Leuprecht: Svijet koji smo poznavali uzimali smo zdravo za gotovo

O promjenama globalnog sigurnosnog poretka, ulozi Sjedinjenih Američkih Država i budućnosti transatlantskih odnosa u emisiji Romana Bolkovića „1 na 1“ govorio je prof. dr. Kristian Leuprecht, međunarodni stručnjak za obrambenu politiku, geopolitiku te obavještajna i sigurnosna pitanja.

Na pitanje rađa li se novi svjetski poredak dok stari nestaje, Leuprecht je istaknuo da se svijet znatno promijenio od završetka Hladnog rata.

- Imali smo unipolarni trenutak Sjedinjenih Američkih Država i Billa Clintona, potom globalni rat protiv terorizma, a sada imamo ono što je Alexander Stubb u svojoj knjizi nazvao triangulacijom – Rusiju, Kinu i Zapad. Danas se već govori i o četverokutu: Rusiji, Kini, Sjedinjenim Američkim Državama i onome što uobičajeno nazivamo Zapadom, rekao je Leuprecht.

Međunarodni poredak temeljen na pravilima kao privid?

Nakon Drugoga svjetskog rata, podsjeća, izgrađen je sustav institucija čiji je cilj bio stvoriti prosperitetniji, stabilniji i skladniji svijet. Međutim, smatra da multilateralne institucije više ne funkcioniraju onako kako je bilo zamišljeno.

- Danas imamo brojne globalne multilateralne institucije koje potkopavaju autoritarni režimi sposobni osigurati većinu glasova. Zbog toga se nalazimo u mnogo kompetitivnijem svijetu, u kojem se sukobljavaju različite ideje. Mislim da to pokazuje kako je ono što nazivamo međunarodnim poretkom temeljenim na pravilima uvijek bilo pomalo privid, kazao je.

Prema njegovim riječima, takav poredak podupirali su SAD i skupina od pedesetak država, dok je dio zemalja ostajao po strani.

- Postojao je i manji broj zemalja, prije svega Kina, ali i Rusija, koje žele potkopati i preokrenuti taj poredak jer smatraju da ne služi njihovim interesima. Zato danas svi moramo razmisliti kakav svijet i kakav način života želimo te se pobrinuti da ih aktivno branimo. Više ne postoji transatlantski, a svakako ni globalni konsenzus o tome kakav će svijet pružiti najveću sigurnost i prosperitet te demokratske vrijednosti koje cijenimo, rekao je Leuprecht.

Kakav svijet dolazi nakon starog poretka?

Na pitanje ulazimo li u novi poredak ili u razdoblje dugotrajne nesigurnosti, Leuprecht odgovara da postoji nekoliko mogućih smjerova.

- Jedna je mogućnost da idemo prema svijetu kaosa, u kojem nitko zapravo nije glavni i u kojem će vrijediti pravo najmoćnijega. Možda idemo prema multipolarnom svijetu Rusije, Kine, Sjedinjenih Američkih Država i Zapada, uz niz nesvrstanih zemalja, možda Europsku uniju kao zaseban blok ili Europsku uniju zajedno sa saveznicima u Indo-Pacifiku. Možda ćemo se vratiti svijetu pod američkim vodstvom, a možda ćemo biti suočeni s eskalacijom nasilja onih koji vjeruju da je to najbolji način za ostvarivanje njihovih interesa, kazao je.

No naglašava da takav razvoj događaja nije unaprijed zadan.

- Imamo izbor. Volim reći da je suverenitet izbor. Svijet u kojem živimo je izbor. Način života koji cijenimo također je izbor. Sustav koji smo gradili posljednjih 75 godina između zapadne Europe i sjevernoatlantskog prostora – Kanade i Sjedinjenih Država te nekoliko saveznika u Indo-Pacifiku – uzimali smo zdravo za gotovo, rekao je.

Posebno je upozorio da iskustvo država srednje i istočne Europe pokazuje kako demokratski način života nije nešto što se može smatrati zajamčenim.

- Kao što znate u istočnoj i srednjoj Europi, takav život, demokracija, nije nužno prirodno stanje. To je izbor koji su ljudi morali napraviti. To je izbor od kojeg koristi ima oko milijardu ljudi u svijetu, dok većina ljudi, nažalost, živi u vrlo drukčijim okolnostima, istaknuo je.

Smatra da bi saveznici trebali imati na umu teška iskustva Hrvatske i drugih zemalja u regiji te izbore koje su te države morale donositi. Zapadna Europa, Kanada, a možda i Sjedinjene Države, kaže, previše su uzimale postojeći poredak zdravo za gotovo.

- Posljednjih 25 ili 30 godina međunarodnu sigurnost i stabilnost zapravo smo prepustili Sjedinjenim Državama, a sada smo odlučili da nam se svijet u kojem živimo baš i ne sviđa. Ako nam se ne sviđa, možda mi kao saveznici moramo učiniti više, okupiti se, preuzeti inicijativu i oblikovati svijet umjesto da samo reagiramo i priželjkujemo svijet koji odavno više ne postoji, ali za kojim mnogi političari i velik dio stanovništva još čeznu, rekao je.

Pozvao se i na glavnog tajnika NATO-a Marka Ruttea, koji upozorava da živimo u vremenu sukoba.

Je li se promijenila američka uloga u svijetu?

Bolković je podsjetio da su nakon Drugoga svjetskog rata Sjedinjene Države bile jamac sigurnosti zapadnog svijeta i da se američkog predsjednika nazivalo „liderom slobodnog svijeta“. Danas se, međutim, postavlja pitanje je li riječ samo o promjeni američke vanjske politike ili o promjeni načina na koji SAD razumije vlastitu ulogu u svijetu.

Leuprecht smatra da se često pogrešno razumije temelj američke vanjske politike.

- Temeljito pogrešno razumijemo osnovu američke vanjske politike, a to je oduvijek bio unilateralizam. Sjedinjene Države nisu bile izolacionističke, barem ne od kraja 19. stoljeća, ali su uvijek bile unilateralne. Sjedinjene Države uvijek su prije svega vodile računa o vlastitim interesima. A što bismo drugo i očekivali od neke vlade nego da vodi računa o interesima vlastite zemlje?, rekao je.

Nakon Drugoga svjetskog rata američki se interes, objašnjava, jednostavno podudarao s interesom stabilne i prosperitetne Europe.

- Sjedinjene Države tada su odlučile da njihovim interesima najbolje odgovara prosperitetna, stabilna i sigurna Europa, uz spoznaju nakon dva svjetska rata da Europa sama nije sposobna izgraditi ni takvu sigurnost ni takav prosperitet, kazao je.

Američki prioritet danas je Indo-Pacifik

Prema Leuprechtu, američka velika strategija nakon Drugoga svjetskog rata imala je tri temeljna prioriteta: stabilnost na Atlantiku, stabilnost na Pacifiku i sprječavanje dominacije jedne sile nad euroazijskim kopnenim prostorom.

Danas najveći izazovi za SAD, smatra, više nisu prvenstveno u Europi.

- Oni su u Indo-Pacifiku, gdje mornarica kineske Narodnooslobodilačke vojske dovodi u pitanje dominaciju američke mornarice, te na euroazijskom kopnenom prostoru, gdje Kina inicijativom Pojas i put nastoji ostvariti dominaciju. Iz američke perspektive, izazov zadržavanju statusa supersile nije prije svega u Europi, objasnio je.

Osvrnuo se i na argument američkog ministra obrane Petea Hegsetha, koji postavlja pitanje zašto bi 340 milijuna Amerikanaca branilo 500 milijuna Europljana od 120 milijuna Rusa.

- Mislim da je to donekle pogrešna karakterizacija, ali u Sjedinjenim Državama postoji kritika, opravdana ili ne, da je Europa dovoljno sigurna i prosperitetna da bi trebala biti sposobna brinuti se o vlastitom susjedstvu, rekao je Leuprecht.

"SAD se također suočava s ograničenjima"

Američka politika prema Europi, smatra, odražava i činjenicu da Washington nema neograničene resurse.

- I Sjedinjene Države suočavaju se s ograničenjima – financijskim, ali i ograničenjima svojih vojnih kapaciteta. No stabilna, mirna, prosperitetna i sigurna Europa i dalje je u američkom interesu. Taj interes nije nestao. Ono što se promijenilo jest način na koji ga SAD ostvaruje u 21. stoljeću, kazao je.

Pritom upozorava da je slika SAD-a kao dobrohotnog hegemona koji je osigurao „Pax Americana“ samo dio povijesne priče.

- Američka vanjska politika uvijek je bila vrlo kompetitivna. U Sjedinjenim Državama do 1940. vodila se žestoka rasprava o tome trebaju li uopće ući u Drugi svjetski rat. Tek nakon napada na Pearl Harbor prevladala je vanjskopolitička elita koja je zagovarala angažman, rekao je.

"Trump nije stvorio novu struju američke politike"

Leuprecht naglašava da su u SAD-u oduvijek postojale različite i vrlo glasne škole vanjskopolitičkog mišljenja. Nakon završetka Hladnog rata neke od njih ponovno su izbile u prvi plan.

- U početku ih je potisnuo Bill Clinton i unipolarni trenutak, a zatim globalni rat protiv terorizma. Ali glasovi koje Trump danas kanalizira postoje još od završetka Hladnog rata, istaknuo je.

Ti glasovi, objašnjava, američki sustav savezništava promatraju prije svega kroz prizmu njegove složenosti i troškova.

- Oni u osnovi govore dvije stvari: savezništvo je vrlo komplicirano i vrlo skupo. Smatraju da postoje jednostavniji, bolji i jeftiniji načini na koje Sjedinjene Države mogu ostvarivati svoje interese, kazao je.

"Amerikance unutra, Ruse van, Nijemce dolje"

Na kraju se osvrnuo na same početke NATO-a i spoznaju da poslijeratni prosperitet zapadne Europe nije moguće izgraditi bez odgovarajuće sigurnosne arhitekture i američkog sigurnosnog jamstva.

Podsjetio je pritom na poznatu formulaciju prvog glavnog tajnika NATO-a Lorda Ismaya o svrsi Saveza.

- Zadržati Amerikance unutra, Ruse van, a Nijemce dolje. Već je tada postojala spoznaja da će uključivanje Amerikanaca u savez i njihovo zadržavanje u njemu uvijek biti najvažnija zadaća, ali i da će to uvijek biti teško, zaključio je Leuprecht.

Više pogledajte u videoprilogu: