I nakon revolucije Tunižani stenju pod teretom neimaštine

Na sedmu godišnjicu svrgavanja diktatora Ben Alija Tunižani su na ulicama. Prosvjeduju protiv siromaštva i gladi prozivajući lopove koji su im ukrali zemlju. Nastavak je to prosvjeda protiv mjera štednje na koje je vlast odgovorila najavom pomoći najugroženijima. U sukobima sa snagama sigurnosti na skupovima koji traju cijeli tjedan uhićeno je najmanje 800 ljudi.

U izbjegličkim potleušicama Sahrawija u Zapadnoj Sahari zapaljena je prva iskra onoga što će svijet pamtiti kao Arapsko proljeće, ali prva velika magrepska buktinja gorjela je u Tunisu. Repovi te priče vuku se i danas. Okovi su možda nakon Revolucije jasmina popustili, ali obični Tunižani i dalje su pogrbljeni, stenju pod teretom neimaštine. Nezaposlenost mladih, primjerice, viša je od 35 posto.

Vlasti su proračunski deficit, nakon upozorenja MMF-a, koji je 2015. odobrio Tunisu zajam od gotovo tri milijarde dolara, naumile srezati višim PDV-om, višim socijalnim nametima te poskupljenjem nekih prehrambenih proizvoda. Dovoljno da ulica proključa, a vlada vatrogasnom mjerom obeća oko 70 milijuna dolara pomoći za oko 250 tisuća obitelji.

I danas su se prosvjednici na poziv sindikata i svih političkih opcija, čak i vladajućih, okupili na jednom od ključnih mjesta revolucije iz 2011., aveniji glavnoga grada nazvanoj po prvom tuniskom predsjedniku Bourguibi. Nezaposlenost i zasićenost naroda sveprisutnom korupcijom stajali su njegova autokratskog nasljednika Ben Alija položaja. I tada, kao i danas, ulicama tuniskih gradova odjekuju riječi - posao, sloboda i dostojanstvo.