Barić: Približavamo se zamrzavanju sukoba Rusije i Ukrajine

Unatoč povremenim pregovorima i diplomatskim inicijativama, zahtjevi Rusije i Ukrajine danas su veći nego na početku sukoba, a vojna situacija sve više poprima obilježja rata iscrpljivanja. O aktualnom stanju na bojištu, moralu stanovništva i izgledima za mir govorilo se u emisiji U mreži Prvog.

Život u Kijevu je teži, a kakav je moral?

Profesor Maksim Kamenjecki opisao je svakodnevicu u Kijevu kao iznimno tešku, čak i težu nego na početku agresije. Naglasio je da nisu pogođene samo elektroenergetske mreže, nego i sustavi grijanja i opskrbe toplom vodom, što se posebno osjetilo tijekom zime s temperaturama ispod minus 20 stupnjeva.

– Život je težak i ostaje težak. Toplije vrijeme sada malo olakšava situaciju, ali infrastruktura je ozbiljno oštećena. Osobno sam već zaboravio kada sam zadnji put prao ruke toplom vodom, rekao je.

Govoreći o moralu, Kamenjecki je istaknuo da na to pitanje ne postoji jednoznačan odgovor.

– U Ukrajini je ostalo oko 20 milijuna ljudi i svatko ima vlastiti odgovor. Postoje teški i tragični trenuci, ali i trenuci nade, ponosa i radosti zbog uspjeha. Ukrajinci su sposobni nastaviti borbu za svoju državu, ali ne mogu govoriti u ime svih, poručio je.

Bandov: Moskva želi Ukrajinu kao vazalnu državu

Profesor Goran Bandov ocijenio je da je narativ o 'denacifikaciji' od početka bio politički alat, a ne stvarni razlog rata.

– Ukrajina se na Zapadu nikada nije doživljavala kao pronacistička država. Taj je narativ poslužio Rusiji kako bi osigurala potporu za agresiju i otvorila prostor za pregovore pod vlastitim uvjetima, rekao je.

Dodao je da su već u prvim pregovorima 2022. jasno postavljeni ruski zahtjevi, no danas su oni još veći, što pokazuje da se strane nisu približile kompromisu.

Bandov je istaknuo da se pitanje neutralnosti Ukrajine ponovno vraća u fokus, iako ulazak u NATO nikada nije bio jasno definiran ni vremenski određen.

– Rusija je koristila strah od NATO-a kao jedan od izgovora, iako se pokazalo da ulazak drugih susjednih država, poput Finske, nije izazvao stvarnu reakciju Moskve. Pravi cilj bio je pretvoriti Ukrajinu u vazalnu državu, slično Bjelorusiji, ocijenio je.

Europa preuzima teret, zamrzavanje sukoba sve izglednije

Vojni analitičar Robert Barić naglasio je da je rat ušao u fazu iscrpljivanja, bez velikih teritorijalnih pomaka.

– Od siječnja 2024. Rusija je osvojila oko 1,7 posto ukrajinskog teritorija, uz ogromne gubitke. Bojište je uglavnom statično, a nijedna strana nema snage za odlučujući proboj, rekao je.

Prema Bariću, Rusija pokušava kroz pregovore i informacijske operacije nametnuti vlastitu percepciju stvarnosti, koristeći koncept refleksivne kontrole – utjecaja na odluke protivnika tako da djeluje protiv vlastitih interesa.

Barić je upozorio da je nakon smanjenja američke pomoći sav teret potpore Ukrajini pao na Europu, dok Moskva i dalje računa na iscrpljivanje ukrajinske volje i europske potpore.

– Ruski ciljevi ostaju isti: nova europska sigurnosna arhitektura u kojoj bi NATO bio marginaliziran, povratak ruskog utjecaja u srednju i istočnu Europu te ukidanje sankcija, rekao je.

Zaključio je da nijedna strana trenutačno ne može ostvariti potpunu pobjedu te da se sukob postupno približava scenariju zamrzavanja, bez jasnog političkog rješenja.

Kamenjecki: Poznajemo Rusiju, bez sigurnosnih jamstava nema mira

Profesor Maksim Kamenjecki ocijenio je da od mirovnih pregovora pod vodstvom američke administracije ne očekuje rješenja za ključna politička pitanja, ali upozorava da se ne može reći kako su potpuno bez rezultata.

Ističe da je određen napredak postignut u tehničkim, ali za Ukrajinu iznimno važnim pitanjima, poput razmjene ratnih zarobljenika te razgovora o kontroli eventualnog prekida vatre i situaciji nakon političke odluke o zaustavljanju sukoba.

– O tim pitanjima je bilo stvarnog pomaka, no glavno pitanje teritorija ostaje potpuno neriješeno. Ukrajina neće napuštati ni predavati svoj teritorij Rusiji, poručio je.

Posebno problematičnim smatra pitanje sigurnosnih jamstava. Prema njegovim riječima, SAD inzistira na tome da se prvo potpiše mirovni sporazum, a tek potom razgovara o jamstvima sigurnosti, što u Kijevu izaziva duboki skepticizam.

– Mi poznajemo Rusiju. Ako Ukrajina sada prestane ratovati bez čvrstih jamstava, rat će se nastaviti drugim sredstvima – kroz hibridne pritiske, jezik, crkvu i politički utjecaj. Sigurnosna jamstva u ovim uvjetima nisu realna jer bi njihov jamac morao biti spreman ratovati s Rusijom, a to trenutačno nitko nije, upozorio je Kamenjecki, zaključivši da to ne ostavlja puno prostora za optimizam oko završetka rata.

Bandov: Sankcije djeluju, ali Rusija se prilagodila

Profesor Goran Bandov osvrnuo se na sastanak ministara vanjskih poslova Europske unije u Bruxellesu, na kojem nije postignut dogovor o 20. paketu sankcija Rusiji, ponajprije zbog protivljenja Mađarske.

– Sankcije definitivno djeluju. Rusija je danas jedna od najsankcioniranijih država u povijesti, rekao je Bandov, ali je upozorio da se Moskva u međuvremenu uspješno prilagodila.

Prema njegovoj ocjeni, Rusija je gospodarstvo prebacila u ratni režim, razvila „sive flote“ i otvorila snažne izvozne kanale prema Kini i Indiji, čime je ublažila učinke zapadnih mjera.

Bandov smatra da aktualna blokada sankcija ponajprije ima veze s unutarnjopolitičkom situacijom u Mađarskoj i predstojećim izborima.

– Premijer Orban želi se predstaviti kao zaštitnik mađarskih interesa, a Ukrajina mu je u tom kontekstu prikladan politički protivnik. To je prije svega unutarnje političko pitanje, a ne stvarni zaokret u politici EU prema Ukrajini, rekao je.

Naglasio je da dosadašnje jedinstvo Unije nije ozbiljno dovedeno u pitanje, podsjetivši da je upravo zbog toga EU već došla do 20. kruga sankcija te da financijska i politička potpora Ukrajini ostaje snažna, osobito među državama koje imaju povijesno iskustvo s ruskim utjecajem.

Barić: Protuzračna obrana najveći je problem Ukrajine

Vojni analitičar Robert Barić upozorio je da je trenutačno najveći problem Ukrajine nedostatak protuzračne obrane, što dodatno otežava obranu od sve intenzivnijih ruskih napada.

– Ruska taktika temelji se na masovnim napadima besposadnim letjelicama, krstarećim i balističkim projektilima, usmjerenima na energetsku i kritičnu infrastrukturu. Iako Ukrajinci presreću velik dio tih napada, i mali postotak koji prođe dovoljan je za ozbiljnu štetu, rekao je.

Istaknuo je da europske zemlje, uključujući Njemačku, imaju ograničene zalihe sustava poput Patriota te da ne mogu iscrpljivati vlastite rezerve, dok nova proizvodnja ide presporo.

– To je problem ne samo za Ukrajinu, nego i za NATO. Europa sada ubrzano shvaća da je zapustila sposobnost masovne proizvodnje vojne opreme, koja je postojala tijekom Hladnog rata, rekao je Barić.

Dodao je da se rat u Ukrajini pretvara u dugotrajan, visokotehnološki sukob iscrpljivanja, koji zahtijeva ne samo oružje nego i prilagodbu cijelog društva.

– Dok se ne riješi pitanje protuzračne obrane i industrijske proizvodnje, situacija će ostati problematična. Ne postoji brz izlaz iz ove faze rata, zaključio je.

Više pogledajte u videoprilogu:

Rat mijenja i obrazovanje: nastava iz skloništa 

Gostujući u emisiji Studio 4 HTV-a, Maksim Kamenjecki opisao je kako izgleda svakodnevni život u Ukrajini nakon četiri godine ruske invazije. Istaknuo je da je rat postao trajno stanje, obilježeno nestancima struje, grijanja i tople vode, ne samo u manjim mjestima nego i u velikim gradovima.

– To je svakidašnjica za Ukrajince. Kijev čak nije ni u najgorem stanju. Rusija žestoko napada Odesu, Harkiv, Zaporižje, Sumi, gdje je stanje još teže. Ja sam već zaboravio kada sam zadnji put prao ruke toplom vodom, rekao je Kamenjecki.

Dodao je da se ne zna kada će se sustavi grijanja i opskrbe energijom u potpunosti normalizirati te da su mnoge zgrade u potpunosti ovisne o struji, što dodatno otežava život tijekom redukcija.

Kamenjecki, koji radi kao profesor, istaknuo je da se rat izravno odražava i na obrazovni sustav. Nastava se odvija hibridno, ovisno o sigurnosnim uvjetima.

– Dio nastave održavamo online jer studenti ne mogu svi stati u skloništa. U jednom trenutku neki su u učionicama, neki u podrumima, a neki prate predavanja preko interneta, objasnio je.

Naglasio je da je takav način rada postao nužnost, a ne iznimka, te da rat stalno nameće nove prilagodbe u svakodnevnom funkcioniranju društva.

Osobne priče koje ostaju trajna trauma, raseljeni milijuni

Govoreći o razmjerima stradanja, Maksim Kamenjecki je naveo da je samo u Kijevu, od početka invazije, u ruskim napadima poginulo više od 200 civila, a oko 700 ih je ranjeno.

Prema njegovim procjenama, oko deset milijuna ljudi napustilo je Ukrajinu i otišlo u inozemstvo, dok je dodatni velik broj raseljen unutar zemlje. Riječ je o jednoj od najvećih humanitarnih kriza u Europi nakon Drugog svjetskog rata.

Kamenjecki je iznio i niz osobnih iskustava koja, kako kaže, najbolje govore o psihološkoj cijeni rata. Prisjetio se studentice koja je tijekom okupacije Hersona diplomirala iz podruma, tražeći signal kako bi poslala završni rad, te studentice iz Nikopolja koja se na online nastavu uključivala dok su u blizini padale granate.

Posebno emotivno govorio je o studentu koji je završio studij, vratio se u vojsku i poginuo u jednoj od operacija. Ljudi s kojima ste bili bliski, kojima ste gledali u oči, nestaju. To se ne može zaboraviti. To ostavlja trajne psihičke posljedice, rekao je.

Dodao je da su višesatni noćni napadi dronovima, koji se ponavljaju tjednima, oblik psihološkog iscrpljivanja stanovništva: "To je psihološki pritisak koji traje i koji će mnogi nositi sa sobom cijeli život".

Više pogledajte u videoprilogu: