Eksperiment: živjeli u špilji mjesec dana

Skupina Francuza izašla je iz špilje nakon više od mjesec dana istraživanja o prilagodljivosti izolaciji. 

Iskusili su osjećaj kako to izgleda odvojiti se od "hiperpovezanog" svijeta i sakriti u mračnoj špilji na 40 dana. U špilji na jugozapadu Francuske bili su bez telefona, satova i sunčeve svjetlosti. Spavali su u šatorima, sami su proizvodili struju i nisu imali kontakt s vanjskim svijetom. Cilj projekta bio je testirati kako ljudi reagiraju na gubitak osjećaja za vrijeme i prostor.

Lišeni satova i svjetlosti 40 dana, rekli su kako je vrijeme izgledalo sporije u njihovom podzemnom prebivalištu. S velikim osmijesima na blijedim licima, petnaest je sudionika napustilo svoju dobrovoljnu izolaciju u špilji Lombrives. Izašli su uz pljesak i uživali u svjetlu noseći posebne naočale za zaštitu očiju nakon toliko vremena u mraku.

"Bilo je to poput klikanja pauze", rekla je 33-godišnja Marina Lançon, jedna od sedam ženskih članova u eksperimentu, dodajući da nije osjećala žurbu da se bilo što učini.

Iako je poželjela da može ostati u špilji nekoliko dana duže, rekla je da je sretna što je ponovno osjetila kako joj vjetar puše u lice i čula pjev ptica. I ne planira otvoriti svoj pametni telefon još nekoliko dana, nadajući se da će izbjeći "prebrutalni" povratak u stvarni život.

Četrdeset dana i 40 noći grupa je istraživala špilju u sklopu projekta "Deep Time". Unutra nije bilo sunčeve svjetlosti, temperatura je bila 10 Celzijevih stupnjeva, a relativna vlažnost zraka iznosila je 100%. Stanovnici špilje nisu imali kontakta s vanjskim svijetom, nisu primali vijesti o pandemiji niti su imali bilo kakve komunikacije s prijateljima ili obitelji.

Znanstvenici koji vode projekt "Deep Time" vrijedan 1,5 milijuna eura kažu da će im eksperiment pomoći da bolje razumiju kako se ljudi prilagođavaju drastičnim promjenama u životnim uvjetima i okruženju.