Soundtrack nježnih godina

Protekla dva dana snimanja ostaju mi duboko urezana u srce – ne samo zbog kamera, kadriranja i svjetla, već zbog osjećaja. Osjećaja da sam viđena, prihvaćena i saslušana. Hvala divnoj HRT ekipi iz Zagreba na dolasku, vremenu, otvorenosti i nevjerojatnoj profesionalnosti.

Tako nam je napisala Kristina Ogrinec. Djevojka iz podravskog mjesta Reka koju smo imali zadovoljstvo snimati u njezinom tv – portretu za Manjinski mozaik. Ova manjinska komponenta zapravo je bonus track ovog soundtracka njezinog života jer Kristina i bez svojeg slovenskog podrijetla zavrjeđuje svaku sekundu televizijskog prostora i svu pažnju gledatelja.

Slikarica. Apsolutno. Prirodoljubiteljica i obožavateljica životinja. Naravno. Plesačica i riječna plivačica. Dakako. Sve je to. I u svemu uživa. Nema još 30, a poglavlja života ispunila je neprekidnim učenjem, igrom, maštanjem i putovanjima. Što onima imaginarnima u mislima, to onim stvarnima u kojima obično kampira u šatoru negdje na planini ili u šumi.

Izdvojiti samo neki element njezinog postojanja nemoguće je, a i ne bi bilo pošteno. Zna to Kristina koja je vrlo dirljivo sabrala dane snimanja u posvetu i nama i vremenu u kojem se biser poput nje sve teže pronalazi.

BITI I POSTOJATI

Prvi dan snimali smo u kući moje majke – vratili smo se u djetinjstvo, crtale smo zajedno, bile sa životinjama koje su dio našeg svakodnevnog ritma i ljubavi. U mojoj kući nastavili smo snimanje uz platno, boje i ono što me pokreće iznutra – slikanje. Taj trenutak bio je više od umjetnosti, bio je čisto postojanje. Drugi dan bio je posvećen drvetu, svili i rijeci – snimali smo kako rezbarim žlice, ples na svili na Šoderici i povezanost s prirodom na obalama Drave. Završili smo dan uz wok u Rezanaca gdje trenutno radim – mjesto koje također nosi djelić mene.

Djelić po djelić Kristina i dalje slaže mozaik svojih mladih godina. Godina u kojima su ona i sestra bile majčin izlaz u svijet mašte koji ih je nadahnjivao i u kojem su odrastale spajajući stvarnost i fikciju.

Majka Andreja je vrhunska minijaturistica, vlada vještinom ukrašavanja jaja svih veličina i prepoznata je diljem svijeta. Kristina je i dalje raspršena na slikarstvo, drvodjelstvo, ples, kulinarstvo. 

Majka joj ima farmu životinja koje su sve redom Kristinine prijateljice i prijatelji. Magarica Puli, ovce, koze, krave, mačke i psi... broja im se ne zna. Svakoj daje zagrljaj i pažnju dobivajući zauzvrat toplinu u duši. Ono što najviše cijeni je sloboda. A nju ti, kaže Kristina, daje samo priroda i sve što u njoj živi.

I zato nas je odvela u blizinu sela Reka, na obale Drave u srcu Podravine. Tamo gdje nalazi mir. Tamo gdje je izgradila utočište. Lječilište. Maštalište. Sve njezino tamo je. U srcu prirode. Gdje je iz srca napisala i zahvalu koja će reći više o njoj nego o nama. Ali i nas će grijati jednako toplo i podsjećati da sve lijepo počinje od nas samih. I onoga što pružamo svojoj duši.

Hvala svakome od vas – na pažnji, toplini i autentičnosti. Biti ispred kamere s takvom ekipom nije bilo nimalo teško – bilo je čarobno. Vjerujem da smo zajedno stvorili priču koja nosi dušu, korijene i krila. 

Vi ne radite samo reportaže, vi radite doživljaje. I da, sve to ljudi osjete – jer vi dolazite kao ljudi, a ne samo kao "ekipa s kamerom". 🙏😊

Hvala vam još jednom kaj ste došli, kaj ste me vidjeli i čuli. Da ste mi dali prostor da budem to što jesam. I sto posto, imate predivan posao… ali zato kaj ste super ljudi. 

Vidimo se opet, ja se nadam!!

I mi se nadamo, Kristina. I mi.