I dalje svjedokinja povijesti: Prve izložbe u koprivničkoj sinagogi

Od mjesta molitve, preko desetljeća propadanja, do jednog od najljepših kulturnih prostora u Hrvatskoj. Koprivnička sinagoga nakon završetka cjelovite obnove, koja je trajala više od dvadeset godina započinje novi život, kao mjesto koje će spajati baštinu, umjetnost i budućnost grada. Povijesna je građevina zasjala u novom ruhu i postala "Kulturni centar primarijus doktor Krešimir Švarc". A među prvim kulturnim događajima je izložba dosad neizlaganih radova akademskog slikara Duška Šibla. Izložba "Artikulacije figure i amplituda identiteta" u gradskoj Galeriji otvorena je do 30. kolovoza. Kako je bilo na otvorenju pogledajte u ovotjednoj Prizmi.

Više od stoljeća i pol svjedokinja je koprivničke povijesti. Preživjela je ratove, promjene država, desetljeća propadanja i gotovo nestala s karte grada. Danas obnovljena koprivnička sinagoga otvara novo poglavlje - kao reprezentativan kulturni prostor. Izgrađena je krajem 19. stoljeća za brojnu i uglednu židovsku zajednicu.

- Prva zgrada koprivničke sinagoge građena je između 1890-1892. godine. Kada je građena zgrada kao historicistički objekt brojne židovske zajednice tada u Koprivnici koja je brojila 200 duša, da bi 1930. godine u rujnu Koprivničanac Slavko Lowi, veliki hrvatski arhitekt moderne, purificirao, izbrisao historicistički povijesno umjetnički prvi sloj i pretvorio je u sinagogu u takvu kakvu smo gledali do prije godinu, dvije, rekao je Dražen Ernečić, povjesničar umjetnosti.

Nakon Drugog svjetskog rata izgubila je vjersku namjenu, potom je u njoj neko vrijeme bio i tvornički pogon, a onda je godinama čekala napuštena. Upravo zato današnja obnova ima još veću vrijednost. Nije spašena samo zgrada, nego i dio identiteta grada.

- Sretni smo da je koprivnička sinagoga koja je prošla ružne priče, teške priče, koja je jedna od tri sinagoge u Hrvatskoj koja je nakon NDH ostala, bilo ih je preko sto i koja je eto doživjela sjajnu revitalizaciju obnavljanje i stavljanje u funkciju Koprivničancima, da imaju odličan prostor u kome se mogu odvijati svakakve kulture priče, koncerti, izložbe, istaknula je Sanja Švarc-Janjanin, predsjednica Židovske općine Koprivnica.

U fazama je sinagoga obnavljana gotovo dva desetljeća, a onda su europski fondovi i više novca omogućili veći zamah. Projekt vrijedan 2 milijuna i 300 tisuća eura omogućio je ojačanja zgrade, uređenje pročelja i unutarnjeg prostora.

- Prvenstveno je sinagoga dana na upravljanje umjetičkoj školi F. Pintarić koja se nalazi u neposrednoj blizini, i koja je dogradnjama toaletnog prostora, garderoba, mi smo vidjeli prostor za produkcije umjetničkih škola, ali da bude sam centar otvoren udrugama umjetnicima i da bude mjesto gdje možemo vidjeti izložbe, koncerte, navodi Ksenija Ostriž, zamjenica gradonačelnika Koprivnice.

Nastojalo se očuvati autentičnost jednog od najvrednijih spomenika židovske baštine u Hrvatskoj, ali ga istodobno prilagoditi potrebama suvremenog kulturnog života. Povijest koprivničke sinagoge neraskidivo je povezana s ljudima koji su gradili Koprivnicu. Njezini su članovi krajem 19. i početkom 20. stoljeća bili uspješni trgovci, industrijalci, obrtnici, liječnici i odvjetnici koji su znatno pridonosili gospodarskom, kulturnom i društvenom razvoju grada. Holokaust je gotovo u potpunosti ugasio tu zajednicu, no obnovljena sinagoga danas čuva uspomenu na njihov doprinos i mjesto koje su imali u povijesti Koprivnice. Primarijus doktor Krešimir Švarc, po kojemu je kulturni centar dobio ime, bio je jedan od tih uvaženih građana.

- Kad će se na to mjesto dolaziti onda će se reći idemo u koprivničku sinagogu pa će i na taj način memorija i sjećanje na sve one koji su gradili, na židovsku zajednicu nekada uvijek na neki način dotaknuta, dodaje  Švarc-Janjanin.

Od mjesta molitve do mjesta susreta ljudi, umjetnosti i kulture - koprivnička sinagoga danas ponovno okuplja zajednicu. I upravo je to možda njezina najveća obnova: ponovno je postala prostor života. Od simbola jedne zajednice do zajedničke baštine svih građana, sinagoga je nakon desetljeća tišine ponovno dobila glas. Glas koji će ubuduće pripadati glazbi, izložbama, kazalištu i sjećanju na povijest koju vrijedi čuvati.