10:41 / 22.01.2018.

Autor: Dragan Nikolić

Hrvati u javnom životu Zapadne Australije

-

-

Foto: - / -

Već je drugi naraštaj suvremene hrvatske imigracije ostavio traga u javnom životu po mnogočemu najpropulzivnije australske države.
U Zapadnoj Australiji živi oko 32 tisuće Hrvata. Riječ je o najstarijoj hrvatskoj iseljeničkoj zajednici na tom kontinentu. Njezini prvi pripadnici, uglavnom Dalmatinci, još sredinom 19. stoljeća uplovili su u tada jedinu australsku useljeničku luku, onu u Fremantleu, u okolici Pertha. Već je drugi naraštaj suvremene hrvatske imigracije ostavio traga u javnom životu po mnogočemu najpropulzivnije australske države.

Sudbine koje su znale stati u samo jedan kovčeg. Onaj najranijih kolonizatora. Ili onaj kasnijih ekonomskih migranata (mnoštvo Britanaca, Grka, Talijana, emigranata iz bivše Jugoslavije nakon Drugoga svjetskog rata ušlo je u obećanu i neotkrivenu zemlju-kontinent upravo kroz luku Fremantlea).

Na tzv. zidovima dobrodošlice, kako je nazvana instalacija tik uz obalu, imena su svih onih koji su udarili temelje moderne Australije. Simbolično je to mjesto i za mladu znanstvenicu, koja vuče korijene iz zaleđa Šibenika, ali akademsku karijeru gradi danas na proučavanju antarktičkog, a ne dalmatinskog turizma.

"Uz dolazak ujaka Luke Ercega u Australiju početkom 20. stoljeća, davne 1927., vezani su i moji obiteljski korijeni u ovoj zemlji. Navođenjem njegova imena na tim zidovima obiteljska priča postala je dio priče o državi Zapadnoj Australiji, što je veliko priznanje", rekla je znanstvenica Diana Erceg.

Luka Erceg, čije je ime ispisano na zidu, a koji je za kruh zarađivao u rudniku zlata udaljenom 600 kilometara od Pertha, pomagao je svoga nećaka i omogućio mu da 1963. kao samac dođe u Australiju. Mladić je marljivo radio u tuđini pet godina, zatim se vratio u Hrvatsku i oženio Dianinom majkom. 1970. uplovili su u Fremantle i počeli svoju zajedničku australsku epizodu, tijekom koje je poslije rođeno troje djece. Tih su godina takve iseljeničke priče bile pravilo, a ne iznimka.

"Svima koji su 1950-ih i 1960-ih živjeli u ruralnim dijelovima Hrvatske život je bio veoma težak. Moj otac shvatio je da neće moći školovati djecu ostane li u rodnoj Kozici. Imali smo sreću što je moj djed došao u Australiju 1930. 1962. mu je moja majka napisala pismo i zamolila ga da financira dolazak naše obitelji u Australiju. Naravno, pristao je. Otac je doputovao odmah. Mi djeca s majkom nedugo nakon toga, plovili smo na prvom prekooceanskom putovanju broda Galileo Galilei.", ispričala je konzultantica Ljiljanna Ravlich. I ona i njezino četvero sestara i braće rođeni su u Hrvatskoj. Ona u splitskoj bolnici, pet godina prije negoli će iz stričeva doma u Karlovcu krenuti put Australije. 55 godina poslije doista može reći da je za nju život bio - nevjerojatno putovanje. Jer povijest će je upamtiti kao prvu ženu rođenu u nekoj zemlji u kojoj engleski nije službeni jezik, a koja je izabrana u Parlament Zapadne Australije, u kojemu je u konačnici provela plodonosnih 14 godina.

"Nakon mene jedna druga mlada dama hrvatskih korijena, Jaye Radišić, sa samo 24 godine izabrana je u Parlament Zapadne Australije. Kao najmlađa žena dosad! Njezina baka potječe iz mojega rodnog sela, Kozice, smještenoga na sjeveroistočnim padinama Biokova", rekla je Ljiljanna Ravlich.

I Tony Krsticevic izabran je u najviše zapadnoaustralsko predstavničko tijelo, član je njegova sadašnjeg saziva. I on je rođen u Hrvatskoj, u Zagrebu, kamo su roditelji došli iz Metkovića. U Australiju je stigao 1969., s tri godine, s majkom i mlađim bratom. Otac je tada već radio godinu dana na najmanjem kontinentu. Nije bilo lako, kaže. Roditelji baš i nisu dobro razumjeli engleski, ali za sve vrijedne ljude Australija je tada doista bila obećana zemlja. On sam prevalio je dalek put otkad je s 10 godina dobio australsko državljanstvo, ostvario je svoj australski san.

"Po profesiji sam računovođa, to sam radio dvadeset godina, u Poreznoj upravi u Perthu. 1995. ušao sam u Liberalnu stranku Australije. Deset godina poslije pružila se prilika za ulazak u zapadnoaustralski parlament. Zastupam stajalište da se morate politički angažirati ako želite imati utjecaj. Ja sam oduvijek htio utjecati", istaknuo je Tony Krsticevic.

U Australiji preživljavaju političari s inicijativom, stranački uhljebi nepoznata su kategorija. Kao i političari koji se ne boje preuzeti odgovornost. U jednom od mandata u zapadnoaustralskoj vladi Ljiljanna Ravlich bila je ministrica obrazovanja, raspolagala je godišnjim proračunom od četiri milijarde i 200 milijuna australskih dolara.

"Danas se u Australiji više ne traži sirova radna snaga. Mnogi poslovi koji su zahtijevali snažne muškarce danas više ne postoje. Za to imamo strojeve, robote… Ovdje danas žele obrazovni sustav koji stvara kritičke mislioce, pojedince koji će znati rješavati probleme. Moramo ljude obrazovati za budućnost, a ne za prošlost", ističe Ljiljanna Ravlich.

"Obrazovanje je ključno. Nekada ono u Australiji nije bilo bitno, u prvom planu bila je trgovina. Zidari, vodoinstalateri, krovopokrivači, radnici na sjeveru koji su nosili rudarstvo i poljoprivredu… To je bilo u našem fokusu od 1960-ih do 1990-ih. Danas je u fokusu obrazovanje. Jednake mogućnosti za najbolje obrazovanje za sve, jer moramo izgraditi društvo za industrije budućnosti", naglašava Tony Krsticevic.

U okolici Pertha dva su grada prijatelja jadranskih dragulja. U Cockburnu, jednome od 19 gradova prijatelja Splita diljem globusa, tri glave slične lavljima mnoge podsjećaju na povijesni grb Dalmacije. Pitoreskni Fremantle, u koji turisti dolaze i radi obilaska najposjećenijeg groba u Australiji, onoga bivšeg pjevača AC/DC-ja Bona Scotta, grad je prijatelj s Korčulom. Tko zna, možda su i ribari čije skulpture krase tamošnju marinu bili otočani s Jadrana, koji su uplovili na nekom od brodova u luku Fremantlea u potrazi za boljim životom.

"Trećina stanovnika Zapadne Australije nije rođena u Australiji. Hrvatska je kulturološki mnogo homogenija, ondje je zajednička kultura znatno raširenija. Bila sam nedavno na vjenčanju rođakinje u Hrvatskoj. Od 4 popodne do 6 ujutro ljudi su u glas pjevali svaku pjesmu, svi su znali sve riječi. Ima nešto prekrasno u tom međusobnom dijeljenju kulture, a to u Australiji ne postoji u tolikoj mjeri. Australci se međusobno razlikuju i fragmentiraniji su", rekla je Diana Erceg.

"U konačnici se svi ovdje moraju slagati. Mi smo otok, toliko udaljen od svega drugoga na ovome planetu. Jednom kad ljudi dođu u Australiju, vjerojatno im nije jednostavno otići nekamo drugamo", priča  Ljiljanna Ravlich.

Na drugom kraju svijeta odlučni pojedinci s vizijom, isključivo zbog svoje predanosti i rada, u pola stoljeća doista mogu prijeći put od djeteta iz mnogočlane radničke imigrantske obitelji do utjecajne parlamentarke i ministrice obrazovanja. To je Australija, zemlja koja svima daje jednaku šansu.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!