Zvonko Horvat, poduzetnik vedra duha i nakon životne tragedije

Da je nakon pada važno podići se i nastaviti život, pokazuje iduća priča. Zvonko Horvat (33) iz Podgorja, pri branju kukuruza prije četiri godine zahvatio je desnu ruku i obje noge. Ali nije posustao. Uspješno vodi vlastitu automehaničarsku radionicu i vučnu službu u kojoj zapošljava pet osoba. 

Ni nakon životne tragedije poduzetnik Zvonko Horvat nije se predao. Naprotiv, nakon oporavka nastavio je s radom u vlastitoj automehaničarskoj radionici u virovitičkom prigradskom naselju Podgorju. 

- Radionu sam napravio šest mjeseci prije nego sam nastradao. Teško mi je bilo dati je nekome u najam, da netko drugi radi što sam ja teško stekao i zaradio. Odlučio sam nastaviti. Podržali su me svi, grad, moji roditelji moji, a najviše supruga, kazao je Zvonko Horvat iz Podgorja. 

Nedavno je odlučio proširiti poslovanje pa se prijavio na natječaj za zapošljavanje osoba s invaliditetom koji je raspisao Zavod za zapošljavanje. Ondje je dobio 600.000 kuna. Novac je uložio u proširenje i opremanje radionice novom opremom za pripremu vozila uoči tehničkog pregleda. Zaposlio je i pet djelatnika od kojih su tri osobe s invaliditetom.

- On je dalje nastavio svoju poslovnu aktivnost, nije stao. Čak se javio na dva-tri projekta i na njima prošao. Grad mu je zajedno s agencijama pomogao da to napiše. Potom je on novac uložio u posao i zaposlio ljude, kazao je Ivica Kirin, gradonačelnik Virovitice. 

Posla ne manjka, a i radno je ozračje, kažu, poticajno. Franjo Đuračić rekao je kako od njega nitko ne traži da radi nešto što smatra da ne može. Ivan Rakas iz Velikih Zdenaca objašnjava kako je ondje atmosfera „kao da si doma” te da se svi slažu, a da Zvonko za sve ima puno razumijevanja.

- Ovako imam zanimaciju. Tu je narudžba dijelova, dogovor poslova, davanje savjeta dečkima. Imam svoj skuterić, odem s njim u grad. Snašao sam se kako mogu. Od života iskorištavam najbolje što se može iskoristiti, odnosno od onoga što je ostalo, rekao je Zvonko Horvat.

Svojim vedrim duhom svakodnevno dokazuje da unatoč tjelesnom nedostatku ništa u životu nije nemoguće, a svojim marljivim radom na ponos je cijeloj zajednici.