Japan uskoro planira ispustiti u ocean 2 milijuna tona pročišćene radioaktivne vode iz nuklearne elektrane Fukushima uništene u tsunamiju prije 12 godina. U medijima se pojavljuju i različite kompjutorske simulacije dosega ispuštene vode nošene morskim strujama. No takvom potezu Japana mnogi se protive. Tvrde da nema dovoljno znanstvenih dokaza koji potvrđuju da voda nije štetna za ljude te životinjski i biljni svijet. Upozoravaju da iako je uklonjena većina štetnih tvari, nije i radioaktivni tricij, koji se ne može ukloniti. Nuklearnu elektranu danas je posjetio japanski premijer Fumio Kishida.
O izazovima ispuštanja radioaktivne vode u Japanu
Znanstvenici tvrde kako je nakon 12 godina prošlo vrijeme poluraspada tricija te da je njegova prijetnja okolišu sada zanemariva. Što o tome misli u Dnevniku HTV-a govorio je dr. sc.
Tonči Tadić s Instituta "Ruđer Bošković", član znanstveno-tehničkog odbora Euratoma.
- Prijetnja nije posve zanemariva. Dakle, prošlo je 12 godina, prošlo je jedno vrijeme poluraspada, njegova radioaktivnost je upola manja. Međutim, nije nestala. Može nestati do kraja kroz stotinu godina, rekao je.
- Međutim, mi ovdje govorimo o procesu ispuštanja blizu 2 milijuna kubnih metara vode koja je filtrirana od svih drugih radionuklida i koja će se ispuštati kontinuirano kroz idućih 30 godina u vrlo sporom procesu, tako da bude miješana s morskom vodom i da nikada radioaktivnost tako ispuštene vode promiješane s morskom vodom ne prijeđe dozvoljenu razinu, odnosno prirodnu radioaktivnost, objasnio je Tadić.
To su neke predanalize mogle pokazati da će biti tako.
- Napravljene su simulacije i uspostavljeno je 16 kontrolnih točaka oko tog mjesta i što je najvažnije, sve se radi pod blagoslovom Međunarodne agencije za atomsku energiju. Dakle, nema ničega što Japan u tom smislu radi na svoju ruku.
S obzirom na katastrofu koja se dogodila u Fukushimi, jasno je da su oči javnosti uprte sada i u ovaj događaj, pa i japanskih ribara. Oni strahuju da bi se moglo dogoditi ono što se dogodilo nakon nuklearne katastrofe, a to je da im je bio zabranjen izvoz ribe u nekoliko zemalja država.
- Japan je veliki potrošač ribe. Riba je u Japanu skoro stalno na jelovniku. Uzmimo u obzir činjenicu da je sustav za pročišćavanje radioaktivne vode o kojem govorimo, uspostavljen tek dvije godine nakon katastrofe. Sada je stvar pod kontrolom, no ribari pušu na hladno radi tog samog početka tog čitavog procesa. U međuvremenu je uspostavljen sustav filtriranja vode, svih procjednih voda koje tonu kroz samo područje nuklearke, koje se pumpaju negdje oko 800 kubnih metara dnevno i filtriraju. Uspostavljena je podzemna brana od leda, smrzava se tlo pomoću sustava cijevi prema brdu tako da podzemne vode koje dolaze ne prolaze kroz podzemlje nuklearke i ne nose tu kontaminiranu vodu nego je zaobilaze. Ta dva sustava postoje i opasnost je tu bitno manja, ali i dalje ostaje problem što sa tih 2 milijuna kubnih metara vode, istaknuo je Tadić.
Na pitanje je li to konačna količina vode koja je ostala nakon hlađenja nuklearke ili se ona i dalje akumulira Tadić je rekao da se voda stalno akumulira kako pada kiša.
- Ali postoji taj sustav koji je pročišćava i koji uklanja sve radionuklide osim tricija i C14. Ponavljam, opet se radi o procesu koji je kontroliran od strane IAEA i gdje se radi o ispuštanju vode na razdoblje od 30 godina.
Smatrate da ne bi trebalo biti opasnosti za okoliš biljni, životinjski i ljudski.
- Radi o simulacijama koje su odobrili znanstvenici iz samog Japana i iz IAEA. Naravno, svi ćemo pratiti jako pozorno što se događa, ali vjerujem da stvarne opasnosti nema, rekao je zaključno Tadić.
Spor oko ispuštanja radioaktivne vode iz NE Fukushima
Nitko se ne treba bojati ispuštanja pročišćene radioaktivne vode, uvjerava japanski premijer
Fumio Kishida nakon obilaska nuklearne elektrane Fukushima Daiichi.
Susreo se i s predstavnicima ribara koji su najglasniji protivnici vladina plana.
Plan o ispuštanju vode iz elektrane podupire dio znanstvenika. Međunarodna agencija za atomsku energiju također ga je odobrila uz napomenu da se cijeli proces mora voditi vrlo oprezno jer samo tako neće utjecati na okoliš i zdravlje ljudi. Mnogi Japanci u to ne vjeruju.
Nakon nuklearne katastrofe, najveće nakon Černobila, reaktori Fukushime svakodnevno su se hladili vodom. Ona se filtrirala s pomoću naprednog sustava za obradu tekućine koji većinu radioaktivnih supstancija svodi na prihvatljive sigurnosne standarde. Iznimka su tricij i ugljik-14, odnosno radioaktivni oblici vodika i ugljika koji u zanemarivoj količini postoje i u prirodi. Oba emitiraju vrlo nisku razinu zračenja, no problem se javlja u slučaju izloženosti velikim količinama.
Ispuštanje pročišćene radioaktivne vode u ocean uobičajeno je kod nuklearnih elektrana, no protivnici ističu da je ovdje riječ o nusproizvodu nuklearne katastrofe, dakle nije riječ o običnom nuklearnom otpadu. Problem je i što nema dovoljno studija o njezinu utjecaju na dno oceana i život u njemu.
Najave ispuštanja vode nailaze na žestoke kritike susjeda. Najglasnija je Kina, s kojom Japan ionako ima loše odnose.
I dok južnokorejski premijer tvrdi da je spreman popiti pročišćenu vodu iz Fukushime i dokazati da nije štetna za zdravlje, više od 80% njegovih sugrađana protivi se odluci Tokija. Koliki je strah, najbolje pokazuje podatak da su pokupovali goleme količine morske soli i morskih proizvoda, a sve u strahu od njihove kontaminacije. Konačnu odluku o ispuštanju Tokio će donijeti u utorak.
