalne kazne za silovanje kao ratni zločin s pet na tri godine.

Takvo prisiljavanje na ponovno proživljavanje užasa otvara stare, desetljećima potisnute rane.

- Neka postupanja i neki zahtjevi nisu nešto što uzima u obzir njihovu retraumatizaciju, odnosno da nisu baš u skladu sa ovim što mi zovemo skrb temeljena na znanjima u traumi i jako puno unutar tih postupaka stvari se može preskočiti ili se može napraviti na drugačiji način kako bi taj postupak za njih bio što manje bolan, kaže Anita Lauri Korajlija, psihologinja.

Istaknula je pak važnost pristupa koji uvažava traumu i pravo na osobu od povjerenja, a psihologinja Marijana Senjak istaknula je da je "nedovoljno prepoznat" položaj djece rođene kao posljedica ratnog silovanja. 

Sutkinja Visokog kaznenog suda Ljiljana Stipišić podsjetila je da je Vrhovni sud 2019. silovanje izričito prepoznao kao ratni zločin, ali i da je položaj žrtve u postupcima često zanemaren. Sutkinja Upravnog suda u Zagrebu Tamara Bogdanović navela je da je pred tim sudom vođeno dvadesetak predmeta, a među njima je bio i slučaj muškarca koji je preživio nasilje te upozorila na teškoće u pronalaženju vještaka.

Predstavnik DORH-a Miroslav Dasović iznio je podatke o 246 žrtava obuhvaćenih predmetima te 11 pravomoćnih i 40 nepravomoćnih odluka te istaknuo nedostupnost počinitelja kao jedan od najvećih problema.

Kako su naveli iz ROSE, od pet pozvanih ministarstava odazvali su se predstavnici Ministarstva pravosuđa i Ministarstva vanjskih i europskih poslova, ali ne i oni iz ministarstva hrvatskih branitelja, zdravstva i rada.

ROSA će zaključke i preporuke s okruglog stola uputiti nadležnim ministarstvima i institucijama radi unapređenja provedbe Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu, stoji u priopćenju.

Žrtve seksualnog nasilja zaslužuju i materijalno dostojanstvo. Udruge zahtijevaju da se njihova mjesečna naknada koja trenutačno iznosi 322 eura hitno poveća i uskladi s naknadom koju dobivaju civilne žrtve, a koja je stotinjak eura viša.