Karadžić kaže da nije znao za zločine i traži oslobađanje

U posljednjem javnom istupu prije nego što mu vijeće u prosincu izrekne pravomoćnu presudu, Karadžić je ponovio svoje stare teze o tome kako je on bio isključivo zagovornik mira i protivnik rata.

Pred Mehanizmom za međunarodne kaznene sudove u Haagu održan je drugi i posljednji dan žalbenog postupka na prvostupanjsku presudu Radovanu Karadžiću, kojom je bivši vođa bosanskih Srba osuđen na 40 godina za genocid i druge ratne zločine. Karadžić je priznao kako su u Srebrenici počinjeni zločini nad Bošnjacima, no ustvrdio je da o njima ništa nije znao te kako za to ne snosi nikakvu odgovornost baš kao ni za bilo koji drugi zločin počinjen tijekom rata u BiH.

U posljednjem javnom istupu prije nego što mu vijeće pod predsjedanjem suca Theodora Merona u prosincu izrekne pravomoćnu presudu, Karadžić je ponovio svoje stare teze o tome kako je on bio isključivo zagovornik mira i protivnik rata. Tvrdio je kako su se Srbi u BiH samo branili, a "muslimani" stalno napadali i provocirali te kako za zločine u Srebrenici nije ni znao dok 2008. nije završio u haškom pritvoru nakon što je uhićen u Beogradu. Karadžić pak i dalje tvrdi da u likvidacijama nisu sudjelovale "regularne" postrojbe bosanskih Srba. Što je bilo sa zarobljenima u Srebrenici u srpnju 1995., kazao je Karadžić, nije bio predmet njegova zanimanja jer se on kao predsjednik ne bavi ratnim zarobljenicima s obzirom na to da je to "rutinska stvar".

Na sličnim je tezama inzistirao odbacujući svaku odgovornost za napade na Sarajevo i počinjene masakre, uključujući onaj na tržnici Markale u veljači 1994. kada su u minobacačkom napadu ubijene 64 osobe. Pozvao se pritom na nedovoljno obučene topnike koji su u početku "radili pogreške i rasipali streljivo" a komentirajući masakr na Markalama postavio je bizarna pitanja, poput onog zašto je na praznoj tržnici bilo više od 500 osoba te zašto među poginulima nije bilo niti jednog trgovca. "Kako je moguće da se ne vidi da su Srbi u Sarajevu i BiH bili za mir?", pitao je suce na kraju Karadžić uz konstataciju kako su "trikovi druge strane bili uspješni i stoga nanijeli veliko zlo".

Karadžić želi pravomoćnu presudu kojom bi bio oslobođen svake krivnje, a tužiteljstvo traži da ga se proglasi krivim i za genocid u još sedam općina osim Srebrenice te da mu se stoga izrekne kazna doživotnog zatvora. Tužiteljica Catherine Gustafson kazala je kako je težina kaznenih djela koje je počinio Karadžić "bez presedana". Ustvrdila je kako velik broj činjenica na kojima je temeljena prvostupanjska presuda Karadžiću jasno upućuje na njegovu odgovornost, ističući kako pritužba obrane na "gomilanje činjenica" nije utemeljena.

Podsjetila je kako zaključci prvostupanjskog vijeća jasno potvrđuju postojanje zajedničkog zločinačkog cilja uklanjanja Hrvata i Bošnjaka iz dijelova BiH pod nadzorom bosanskih Srba, no vijeće ICTY-ja, tvrdi Gustafson, pogriješilo je u kvalifikaciji ne prihvaćajući da u sedam općina postoji obrazac nasilnog protjerivanja i uništenja bošnjačkih i hrvatskih zajednica kao kazneno djelo genocida. Dodala je kako je Karadžić definitvno imao mogućnost izbora: raditi na ostvarenju udruženog zločinačkog pothvata ili od njega odustati, a jasno je koji je bio njegov izbor te stoga valja potvrditi kako on nije tek pasivno promatrao počinjena kaznena djela. "On je prijetio i pripremao krvavu nasilnu kampanju protiv Bošnjaka i Hrvata", kazala je Gustafson. "Karadžić i njegovi suradnici znali su kako će morati proliti rijeke krvi kako bi ostvarili svoje ciljeve i tim su putem svjesno pošli", dodala je.