Dan žalosti u BiH; Tijelo ubojice iz Gradačca još nitko nije preuzeo

U Bosni i Hercegovini dan je žalosti zbog okrutnih ubojstava koja su se nedavno dogodila u Gradačcu. 

U Bosni i Hercegovini dan je žalosti koji su proglasile vlade dvaju entiteta zbog prošlotjednog ubojstva mlade žene Nizame Hećimović te dvojice muškaraca koje je u Gradačcu počinio Nermin Sulejmanović. Bila je to prigoda da se još jednom pošalju poruke o opasnosti od obiteljskog nasilja. Tijelo ubojice još nitko nije preuzeo.

Otkazane su sve projekcije na Sarajevo Film Festivalu planirane za srijedu

Zbog dana žalosti otkazane su i sve projekcije na 29. Sarajevo Film Festivalu (SFF) planirane za srijedu. Umjesto toga organizirana je rasprava o obiteljskom nasilju na kojoj su istaknuti filmski umjetnici podsjetili da je riječ o problemu koji se desetljećima ne rješava i nijedna vlast ne pokazuje spremnost da se s time ozbiljno suoči.

Redatelj Ademir Kenović kazao je da je i sa SFF-a, posebice nakon ubojstva Nizame Hećimović, važno poslati poruku solidarnosti i potrebe odlučnijeg pristupa.

"Ovo je jedan od snažnih elemenata ispravljanja svega onoga što dovodi do takvih tragedija", kazao je Kenović, ističući da se aktivnim angažmanom može mnogo toga promijeniti, pa tako i zaustaviti trend jačanja nasilja nad ženama.

Priznao je da ni sam nije bio svjestan koliko je to nasilje rašireno dok nije počeo raditi na filmu "Kuduz" iz 1989. koji također problematizira brutalno nasilje u obitelji.

"Nisu u pitanju samo žene. Radi se o svačijoj djeci", kazao je Kenović opisujući sadašnje vrijeme kao razdoblje pomiješanih prijeratnih i ratnih trauma, a ubojstvo mlade žene u Gradačcu tek je vrh ledenog brijega.

Vanja Juranić, koja je na SFF-u predstavila film "Samo kad se smijem" koji se bavi upravo obiteljskim nasiljem, kazala je da je za projekt bila motivirana slučajem iz Hrvatske i "mačističkom i šovinističkom" sudskom presudom protiv žene koja se branila od nasilnog muža i zbog toga završila u zatvoru.

"Priča je iz Dalmacije, no takve se stvari zbivaju svugdje u svijetu, a najviše mi je zasmetao 'privatni' patrijarhat za koji žene nemaju alat kako bi ga mijenjale", kazala je Juranić upozoravajući da su verbalna agresija i ekonomsko nasilje činjenice s kojima se svi susreću.

Nadine Mičić, koja u "Samo kad se smijem" tumači glavnu ulogu, kazala je da je bila posebno motivirana jer i sama želi upozoriti da sva društva na Balkanu njeguju i prihvaćaju nasilje ili od njega okreću glavu.

Mičić je bila aktivna sudionica pokreta "Nisam tražila" iz 2021. čiji je cilj bio upozoriti na nasilje nad ženama u javnom životu, a u srijedu je podsjetila da su aktivistice prikupile na tisuće ispovijesti žena iz cijele regije koje su dokazale koliko je problem nasilja nad njima izražen.

Na temelju toga sastavili su prijedloge izmjena zakona koji su na snazi u BiH, no dvije godine nakon toga ništa se nije dogodilo jer nove vlasti ne obraćaju pozornost na ono što su radile bivše pa se tim smjenama stalno ide ispočetka, a žene se i dalje ubija i zlostavlja.

"To je dokaz da stvari rješavamo samo trenutačno, a zapravo se ništa ne mijenja", kazala je Mičić.

Aida Begić, bosanskohercegovačka redateljica koja je režirala film "Balada" koji se oslanja na "Hasanaginicu" kao jedan od književnih primjera nasilja nad ženom, kaže da je dio problema to što same žene čuvaju pravila patrijarhalne matrice koja dopušta da se nad njima provodi nasilje.

Istraga ubojstava u Gradačcu i dalje traje, a iz organizacija koje se bave zaštitom žena u BiH upozoravaju da svakodnevno dobivaju desetke poziva u kojima se prijavljuje obiteljsko nasilje i traži pomoć, uključujući smještaj u sigurnim kućama.

Ministar pravosuđa Federacije BiH Vedran Škobić misli da zakon o zaštiti od obiteljskog nasilja treba mijenjati, ali ne povećanjem broja sigurnih kuća.

"Cilj jeste da nasilnik ide iz kuće, odnosno ide u zatvor, a da žena ostane u kući. Mislim da je to najbolji način djelovanja na nasilje u obitelji", kazao je Škobić za agenciju Fena.