Izrael pred izborima: Može li bivši general Gadi Eisenkot srušiti Netanyahua?

Izraelci za dva dana izlaze na izbore koji bi mogli odrediti političku budućnost zemlje i sudbinu dugogodišnjeg premijera Benjamina Netanyahua. Od odgovornosti za napad Hamasa i buduće sigurnosne politike do visokih troškova života i podjela u društvu, ovo su ključna pitanja koja će obilježiti glasanje.

Odgovornost za 7. listopada

Mnogi Izraelci zahtijevaju osnivanje neovisnog državnog istražnog povjerenstva koje bi ispitalo propuste zbog kojih je omogućen napad Hamasa na Izrael 7. listopada 2023., u kojem je poginulo više od 1200 ljudi.

Najsmrtonosniji dan u povijesti Izraela izazvao je duboku nacionalnu traumu, čije posljedice i dalje oblikuju politiku, društvo i kolektivnu psihu zemlje.

Izrael je i nakon prethodnih nacionalnih kriza osnivao istražna povjerenstva, a glavni suparnik premijera Benjamina Netanyahua na predstojećim izborima, bivši načelnik glavnog stožera vojske Gadi Eisenkot, obećao je da će to učiniti ponovno, nazvavši to "načinom da se spriječi sljedeća katastrofa".

Međutim, Netanyahuova vlada odbacila je te zahtjeve. Za propust u sprječavanju napada okrivila je sigurnosni aparat te predložila osnivanje povjerenstva čije bi članove imenovali političari.

Oporbeni čelnik Yair Lapid izjavio je da je svrha povjerenstva koje predlaže vlada "oprati odgovorne i spriječiti stvarnu istragu".

Sam Netanyahu okrivio je sigurnosne službe što ga na dan napada nisu ranije probudile.

Taj se političar suočava sa sve učestalijim optužbama da je ignorirao rana upozorenja, najviše ona iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, kojim je navodno obaviješten da Hamas planira veliku operaciju.

Premijer se također našao pod povećalom zbog odnosa svoje vlade prema Kataru, koji je uz izraelsko odobrenje financijski podupirao Hamas te već dugo pruža utočište političkom vodstvu te skupine.

Buduća sigurnosna strategija

Izraelska sigurnosna doktrina desetljećima se temeljila na trima načelima: snažnim obavještajnim službama, odvraćanju i kratkotrajnim ratovima.

No, nakon 7. listopada to se promijenilo.

Vlada se umjesto toga okrenula dugotrajnim vojnim operacijama, što se očituje u stalnoj prisutnosti vojske u "sigurnosnim zonama" u Gazi, južnom Libanonu i Siriji.

Također provodi gotovo svakodnevne operacije na okupiranoj Zapadnoj obali, pokrenula je dva rata s Iranom te izvela napade na jemenske pobunjenike hutiste, koje podupire Teheran. Sve to dovodi u pitanje sposobnost zemlje da održava vojsku angažiranu na više frontova.

Deseci tisuća rezervista više su puta mobilizirani od 2023. godine, često uz znatne osobne i ekonomske troškove, dok vojni čelnici neprestano upozoravaju na nedostatak ljudstva.

- Odustali smo od logike odvraćanja i mira te postali društvo koje trajno živi od mača, izjavio je Ofer Shelah, istraživač na izraelskom institutu za studije nacionalne sigurnosti (INSS).

Ovi su vojni pothvati narušili ugled Izraela i izazvali oštre međunarodne kritike, osobito zbog rata u Gazi, gdje je prema podacima tamošnjeg ministarstva zdravstva broj poginulih Palestinaca premašio 74.000.

Čak je i predsjednik SAD-a Donald Trump javno kritizirao Netanyahua zbog postupanja Izraela tijekom nedavnog sukoba s Iranom. 

Religija, identitet, novačenje

Budući da se vojska suočava s nedostatkom ljudstva, rasprava o izuzećima od vojne službe za ultraortodoksne Židove prerasla je u širu polemiku o identitetu Izraela.

Ultraortodoksne stranke žele zadržati izuzeća koja vjerskim učenicima omogućuju izbjegavanje vojne službe, a u tome ih podupire Netanyahuov Likud te, uvelike, njegovi koalicijski partneri s krajnje desnice.

Oporbene stranke zalažu se za ukidanje tih izuzeća. Poručuju da neće sudjelovati ni u jednoj vladi koja uključuje stranke koje se zalažu za poseban status haredskih židova.

Eisenkot, koji je u ratu u Gazi izgubio sina, također se usprotivio izuzećima, ocijenivši da Netanyahuova vlada "bez srama potiče izbjegavanje dužnosti".

Netanyahu se, pak, koprca u pronalaženju ravnoteže. Nedavno je u intervjuu kritizirao uhićenja ultraortodoksnih pojedinaca koji izbjegavaju vojnu obvezu, ali je istovremeno naglasio da bi se oni koji nisu posvećeni cjelodnevnom proučavanju Tore trebali odazvati pozivu u vojsku.

Problem je izazvao prosvjede ultraortodoksnih Židova, a neki su čak upali u kuću šefa izraelske vojne policije.

No, podjela se proteže i izvan vojne službe.

Samo nekoliko dana prije raspuštanja parlamenta koalicija na odlasku uvela je mjere koje promiču rodnu razdvojenost u nekim javnim prostorima i donijela zakon kojim se naglašava važnost proučavanja Tore.

Pristalice kažu da ove politike jačaju židovski karakter Izraela, dok kritičari tvrde da one vode zemlju prema većem vjerskom utjecaju na javni život.

Rast troškova života

Unatoč snažnom gospodarskom rastu, pri čemu se BDP više nego udvostručio od 2000., a nezaposlenost je na povijesno niskim razinama, Izraelci se i dalje suočavaju s troškova života koji su među najvišima na svijetu.

Istovremeno, medijalne plaće ostaju ispod prosjeka OECD-a, što stvara sve veći pritisak na kućanstva.

Ekonomisti kao glavne uzroke visokih cijena navode dugotrajne strukturne probleme, među kojima nedostatak stambenog prostora, trgovinske prepreke i ograničenu konkurenciju u ključnim sektorima.

Ratovi su donijeli dodatni izazov.

Od 2023. godine izraelski proračun za obranu se udvostručio, što stvara sve veći pritisak na javne financije.

I dok sigurnost dominira političkom raspravom, za mnoge birače glavna je briga upravo - gospodarstvo.

Tko je glavni Netanyahuov izazivač na izborima?

Ozbiljan i nenametljiv, Gadi Eisenkot u mnogočemu je suprotnost Benjaminu Netanyahuu, a baš zbog toga ima šanse poslati dugogodišnjeg premijera u oporbu.

Netanyahu, političar s najdužim stažem na čelu vlade, uvijek u rukavu ima neku zvučnu dosjetku kojom privuče pažnju medija. Govori engleski s besprijekornim američkim naglaskom pa ga prenose i američke televizije i društvene mreže. 

No nekim bi biračima baš nedostatak karizme njegova izazivača mogao biti jedna od njegovih najvećih prednosti.

Eisenkot (66), načelnik glavnog stožera vojske od 2015. do 2019. godine, obvezao se da će ujediniti Izraelce pobijedi li Netanyahua koji je produbio podjele i pomaknuo zemlju snažno udesno.

- U Izraelu postoji masa ljudi čiji je glavni cilj na predstojećim izborima jednostavan - više mira i stabilnosti, ocijenio je Tal Elovits, istraživač u think tanku Molad.

- Srednja klasa, dodao je, "traži nekoga tko djeluje odgovorno, pa čak i dosadno. Mislim da Eisenkot posjeduje upravo tu privlačnost".

Čelnik stranke Yashar ("Ispravno"), koji prema anketama stoji rame uz rame s Netanyahuom, obećao je da će pokušati popraviti međunarodni ugled Izraela, ozbiljno narušen nakon tri godine rata u Gazi i nasilja na okupiranoj Zapadnoj obali.

Eisenkot je najavio oštar obračun s doseljenicima na Zapadnu obalu koji nekažnjeno napadaju Palestince, a nedavno su pretukli i američkog novinara te francuskog gradonačelnika, osudivši te incidente kao "židovski teror koji potiče Netanyahuova vlada.

No, ovaj čovjek s bogatom vojnom karijerom ipak nije i osobit mirotvorac. Štoviše, nastoji se pozicionirati i desnije i od Netanyahua po pitanju uspostave palestinske države, odbacivši tu mogućnost. Političke je poene nastojao pridobiti podsjećanjem na ranije razdoblje u kojem je Netanyahu, pod pritiskom SAD-a, nevoljko izražavao otvorenost prema toj ideji.

Dok je zapovijedao vojskom tijekom rata protiv Hezbolaha 2006. godine, Eisenkot je osmislio takozvanu "doktrinu Dahiya nazvanu po predgrađu Bejruta, prema kojoj se Izrael obvezao na primjenu masivne sile usmjerene na civilnu infrastrukturu u područjima pod kontrolom libanonskih militanata.

Izrael je tu doktrinu ponovno primijenio u Gazi, pri čemu je došlo do razaranja za koja kritičari tvrde da predstavljaju ratne zločine, što Izrael osporava.

Radničko odrastanje

Eisenkot je stekao široke simpatije javnosti nakon što su njegov sin Gal i dva nećaka poginuli u borbama u Gazi. Njegovo odrastanje u radničkoj klasi još je jedan čimbenik koji pridonosi njegovoj političkoj privlačnosti.

Pobijedi li u utrci, bit će prvi premijer sefardskog podrijetla. Riječ je o Židovima čiji korijeni sežu na Bliski istok i sjevernu Afriku.

Suprotno Netanyahuu, koji potječe iz elitne obitelji i čiji je otac bio ugledan profesor u Sjedinjenim Državama, Eisenkot je sin marokanskih Židova koji je odrastao na samom jugu Izraela uz Crveno more.

Njegovo podrijetlo našlo se u središtu pozornosti kada je istaknuti komentator na televizijskom kanalu 14, koji podržava Netanyahua, Eisenkota nazvao "majmunom" kojim upravljaju "aškenaski elitisti". Pritom je mislio na Židove europskog podrijetla koji povijesno dominiraju izraelskim političkim i gospodarskim institucijama.

Taj je komentar naišao na oštre osude oporbenih političara, pa čak i samog Netanyahua.

Eisenkot nije čekao da to okrene u svoju korist. Njegov je izborni stožer postavio plakate kojima se osuđuje diskriminacija Sefarda, a njegova stranka optužila Netanyahua da marginalizira sefardske članove Likuda ograničavanjem njihova pojavljivanja u medijima tijekom kampanje.

Skromne promjene u sigurnosnoj politici

Tijekom prošlog je vikenda Eisenkot imao niz susreta: prvo se sastao s aktivistima LGBTQ zajednice u mladalačkom kafiću u Tel Avivu, obećavši toj zajednici veću zaštitu. Zatim se sastao sa Židovima vjernicima, pred kojima je branio izraelsku kontrolu nad Zapadnom obalom.

- Izraelsko naseljavanje predstavlja vrijednost, pod uvjetom da služi interesima države Izrael i da se provodi u skladu sa zakonom, izjavio je u nedjelju predstavnicima pokreta Vjerski cionizam.

Komentar je zvučao kao osuda osnivanja nezakonitih naselja, nakon čega je zabilježen porast nasilja nad Palestincima.

Kad je riječ o Gazi, obećao je da će okončati vladavinu Hamasa u roku od 18 mjeseci. Prošlog je tjedna izjavio da se to može postići ili provedbom plana predsjednika SAD-a Donalda Trumpa za prekid vatre, koji predviđa postupno razoružavanje Hamasa i prijenos vlasti ili "kreativnim operacijama usmjerenim na uništenje vojnog krila tog pokreta.

Osvrćući se na jedan od glavnih izvora nezadovoljstva među Izraelcima nakon tri godine rata, Eisenkot je obećao ograničiti izuzeća od služenja vojnog roka za one koji se bave proučavanjem vjere.

Najavio je donošenje "zakona o općoj nacionalnoj službi", prema kojem bi ultraortodoksni Židovi i arapski građani bili obvezni služiti vojni ili civilni rok.

Također nastoji privući birače centra i liberalno orijentirane birače obećanjem da će "štititi neovisnost pravosuđa, vladavinu prava, prava manjina i slobodu medija.