Gdje god ih život odvede, Ukrajinci čuvaju jezik i običaje

Jedan je najvažnijih projekata Ukrajinske zajednice u Hrvatskoj je učenje ukrajinskog jezika. U vrijeme kada njihovom domovinom i dalje bjesni rat, a brojni Ukrajinci žive daleko od svoje zemlje osvijetliti etničko podrijetlo te očuvati kulturu, jezik i običaje ima posebnu težinu.

Rat je u Hrvatsku doveo tisuće ukrajinskih obitelji. Djeca su ovdje krenula u školu, naučila hrvatski jezik i stekla nove prijatelje. No i u novom životu mnogi nastoje sačuvati ono što su ponijeli iz svojeg rodnog kraja.

- Jako mi je važno, zato što sam pobjegao iz Ukrajine već od 5 godina i nisam ništa stigao zapamtit. Došli smo zbog toga što je počeo rat, a mama se jako brinula imao sam samo 5 godina i onda smo došli u Slavonski brod imali smo samo jedan izbor, rekao je Maxim, Zaporižja.

- Ovdje sam prvi put i jako mi je lijepo. Težak mi je hrvatski jezik jer idem u prvi razred pa mi je drago što sam ovdje i što sa svojim vršnjacima razgovaram na materinskom jeziku, ali nedostaje mi Ukrajina, želim se vratiti, kaže Vadim Ivano-Frankivsk.

Između doma koji su izgubili i novog života koji grade, trude se učiti i prilagoditi.

- Ne patim, sjećam se Ukrajine, meni je ondje bilo dobro. I ovdje nam je dobro, prihvatili su nas i zaštitili. Sviđa mi se i jezik. Kada sam došla ovamo, bilo mi je 9 godina, ondje sam bila mala, a ovdje odrastam, istaknula je Vitalina.

Za neke od njih Ukrajina nije zemlja iz koje su morali otići, nego nasljeđe koje čuvaju obiteljskim pričama. Danas ponovno upoznaju jezik i običaje svojih predaka.

- Prabaka mi je Ukrajinka. Ovo mi je već 5. godina u ljetnoj školi jako mi se sviđa doći ću i iduće godine dok budem mogla dolazit ću i stalno bit ovdje i sviđa mi se sve, rekla je Marta.

- Zato što je moja prabaka Ukrajinka i to volim. Naučila sam recitirat, pjevat i plesat, ističe Tia, Slavonski Brod.

Jer neke se priče i tradicije ne prenose knjigama, nego pjesmom i pokretom.

- Glazba i ples su vječni, oni ne umiru. Djecu učim ukrajinski narodni ples, želimo pokazati naše običaje, kulturu i ljubav prema slobodi, kaže Mazy Oma Hanibna, koreografkinja.

Ukrajinska ljetna škola održava se već desetljećima. Svake godine okupi više od stotinu djece iz različitih krajeva Hrvatske. Uče jezik, povijest, običaje. Sve ono što jedan narod čini prepoznatljivim.

- Kako je rat taj nesretni u Ukrajini znači ove 4 godine sad trenutačno je u Hrvatskoj negdje oko 3000 Ukrajinaca. Mnogi koji su došli iz Ukrajine oni su u tim svojim županijama, rajonima govorili pretežno ruski i sad je ovo za njih jedan novi jezik njihov materinji jezik je novi jezik, rekao je Vlado Karešin, organizator Ljetne škole ukrajinskog jezika i kulture.

- Jako važno zato što u biti identitet drži se na izučavanju jezika. Ukrajinska pjesma koja je jako melodična daje njima i snagu i interes, a Ukrajincima koji su ovdje daje mogućnost sačuvati svoj jezik, navodi Tetyana Kochnyeva Ramač, stručna voditeljica Ljetne škole ukrajinskog jezika i kulture.

Domovina se ne nosi u kovčegu, nego u jeziku, pjesmi i sjećanjima. Ova djeca pokazuju da se ono što pripada jednom narodu može sačuvati gdje god te život odvede. A oni se nadaju da će ih odvesti rodnom kraju.